Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio gordan1407 27. januar 2016. Prijavi dokument
UVOD
Uspešno definisanje i implementacija strategije preduzeća kao odgovor na promene i zahteve okruženja radi ostvarivanja uspešnih performansi i opstanka organizacije u dugom roku podrazumeva vrlo kompleksan sistem menadžmenta. Aktivna formulacija strategije poznata je kao strateško planiranje, koje razmatra širok i obično dugoročni fokus (Todosijević, 2009, str. 36). Strateško planiranja predstavlja primarni zadatak za menadžere na najvišem nivou, i početnu aktivnost strateškog menadžmenta koji je shvaćen kao proces usmeravanja aktivnosti preduzeća kojim se, na bazi anticipacije šansi i opsanosti, na jednoj, i jakih i slabih strana preduzeća, na drugoj strani, identifikuju kritični faktori poslovnog uspeha te se shodno prethodno utvrđenoj strategijskoj viziji, opredeljuje misija, razvojni ciljevi kao i pravci, metodi i instrumenti njihove optimalne realizacije u dinamičnoj poslovnoj sredini (Todorović, Đuričić i Janošević, 2000, str.160). Strateški plan predstavlja bazu za svaku narednu aktivnost planiranja, među kojima se kao poseban oblik izdvaja proces planiranja ljudskih resursa. Budući da se procesi strategijskog menadžmenta i planirnaja ljudskih resursa nalaze u odnosu međuzavisnosti, uspeh jednog zavisi od uspeha drugog procesa i njima svojstvenih rezultata. Da bi se adekvatno moglo sprovesti planiranje ljudskih resursa u jednoj organizaciji potrebno je detaljno analizirati faze i aktivnosti u tom procesu, pronaći međusobne veze sa strateškim planiranjem i utvrditi doprinos planiranja ljudskih resursa ostvarenju ciljeva zacrtanih strategijom preduzeća. Planiranje ljudskih resursa može biti shvaćeno kao aktivnost kojom se na osnovu promena u poslovnom okruženju i unutar same organizacije vrši predviđanje potrebne radne snage za konkretnu organizaciju i usklađivanje ponude i tražnje za radnom snagom. Obično se definiše kao proces anticipacije i stvaranja brige za kretanje ljudi u preduzeću, izvan i unutar preduzeća sa svrhom da se osigura raspolaganje potrebnim brojem i strukturom zaposlenih (Savić, Aleksić, Grubić – Nešić, Tot, 2009). Iz navedenog stiče se utisak da se radi o vrlo zahtevnom zadatku koji podrazumeva primenu najsavremenijih analitičkih metoda i upravljačih postupaka te je u radu istražen pojam planiranja sa aspekta menadžmenta ljudskih resursa, izvršena je analiza međuzavisnosti ostvarenih performansi organizacije i plana radne snage za određeni posmatrani period, kako bi se mogli utvrditi konkretni efekti planiranja ljudskih resursa na strateški menadžment preduzeća. Cilj rada je da se ukaže na značaj menadžmenta ljudskih resursa kroz aktivnost planiranja u funkciji strategijskog menadžmenta.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.