Psihologije rada

Psihologija rada

Psihologija je znanost o ljudskom ponašanju i nacelno se bavi dvama glavnim podrucjima. U prvome redu, ona traži i nalazi podatke koji su od znacenja za razumijevanje ljudskog ponašanja. To je znanstveno istraživanje koje nazivamo bazicnom (teorijskom) psihologijom. Bazicna je psihologija ”orijentirana na istraživanja, u laboratoriju ili u realnim, prirodnim uvjetima, psihickih pojava i fenomena i njihovih uzrocno-posljedicnih veza te na istraživanja razlika medu individuumima.”
Potom, drugo, ona se bavi primjenom bazicnih spoznaja da bismo tako riješili razlicite prakticne probleme ljudskog života. Ovdje se onda susrecemo s primijenjenom psihologijom, koja upotrebljava znanja bazicne psihologije na odredene dijelove ljudske prakse. Ali, ”jasno je da oštru granicu izmedu bazicne i primijenjene psihologije nije moguce i nije potrebno povuci, izmedu ostalog i zato što su mnoge teorijske spoznaje u psihologiji nikle upravo iz istraživanja u prakticnim situacijama.”
Jedno od važnih prakticnih podrucja primjene tih spoznaja jest podrucje industrije. Ovdje se psihologija bavi personalnim problemima (selekcija, zapošljavanje, školovanje osoblja), odnosima medu ljudima (suradnja i konflikti), oblikovanjem sustava covjek-stroj, sposobnostima, radnom okolinom (umor, monotonija, buka, svjetlo, klima, lay out), a sve u odnosu prema ljudskim sposobnostima i ogranicenjima. Istovremeno, ona djelomicno izlazi iz ”tvornickog kruga”. Nju zanimaju odnosi radnika i poslodavca, odnosi sa sindikatima, itd.
Ogranicimo se samo na tvornicku sredinu. U tvornici se radi. A odnos covjeka i rada izražen je u osebujnom ponašanju. Ovdje se covjek ponaša onako kako to odreduju radni zadaci, radna okolina i organizacija rada. Ova obuhvaca ne samo tehnicko-tehnološku stranu proizvodnog procesa nego i probleme individualne i grupne dinamike i njima sukladne nacine interakcije. Podrucje je, dakle, vrlo složeno, ali se razlikuje od bazicne psihologije. To je podrucje primijenjene psihologije, cije je ime donekle nejasno. Valja se ovdje odluciti
izmedu naziva industrijska psihologija i psihologija rada.
Možda bi se valjalo odluciti za pojam industrijske psihologije. Jer, psihologija rada je pojam koji je teško razluciti od pojma ergonomije. Naime, koliko god ergonomija ne brine samo o prilagodavanju covjeka radu nego i o prilagodavanju rada covjeku, toliko je njena težišnica ipak u ovom posljednjem. Ta je posebna tehnika industrijskog ponašanja ipak pretežno usmjerena na prilagodbu covjek radu. Nasuprot tome, industrijska je psihologija širi pojam. Ona se bavi psihologijskim problemima pri radu s osobitom pažnjom prema ”ljudskom faktoru”. Ovdje prevladava šire znacenje od onoga da je njen zadatak, kao u prethodnom slucaju cisti tehne.
Ali, buduci da se ipak radi u ovome slucaju, o industrijskom radu, moguce je prihvatiti i drugi naziv: tehnopsihologija rada, a da pri tome i necemo mnogo, ili cak ništa, pogriješiti. Jer, unutar tehnickog prilagodavanja rada covjeku, psihologija i fiziologija odigrale su najznacajniju ulogu i taj smo dio psihofiziologije rada, na Bujasov prijedlog nazvali ‘tehnopsihologijom rada’, dok je u Americi (oni koji taj pojam razliku od pojma ljudsko inženjerstvo) nazivaju ‘inženjerska psihologija’. Što se tice izraza ”tehnopsihologija rada”, Bujas smatra da je taj izraz pogodniji, jer – kako on kaže – ” u ovom se slucajuradi o tehnickoj organizaciji posla pod vidom psihofizioloških mogucnosti radnika”.
Na taj nacin (industrijska) psihologija u ovome slucaju psihofiziologija rada – baveci se procesima uskladivanja izmedu covjeka i rada – ulazi u znanost o prilagodavanju fizikalnih uvjeta rada covjeku (ergonomija ili ljudsko inženjerstvo) onim svojim dijelom, koji je posvecen prilagodavanju tehnickih karakteristika rada i stroja psihofiziološkim svojstvima covjeka, i taj se njen dio naziva tehnofiziologija rada (inženjerska psihologija)