Odlomak

UVOD

Prilikom izrade ovog seminarskog rada upoznat ćemo se detaljnije sa pojmom lizinga, sa njegovom podjelom, te sa Međunarodnim računovodstvenim standardom 17 – Najmovi (lizing).

U daljnjoj izradi ovog seminarskog rada definisat ćemo pojam lizinga, kako je nastao i kako se može podijeliti. Obradićemo MRS 17 – Najmovi (lizing), te objasniti lizing u Bosni i Hercegovini i regionu.

Ovaj seminarski rad se sastoji iz tri glavna dijela koji predstavljaju osnovni sadržaj rada gdje ćemo detaljno obraditi pojedinačne dijelove pojma lizinga, njegovog cjelokupnog historijata, vrsta, kao i računovodstvenog tretmana lizinga prema MRS 17.

U prvom dijelu seminarskog rada definisat ćemo pojam lizinga, historiju njegovog nastanka, razloge za odabiranje lizinga, neke od prednosti, te navesti osnovne vrste lizinga i objasniti ih.

Drugi dio seminarskog rada odnosi se naračunovodstveni tretman lizinga prema MRS 17. U ovom dijelu s posebnom pažnjom ćemo obraditi MRS 17 – Najmovi, te izvršiti klasifikaciju najmova, kao i objasniti lizing u Bosni i Hercegovini i regionu (Republika Srbija).

Treći dio seminarskog rada obuhvataće primjere iz prakse, koji se odnose na primjere računanja lizinga te na primjer kupovine auta na lizing u Bosni i Hercegovini.

 

 

 

 

 

 

POJAM LIZINGA

Lizing se može definisati kao pisani ugovor između dvije strane: lizing kompanije (davaoca lizinga) i korisnika opreme (primaoca lizinga). U ovoj transakciji davalac lizinga nabavlja opremu od dobavljača i daje je na korišćenje primaocu lizinga na određeni vremenski period, dok je korisnik lizinga zauzvrat dužan da davaocu vrši periodična plaćanja po uslovima definisanim u ugovoru. Lizing je, dakle, ugovor kojim se jedna strana obavezuje da će drugoj strani predati predmet lizinga na korišćenje, na određeni vremenski period, dok se druga strana obavezuje da će za to platiti odgovarajuću naknadu. Iz ove definicije se na prvi pogled može zaključiti da lizing nije ništa drugo do običan zakup stvari i u tom slučaju se možemo zapitati zašto onda ekonomisti komplikuju stvari i koriste strane riječi, kada postoji vrlo jednostavna riječ – zakup. Odgovor leži u činjenici da je lizing zapravo mnogo više od običnog zakupa.

Osnovni princip lizing poslovanja je da davalac lizinga zadržava pravno vlasništvo nad predmetom lizinga, dok primalac lizinga stiče ekonomsko vlasništvo. Osnovna razlika između lizinga i kredita je u osiguranju potraživanja povjerioca. Pri lizingu u načelu nisu potrebne dodatne garancije, jer je garancija za predmet lizinga, sam predmet lizinga, odnosno vlasničko pravo davaoca lizinga nad predmetom lizinga. Poslije isteka lizinga korisnik može: kupiti po nižoj cijeni od tržišne pošto se imovina za vrijeme trajanja zakupa amortizovala, sačiniti novi ugovor o zakupu sa nižom zakupninom, jer se dio vrijednosti otplatio i vratiti imovinu zakupodavcu.

Lizing je kompleksna mješavina pravnih poslova: zakupa, kupoprodaje sa pravom zadržavanja prava svojine, ugovora o dijelu, kreditiranju, pružanju specijalizovanih usluga, ugovora o obučavanju kadrova i još mnogo toga. Ugovorom o lizingu se preduzeća ili obični građani, umjesto da kupe kompjutere, uređaje, automobile, ili neku drugu opremu i samim tim plate njihovu punu cijenu, obraćaju proizvođaču ili specijalizovanom lizing preduzeću da im tu opremu da u zakup, za određeni period u kome će plaćati ugovoreni iznos u ratama, s tim da oni stiču pravo da tu opremu koriste do ugovorenog roka i da je poslije toga eventualno otkupe. Davalac lizinga može biti ili direktno proizvođač, ili specijalizovana kompanija koja uzima opremu od proizvođača i daje je u zakup korisniku. Ugovorom se još može definisati i mogućnost da, ako se radi o kompleksnoj opremi, davalac lizinga obezbjedi obuku kadrova, popravku eventualnih kvarova i sl.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari