Odlomak

U ovom seminarskom radu polazim od dokaza. Dokazi su pravnog karaktera i u funkciji su dokazivanja. Dokazivanje je veoma složena procesna delatnost koja angažuje sve krivičnoprocesne subjekte, bilo na liniji njihovih prava, bilo dužnosti da doprinesu rasvetljenju i rešenju krivične stvari, a ono svoj završetak nalazi u oceni dokaza, koja predstavlja podlogu presuđivanja krivične stvari. Dokazivanje predstavlja procesnu radnju kojom se pomoću dokaza utvrđuju činjenice važne za pravilno presuđenje i to kako u pogledu utvrđivanja krivice, tako i u pogledu odmeravanja odgovarajuće kaznenoprave sankcije .
Pravna pretpostavka ili presumpcija je pravno relevantna činjenica koju pravo uzima kao dokazanu sve dok se ne dokaže suprotno. Pretpostavka je dakle tehničko sredstvo kojim se izbjegava dokazivanje nekih stvari i činjenica koje su pod pretpostavkom tačne ili bi njihovo dokazivanje bilo dugotrajno i naporno.
Od rimskog doba do danas radi se o relevantnim činjenicama, pravno relevantnim, koje uzimaju da je nešto tačno, istinito, postojeće, što u stvari nije tačno i nije istinito. Uzima se takođe da ono što nije tačno, nije ni istinito, a što ne postoji da je tačno, tj.istinito i da postoji.
Termin fikcija razvio se i raširio rano, ali se tokom 20. vijeka u anglo-američkoj literaturi dosta raspravljalo, pa se fikcija upotrebljava sa kvalifikativima istorijske fikcije, pravne fikcije, sudske, proceduralne itd.

1. Dokazi
Zadatak sudije ili drugog subjekta koji primenjuju pravne norme ogleda se u neophodnosti utvrđivanje postojanja pravno relevantnih činjenica od kojih zavisi primena odgovarajućih pravnih normi. Drugim rečima, neophodno je preduzeti niz radnji da bi se izveo zaključak o pitanju istinitosti sporne činjenice od koje zavisi primena određene prave norme na konkretan slučaj. U delatnost dokazivanja spadaju: predlozi stranaka za izvođenje dokaza, rešavanje o tome koji dokazi treba da budu izvedeni, izvođenje dokaza i njihova ocena. Sama reč dokaz u teoriji prava i u procesnim pravima ima dva osnovna značenja. Shodno prvom značenju, reč dokaz upotrebljava se u smislu dokaznog sredstva (dokazna sredstva su uviđaj, isprava, svedok, veštak). U drugom značenju, reči u dokaz se označava rezultat izvedenog dokaz, tj. iskaz svedoka, veštaka sadržina isprave. Naravno, nikad se ne dokazuju sve činjenice jednog slučaja, već samo važne, pravno relevantne činjenice. Da li je jedna činjenica važna, pravno relevantna, zavisi od njene pravne kvalifikacije. Od te kvalifikacije zavisi i pod koju će pravu normu biti uvrštena. Dobar primer za izuzetnu važnost pravne kvalifikacije predstavlja navedeni sukob Pola i Žana u samousluzi u Bulevaru Kralja Aleksandra. Povredu koju je pretrpeo Žan od Polovog udarca pesnicom, javni tužilac je kvalifikovao lakom telesnom povredom, iz toga izveo zaključak da Žanovu povredu ne treba podvesti pod član 53. KZS (krivično delo teške telesne povrede) već pod član 54 ( laka telesna povreda) i, shodno tome, da se gonjenje za to krivično delo iz člana 54. KZS preduzima po privatnoj tužbi a ne po službenoj dužnosti.
Iako se, u krajnjoj liniji, svaki dokaz može smatrati posrednim (tu treba iz jedne činjenice da zaključi da li postoji druga činjenica), u pravnoj teoriji je opšteusvojena podela dokaza na neposredne i posredne.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 15 stranica
  • Pravo unutrašnjih poslova Doc.dr Rejhan Kurtović
  • Školska godina: Doc.dr Rejhan Kurtović
  • Seminarski radovi, Skripte, Pravo
  • Srbija,  Novi Pazar,  UNIVERZITET U NOVOM PAZARU - Departman za pravne nauke  

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari