Odlomak

Uvod

Pascal je programski jezik kojeg je stvorio švicarski znanstvenik Niklaus Wirth 1970. godine.
Isprva se Pascal koristilo kao nastavno pomagalo za strukturalnu metodu programiranja računala na fakultetima.
Tokom 80ih i ranih 90ih godina 20. stoljeća Pascal se proširio van akademskih krugova u industriju, no ubrzo nakon pojave i masivnijom upotrebom objektno orijentiranih jezika kao C++ ili Java tjekom sredine 90ih godina 20. stoljeća, Pascal počinje gubiti primat u školama kao i u industriji.
Pokušaj proširivanja Pascala s objektno orijentiranim konceptima kroz Object Pascal i kasnije kroz programski jezik Delphi uspjele su prilagoditi Pascal novim izazovima, no njegova popularnost sve više opada.
Program se sastoji od zaglavlja i bloka naredbi. U zaglavlju se definiše ime programa.
Blok se sastoji od deklaracija ili definicija i odeljka naredbi.
Odeljak naredbi pocinje sa rezervisanom reci BEGIN, a završava sa END.
Rec PROGRAM je rezervisana rec u Pascalu kojom pocinje svaki program. Iza reci PROGRAM programer definiše ime programa.Imena se u Pascalu nazivaju identifikatorima.
Ime mora poceti slovom abecede. Ne sme imati praznine ili znake interpunkcije i ne može poceti brojem. Ime ne može biti kljucna rec. Ime programa završava tacka- zarezom.
Imena u Pascalu mogu biti proizvoljne dužine, medutim prevodilac uzima u obzir identifikatore dužine do osam znakova. Ime može imati više od osam znakova, ali prevodilac te znakove ignoriše.
Razvoj Pascala

Programski jezik Pascal razvil je izmedju 1968 i 1970. švicarski računarski znanstvenik Niklaus Wirth, na temeljima tad popularnoga jezika ALGOL-a, radi prevazilaženja poteškoća koje su se javljale programiranjem u višim programskim jezicima sekvencijalnoga karaktera (FORTRAN, COBOL, ALGOL i BASIC), kao i zbog potreba uvodjenja standardnoga programskoga jezika za učenje u školama i na sveučilištima. Wirth je programskom jeziku dal ime Pascal u čast francuzkom filozofu i matematičaru Blaiseu Pascalu, koji je 1641. izumil prvi mehanički računarski stroj.

Prva specifikacija programskoga jezika Pascala objavljena je 1971, sledeća revizija napravljena je 1973. Već od 1972. Pascal se počinje izučavati na sveučilištima kao jezik prikladan za uvod u programiranje. Prvobitna standardizacija jezika dogodila se 1983. (ISO 7185:1983).

Pascal uvodi paradigmu strukturnoga i proceduralnoga programiranja, što znači da se programski kod razlaže na samostalne strukture – podatke i podprograme, koji se ne izvršavaju nužno u istom redosledu kako su i navedeni, niti je potrebno numeriranje redaka kao u sekvencijalnim programskim jezicima (BASIC, ranije specifikacije Fortrana itd), nego se po potrebi pozivaju i izvode. Uvodjenjem podprograma izbegava se nužnost da program sekvencijalno, to jest redosledno izvrši sve blokove koda dok ne dodje do naredbe koja označava kraj programa ili bezuvetni skok (GoTo) do pojedine labeleu kodu, što može dovesti do velikih poteškoća pri pisanju ili revidiranju ozbiljnijih programa, jer je koristjenje GoTo funkcije dovodilo do nepregledna i nečitljiva koda s jedne strane (fenomen takozvanoiga Špageti-koda), s druge strane zahtevalo učitavanje čitava programa u memoriju, umesto pozivanja pojedinačnih procedura po potrebi. Za tadašnje doba vrlo skupih memorija i početka ubrzana razvoja softvera u odnosu na hardver, iznalaženje rešenja kao što je Pascal imalo je zbog navedenih razloga veliki značaj.

U isto vreme (1972) Amerikanac Dennis Ritchie razvija programski jezik C zasnovan na jednakim proceduralnim i strukturnim postavkama kao i Pascal, koji za razliku od prvobitnoga Pascala, podržava i osnovne tipove podataka kao što su realni brojevi dvostruke preciznosti (double), dok se subrutinski delovi kôda (funkcije) deklariraju po potrebi umesto u zaglavju kao kod Pascala. Kao što je programski jezik C poslužil Kenu Thompsonu i Dennisu Ritchieju za programiranje UNIX-a sedamdesetih godina, UCSD izvedba Pascala koristjena je na University of California u San Diegu za pisanje p-Systema, prvoga virtualnoga stroja, p-Sistem se mogal portati na veliki broj tadašnjih računala zahvaljujući činjenici da je trebalo samo izprogramirati module koji su prenosili i kompilirali p-sistem na dato računalo. Program preveden na nekom p-strojupomoću UCSD Pascal prevoditelja može se izvršavati na svakome računalu koji ima p-System.

Sedamdesetih godina Pascal stiče veliku popularnost te se u velikoj meri koristi za aplikacijsko kao i sistemsko programiranje. Operacijski sustavi za Apple računala Lisa i Macintosh s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih bili su razvijani u Pascalu, zbog čega pisanje programa u C-u za navedene sustave nije imalo puno smisla jer su programi morali biti pisani tako da operiraju s tipovima podataka koje podržava standardni Pascal kao i sam API u Pascalu napisana Apple operativnoga sustava. Do 1980-ih Pascal je izučavan na većini sveučilišta i fakulteta informatičkoga usmerenja u svetu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari