Proces zaposljavanja

Uvod
Pojam menadžmenta potiče od engleske riječi „manage“ što znači upravljanje preduzećem ili javnim poduhvatima. Menadžment je efikasno korišćenje raspoloživih resursa odnosno dobara, to je process ili forma rada koja podrazumjeva usmjeravanje ljudi tj. Zaposlenih organizacionih članova prema datom cilju.
Zadatak dobrog menadžera svake organizacije je da na pravi način doprinese maksimalnom iskorištavanju resursa u cilju ostvarivanja interesa i ciljeva. Najvažniji resurs je čovjek. Svaka radna organizacija zadovoljava svoje potrebe za ljudskim resursima na dva načina: zapošljavanjem novih radnika ili razvojem postojećih potencijala.
Jedan od najznačajnijih poslova sektora za upravljanje ljudskim resursima je proces zapošljavanja. Ovaj proces obuhvata: analizu posla, planiranje ljudskih resursa, regrutovanje, selekciju kandidata, kao i orijentaciju novozaposlenih. Cjelokupan proces izvodi se sa ciljem prepoznavanja i zapošljavanja kvalitetnih kadrova, čija angažovanja i sposobnosti doprinose uspješnom poslovanju preduzeća.
1. Opis menadžmenta

U bankarstvu izraz “menadžer” uglavnom se odnosi na ličnost koja sprovodi tehnologiju upravljanja, materijalnim, energeskim i informacionim resursima, posredstvom ljudi i uz pomoć riječi. Menadžment u poslovnoj banci ima jedinstven cilj:
• stvaranje jasne vizije o pravom usmijeravanju bankarskih proizvoda (koje karakteriše integritet i usredsređenost na kvalitet) i
• održavanje profesionalne interakcije sa zaposlenima i potrošačima bankarskih proizvoda i kreiranje rješenja koja bolje zadovoljavaju njihove potrebe.
Menadžment tim treba, kroz proces planiranja, organizovanja, rukovođenja, kontrolisanja i evaluacije, da oblikuje posebnu poslovnu ponudu bankarskih proizvoda. Da bi to postigao, prethodno treba da prikupi sve validne informacije o ranijim transakcijama fizičkih i pravnih lica.
Osnovne komponente menadžmenta (funkcije, aktivnosti) banke su:
 planiranje,
 organizovanje,
 rukovođenje,
 kontrolisanje i
 evaluacija.
Svaka od njih definiše šta menadžer mora biti sposoban da uradi. U praktičnom poslovanju ove komponente su međusobno povezane na način da svaka dodaje vrijednost onoj koja slijedi.
Planiranje je proces donošenja poslovnih odluka vezanih za analizu okruženja, ciljeve i strategiju poslovanja. Prvi nivo planiranja odnosi se na osnovne ciljeve poslovanja koje uobličava top menadžment. Drugi nivo planiranja nastaje uspostavljanjem rutinskih operacija. Takve situacije koje se stalno ponavljaju, kao što su kreditne akcije i slično, zahtijevaju standardne planove koji se mogu često koristiti. Te planove stvaraju menadžeri na srednjem nivou. Treći nivo planiranja vezuje se za dnevne aktivnosti. Na primijer, moraju da se napišu rasporedi zaposlenih. Takođe moraju da se napišu planovi za specijalne događaje, nove programe obuke i druge aktivnosti. Menadžeri na operativnom nivou odgovorni su za veliki dio ove vrste planiranja.
Organizovanje je proces donošenja poslovnih odluka vezanih za dizajniranje organizacione strukture poslovne banke koja najbolje odgovara poslovnim resursima, poslovnim ciljevima koji se žele postići i eksternom okruženju.
Rukovođenje je proces donošenja poslovnih odluka vezanih za koordinaciju, motivaciju i komunikaciju zaposlenih u poslovnoj banci. U poslovnoj banci treba, prema našem shvatanju, promovisati načelo da ni jedan menadžer ne bi trebalo da ostvaruje svoju funkciju nad većim brojem neposrednih izvršilaca, tj. brojem izvršilaca koji prevazilazi njegove intelektualne i fizičke moći.