Odlomak

Razvoj djecijeg crteza

Prošlo stoljeće vrijeme je rastuće fascinacije emocionalnim i psihološkim aspektima dječjeg umjetničkog izražavanja, pogotovo u područjima psihologije, psihijatrije i umjetničke terapije (engl.art therapy). Knjižica talijanskog autora Corrada RiccijaUmjetnost male djece (1887; prema Cox, 2000) dovela je do prave eksplozije zanimanja za dječije crteže. Prema priči, Ricci je jednog kišnog dana potražio zaklon u natkrivenom prolazu, a dok je čekao da kiša prestane, pažnju su mu privukli grafiti na zidovima. Zamijetio je dražesne i pomalo nezgrapno nacrtane slike koje bi svatko prepoznao kao djelo dječjih ruku. Počeo se pitati štoje to počemu se djčji radovi razlikuju od konvencionalne umjenosti, što ga je navelo na proučavanje i kao rezultat toga nastalo je gore spomenuto djelo(Cox, 2000).Neosporno je da djeca crtaju stoljećima, ali kao enigma ostaje zašto je, posebno prije 19. st., sačuvan samo mali broj njihovih radova ili njihovih kopija? Kao najvjerovatniji razlog postavlja se odnos koji je prema djeci vladao u prošlosti: dječje mišljenje, razumijevanje i vještine smatrani su nesavršenima i inferiornima u odnosu na odrasle i samim time nedovoljno vrijednim očuvanja. Tek u 18. stoljeću dolazi do porasta ineteresa za period ranog djetinjstva – rađa se nova psihološka klima, koju, uz ostale, štiti i Jean-Jacques Rousseau,1712-1778), filozof i prosvjetitelj. Smatrao je djetinjstvo posebno značajnom fazom uodrastanju, te je poznata njegova rečenica «Dijete je dijete, a ne odrasla osoba», upućujući nanjihovu posebnost i smatrajući inferiornost s kojom se djeci prilazilo kao predrasudu (Cox,2000).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari