Malo stvari je u stvarnosti gore od ratnog zločina. Mnogi zločini se vrše u mirnodopsko vreme i tada se počinioci svakako nadaju ili da će biti uhvaćeni, ili makar da će policija i istražni organi učiniti sve da počinilac bude kažnjen. Sa druge strane, kod ratnih zločina, počinioci često ili imaju saglasnost sopstvenih istražnih organa i svoje vlade, ili je pak u pitanju politika cele države (kao nacističke Nemalke koja je u svojim osnovnim ciljevima imala istrebljenje Jevreja, Slovena i ostalih „nižih rasa“), ili postoji prećutna saglasnost kod vršenja ratnih zločina ili se oni zataškavaju. Upravo zbog toga se zločinci mnogo ugodnije osećaju u ratu, i ratnih zločinaca ako nema više od mirnodopskih, onda je makar tačno da oni vrše teže i masovnije zločine.

Prijavi se