Odlomak

UVOD

Svjesni smo da će stranac koji se odluči naseliti u Srbiji naći na mnogo problema a prije nego što postavim pitanje njegovih prava pojasniću svojsto i pojam stranca.
Po opštoj definiciji stranac bi bilo svako fizčko lice koje nema srpsko državljanstvo koja predstavlja i negativnu definiciju pojma stranca dok po pozitvnoj defniiciji je to svako fizičko lice koje ima državljanstvo neke strane države li je apatrd (lice bez državljanstva) dok bipatridi kojima je jedno od državljanstava, državljanstvo Srbije se tretira kao domaći državljaniin. Što se tiče pitanja pravnih lica kriterijum njihove klasifikacije je dat u Zakonu o međunarodnom prvatnom pravu dok se ovdje koristi kriterijum inkorporacje uz korekciju sjedišta. Znači za fizička lica osnovni kriterijum je državljanstvo dok teritorijalna veza (prebivalište) nije relevantna za definisanje državljanskog statusa pojedinca. Pored ove opšte postoji i posebne definicije pojma stranca koje se nalaze u pojedinim zakonima i služe isključivo za primjenu tih propiisa.
Sada se možemo vratiti na pitanje da li stranac s obzirom na svoje spomenuto svojstvo može da na domaćoj teritoriji užva sva prvatna prava li samo pojedina i ako može da li bezuslovno ilii se postavljaju pojediin dodatni uslovi koji se nepostavljaju državljaninu Srbije?
Norme o prvatnim pravima stranaca direktno regulšu odnose stranaca a srpski organi prmjenjuju samo srpske norme o pravma stranaca dok je primjena stranih normi isključena kao što se ni srpske norme neće primjenjvati po pitanju može li se neko pravo užvati u inostranstvu tj. Djeluje prncp teritrijaliteta. Međutim zakonodavci nisu potpuno slobodni pri koncipiranju statusa stranaca i oni su vezani međunarodnim civilizacijskim minimumom standarda.
Pravo stranaca da stupaju u određene odnose prema dostupnosti tih prava strancima mogu se grupisat u tri kategorije:

1. Apsolutno rezervisana prava – su ona prava koja su stracu potpuno nedostupna za njih se zahtjeva državljanstvo odnosne zemlje (npr. Obavljanje javnih funkcija) ,
2. Relativno rezervisana prava – koja su dostupna pod određenim uslovima (reciprocitet, domicil, odobrenje, itd.) ,
3. Opšta prava – koja su dostupna pod istm usloviima kao i domaćim državljaniima.

PRAVO STRNACA DA STUPAJU U POJEDNE PRVATNOPRAVNE ODNOSE U SRBIJI

Prvo da navedem da privatnopravni odnosi su oni odnosi koji nastaju u granama prava kakve su građansko pravo, porodično pravo, radno pravo i privredno pravo. Ustav Srbije predviđa da stranci u sladu sa međunarodnim ugovorima imaju u Republici Srbiji sva prava zajamčena Ustavom zakonima izuzev prava koja po Ustavu i zakonu imaju samo državljani Republike Srbije.

 

Pravo stranaca da stupaju u porodičnopravne odnose u Srbiji

Odgovor na pitanje da li stranac u Srbiji može da stupa u porodičnopravne odnose, daju norme o pravu stranaca da stupa u ove odnose a ovdje ću se zadržati na sledećim važnijim pitanjma iz domena porodičnog prava Srbije.

 

 

Pravo stranaca na brak

Ovo pravo je opšte pravo čovjeka, priznato međunarodnim kodfikacijama koje uređuju prava čovjeka i građanina kao što su Opšta dekleracija o pravu čovjeka UN iz 1948 g., Međunarodni pakt o građanskim i politčkim pravima iz 1966 g. Kao i Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950 g. I druge koje garantuju sklapanje braka na osnovu slobodnog datog pristanka budućh supružnika. Pravo na brak se tretira kao osnovno ljudsko pravo.

 

 

Pravo stranaca da bude usvjitelj ili usvojenk

Ovo je relativno rezervisano pravo. Konvencija o pravma djeteta UN dopušta da se pravo stranaca budu usvojitelji djece, postavi kao relatiivno rezervisano pravo tj. Samo onda kada se u domaćim okvirima nenmože naći odgovarajuće riješenje. U obrnutom slučaju Zakon o državljanstvu predviđa da stranac može biti usvojenik u Srbiji koji u slučaju potpunog usvojenja stiče srbijansko državljanstvo.
Teoriijski su mougće tri stuacije u kojima se postavlja pitanje prava stranaca da bude usvojenik ili usvojilac:

1) stranac želi da usvoji dijete sa stranim državljanstvom pred srpskim organom i ovo pravo mu se priznaje kao opšte pravo,
2) domaći državljanin želi da pred srpskim organom usvoji strano lice i ovo pravo se priznaje kao opšte pravo,
3) stranac želi da usvoji dijete domaćeg državljanstva i ovo pravo je relativno rezervisano pravo jer stranac mora da bi usvojio ispuniti dva kumulatvno postavljena uslova:

a) da se nemogu naći usvojitelji među domaćim državljanima i to nakon godinu dana od dana unosa u Jedinstveni liični registar usvojenja i
b) da se ministar nadležan za porodčnu zaštitu saglasi sa usvojenjem.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari