Odlomak

Psihicka bolest i opsednutost (besomučnost)

Kako pominjanje besomučnosti kao psihopatološke pojave, tako i skepticno snishodljiv odnos prema ovom problemu poznat je od davnina. Arhiepiskop Jovan Sahovskoj ovako komentarise odlomak iz Evandjeva koji pripoveda o Hristovom isceljenju gadarinskih besomucnika: “Da su demoni, nakon svog izgnanstva iz coveka, sasvim otisli sa zemlje u svoj bezdan, ljudi bi imali priliku da pomisle da besomucnog nisu mucili demoni, vec neka obicna fizicka bolest. Na primer “nervi” na koje se u nase vreme vrlo lako pozivaju uceni I neuceni ljudi. Znajuci za to ljudsko neverovanje gospod je sve cinio da bi naucio ljude da veruju u nevidljivi svet.”

Ako lekar ne poznaje evandjeljsko ucenje o mogucnostima postojanja demonskih sila u coveku, koje se skrivaju ispod ovih ili onih simptoma, razlikuje da sredstvima farmaceutske medicine zameni bolesnika koji je ostecen duhovno a potreban mu je iskljucivo religiozni pristup radi lecenja njegove bolesti.
Jedan zapadni istrazivac smatra da se opsednutost ne sme brkati sa psihickom bolescu, to je posebno stanje duse. Rastrojstvo koje se primecuje u karakteristikama ponasanja opsednutog ne potice od bolesnog stanja mozga ni drugih organa nego od nasilnog I razornog dejstva neke tudje volje. Zato isceljenje besomucnog ne zavisi od medicinske nauke I moze se vrsiti samo naravstvenim delovanje duha na duh. Istina besomucnost je nekad pracena pravim bolestima ali ovom rastrojstvu organskog zivota besomucnika nalazi se u zavisnosti od nasilnog dejstva duha koji je njime zavladao.
Ovde ce biti umesno da navedemo opis pojave opsednutosti demonskim silama sa pozicije autoritetnog pravoslavnog pastira.
“Pojave besomucnosti se karakterisu time sto protiv svega sto je sveto hriscanima, besomucnici izgovaraju psovke I huljenja, uzvikuju nepristojne reci, grce se I upadaju u razlicita grcevita stanja.Ponekad pri tome ispoljavaju veliku fizicku snagu, suprostavljajuci se onima koji, na primer hoce da ih priblize nekom svestenom predmetu.”
Ti bolesnici ponekad ne govore u svoje ime, u trenucima prosvetljenja postaju svesni da su u vlasti neprijateljskih sila I zbog toga veoma pate.Njihova lica, narocito za vreme napada izrazavaju krajnje mucenje I ostavljaju u isto vreme odvratan utisak.
Savremena psihijatrija izdvaja simptome po kojima se covek opsednut demonskim silama razlikuje od dusevnog bolesnika. Profesor Esterajh ovako karakterise opsednutost: “Spoljasnja slika stanja opsednutosti odlikuje se promenom licnosti, stvara se utisak da se opsednuti nasao pod vlascu potpuno tudje individualnosti. Karakteristicni simptomi razlike izmedju pocetnog I kasnijeg perioda licnosti su:

  • Brza promena izraza lica od prijateljskog izraza prema odvratnoj grimasi
  • Nagla promena raspolozenja
  • Prelazak iz visokog zenskog soprana u duboki bas
  • Prihvatanje nove individualnosti sa novim sadrzajem svesti.

Ove cetiri psihicke metamorfoze obicno su pracene snaznim motornim pojavama. Opsednuti dozivljava napade besa, snazne pokrete u udovima, napade gneva, pokusava da izvrsi nasilje nad okolnim ljudima. Zatim cesto izricu huljenja I prokletstva na Trojicu I izljavljuju da se gnusaju reci bozije.
U odnosu na subjektivno stanje opsednutog razlikuje se somnabulni I lucidni oblik opsednutosti. Somnabulni oblik se karakterise gubitkom prvobitne svesti u stanju opsednutosti. Iz svesti u trenutku paroksizma govori neko drugo ja. Prelazak sa prve na drugu svest, zbiva se iznenadno I neposredno. Prva svest se gasi. Gasi se sposobnost secanja. Medju vernicima se to drugo ja smatra demonom.
Lucidni oblik opsednutosti se karakterise time sto opsednuti ne gubi u svojoj bolesti svoje normalno stanje I svest. Cak I u trenucima paroksizma napadnuti opaza svoje sopstveno stanje I pokusava da vlada njime I ako ga dozivljava kao tudje. Cak I u vreme jakih motornih prisilnih pojava, svest pokatkad ostaje potpuno jasna I nepomracena.
U svojoj knjizi Esterajh navodi klinicki primer opsednutosti. Kod jedne dvadesetcetvorogodisnje devojke u trenutke napada opsednutosti neki duboki muski glas je govorio iz nje I sa zlobnim podsmehom je napadao sve sto se odnosilo na religiju. U normalnom stanju ta devojka se blagocestivo molila. Ovakva stanja depersonalizacije su poznata u savremenoj psihologiji I psihijatriji kao posebni bolesni simptomi kod shizofrenije, melanholije (endogena depresija), I psihastenije. Isticemo da je karakteristicno obelezje obsednutosi cinjenica da svi bolesni simptomi pomenutih bolesti ne odgovaraju slici opsednutosti. Pojava opsednutosti se ne moze podvesti pod te klasnicne slike bolesti. Suprotstavljanje prilikom opsednutosti potpuno se razlikuje od religioznih sumanutih ideja kod psihoticara. Samo su bogohuljenje I mrznja prema Hristu stalne pojave koje prate opsednutost.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari