Recesija, Inflacija i Nezaposlenost
INTERNACIONALNI UNIVERZITET U GORAŽDU
FAKULTET DRUŠTVENIH NAUKA
MENADŽMENT
TEMA: RECESIJA, INFLACIJA I NEZAPOSLENOST
SEMINARSKI RAD
Profesor
:
Student
:
decembar 2017.g.
SADRŽAJ

2
1.RECESIJA
Jedan od najtežih poremećaja u funkcionisanju ekonomskog sistema je
recesija
. Recesija se,
u tehničkom smislu definiše kao period u kome se realni bruto nacionalni proizvod smanjuje u
najmanje dva uzastopna tromjesječja. Međutim, recesija znači istovremeno smanjivanje realne
proizvodnje, cijena i zaposlenosti i, u skladu s tim, predstavlja negaciju sva tri cilja
makroekonomske politike. Najteži oblik recesije u posljednjih stotinjak godina predstavlja
velika ekonomska kriza od 1929. Do 1933. godine. Iako ne postoji opšta saglasnost o
uzorcima recesije, uključujući i Veliku ekonomsku krizu, faze u njenom razvoju upućuju da je
nedovoljna agragatna nominalna tražnja predstavljalaa jedan od osnovnih uzroka. Naime,
recesija se prvo ispoljava u smanjenim kupovinama trajnih potrošačkih dobara, posebno na
kredit. Zalihe u privrednim društvima se povećavaju. Privredna društva smanjuju proizvodnju,
a nakon toga cijene. Tražnja rada se smanjuje, kao prosječna nadnica. Rezultat je smanjenje
proizvodnje, zaposlenosti i cijena. Put u recesiju i moguće opcije oporavka ilustrira slika 1. U
početnom stanju, proizvodnja je na prirodnom nivou (1.600 KM), a nivo cijena je na 2,0.
Agregatna nominalna tražnja izanosi 3.200 KM, što omogućava da se ekonomija nalazi u
ravnoteži (Ro), u kojoj kratkoročna funkcija agregatne realne ponude (ARPko) siječe
kratkoročnu funkciju agregatne realne tražnje (ATRo). Činjenica da se tačka R nalazi na
dugoročnoj funkciji agregatne realne ponude (ARP), ukazuje da se ekonomija potpuno
prilagodila nivou cijena (stvarni i očekivani novo cijena je jednak). Predpostavimo da se
agregatna nominalna tražnja, po bilo kom osnovu (kontrakciona fiskalna i/ili monetarna
politika, smanjenje investicija i /ili potrošnje domacinsstava) smanji do 3.200 na 1.600 KM.
Smanjenje agregatne nominalne tražnje znači i smanjenje agregatne realne tražnje, koje se
iskazuju kao pomjeranje funkcije agregatne realne tražnje od ARTo u ART
1.
Nastaju
standardne posljedice: prodaje robe i usluga se smanjuju, neplanirane investicije u zalihe se
povećavaju. Privredna društva reaguju smanjivanjem proizvodnje i/ili cijena i ekonomija se
kreće prema novoj kratokročnoj ravnotiezi R1. U novoj ravnoteži proizvodnja je manja od
prirodnog nivoa, uz manji nivo cijena.
3
Slika 1
Izlazak iz recesije moguć je na dva načina:
Prvi, jednostavniji način, podrazumjeva vraćanje agregatne nominalne tražnje na predhodni
nivo (3.200 KM), što je moguće ekspanzivnom fiskalnom ili monetarnom politikom ili
povećanjem investicija. Međutim, i u slučaju da agregatna nominalna tražnja ostane na nivou
od 1.600 KM, ekonimija neče ostati u kratoročnoj ravnoteži R1. Cijene sirovina i
repromaterijala na aukcijskim tržištima (berze) se smanjuju brže od cijena finalnih proizvoda.
Visoka nezaposlenost smanjuje troškove rada. U skladu sa tim, provrednaa drustva koriguju
inflaciona očekivanja i kratkoročna funkcija agregatne realne ponude se pomjera od ARTko u
ARTk1. Ekonomija se pomjera duž funkcije agregatne realne tražnje (ART1) i dolazi u stanje
ravnoteže R2. Realni proizvod je na prirodnom nivou (1.600 KM), ali je nivo cijene manji
(1,0 u odnosu na početni nivo 2,0).
Drugi način je mnogo sporiji i uključuje visoke troškove (izgubljena proizvodnja i
nezaposlenost), pa je aktivna uloga države, posredstvom mjera fiskalne i monetarne politike,
osnov izlaska ekonomije iz recesije.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti