Reciklaža staklene ambalaže
Seminarski rad
Predmet:
Zaštita životne sredine
Tema:
Reciklaža staklene ambalaže
Sadržaj:
............................................................................................
..................................................................................................
.......................................................................................
4.2. Simboli za reciklažu i staklo
...............................................................................
5.1. Kružni tok staklene ambalaže
............................................................................
6. Koji otpad treba odvojeno sakupljati?
......................................................................
...........................................................................................
....................................................................................................
....................................................................................................
11. Prikupljanje i sortiranje stakla
................................................................................
12. Reciklaža ambalažnog stakla
.................................................................................
14. Pet razloga za reciklažu stakla
..............................................................................
15. Upotreba recikliranog stakla
.................................................................................
..........................................................................................
16.1 Western Isles Council, Škotska
........................................................................
16.2. Vetropack Straža - Hrvatska
............................................................................
16. 3 Kako su to napravili Švajcarci?
.......................................................................
2

Pre dvadeset godina, lanci snabdevanja su bili zauzeti finim podešavanjem
logistike proizvoda od sirovina do krajnjeg korisnika. Proizvodi se očigledno i dalje
kreću ka krajnjem korisniku, ali se sve više proizvoda vraća. Ovo se događa u
velikom broju industrija, u elektronskoj, farmaceutskoj, industriji osvežavajućih pića
itd.
Povratak kao proces je skoro dodat Supply-Chain Operations Reference
(SCOR) modelu, naglašavajući svoju važnost za lance snabdevanja u budućnosti
(Schultz, 2002). Dok su neki akteri u lancu bili primorani da uzimaju proizvode
natrag, drugi su to radili privučeni vrednošću korišćenih proizvoda. Na ovaj ili onaj
način, povratna logistika postaje izuzetno važan deo modernih lanaca snabdevanja.
Iako je koncepcija povratne logistike odavno poznata, nastanak ovog pojma je
teško precizno utvrditi. Termini kao "povratni kanali" i "povratni tok" pojavljivali su
se u naučnoj literaturi još sedamdesetih godina prošlog veka, ali su se gotovo uvek
odnosili na reciklažu. Prvu poznatu definiciju povratne logistike objavio je Council of
Logistics Management (CLM) ranih devedesetih (Stock, 1992):
"Povratna logistika je pojam često korišćen pri spominjanju uloge logistike u
reciklaži, deponovanju otpada, i upravljanju opasnim materijalima; šire obuhvata sve
što se odnosi na logističke aktivnosti koje se odvijaju u smanjenju izvora, reciklaži,
zameni, ponovnom korišćenju materijala i deponovanju."
Krajem devedesetih, Rogers i Tibben-Lembke (1999) opisuju povrtanu
logistiku akcentujući cilj i procese (logističke) koji su tu uključeni:
"Procesi planiranja, implementiranja, i kontrole efikasnosti, isplativog kretanja
sirovina, zalihe tokom procesa, finalni proizvodi, i srodne informacije iz tačke
potrošnje u tačku nastanka u cilju ponovnog korišćenja ili pravilnog deponovanja."
Evropska Radna Grupa za Povratnu Logistiku, RevLog (1998-), uzima sledeću
definiciju Dekker et al., (2003):
"Proces planiranja, implementiranja i kontrole toka sirovina, procesnih zaliha, finalnih
proizvoda, od proizvodne, distribucione ili tačke korišćenja do tačke obnavljanja ili
pravilnog deponovanja predstavlja povratnu logistiku."
Iz razloga što je povratna logistika relativno nova istraživačka i empirijska
oblast, često se u drugoj literaturi mogu naći i termini kao što su reversed logistics,
povratna logistika, retro logistika ili povratna distribucija, koji ponekad znače isto. U
stvari, razlike u definicijama su dobro poznat izvor nesporazuma, kako u istraživanju,
tako i u praksi (Melissen and De Ron, 1999).
Povratna logistika se razlikuje od upravljanja otpadom jer se upravljanje
otpadom uglavnom odnosi na sakupljanje i obradu otpada, tj. proizvoda koji se koriste
samo jednom, efikasno i efektno. Takođe, povratna logistika se razlikuje i od zelene
logistike, jer zelena logistika razmatra ekološke aspekte svih logističkih aktivnosti i
fokusirana je samo na FORWARD LOGISTIC, tj. lanac od proizvođača do korisnika.
Povratna logistika je opšti pojam. U najširem smislu, povratna logistika se
odnosi na sve operacije vezane za ponovnu upotrebu proizvoda i materijala, odnosno,
ona se usredsređuje na one segmente gde se nešto od utrošenog može vratiti i "taj
rezultat" ulazi u (novi) lanac snabdevanja.
4
Upravljanje ovim operacijama označava se kao Product Recovery
Management (PRM). PRM se odnosi na brigu o proizvodima i matrijalima nakon
njihovog korišćenja. Neke od ovih aktivnosti su donekle istovetne onima koje se
pojavljuju pri vraćanju defektnih proizvoda usled greški u proizvodnom ciklusu.
Povratna logistika se dakle odnosi na sve aktivnosti vezane za saupljanje, rastavljanje
i obradu korišćenih proizvoda, delova proizvoda i/ili materijala u cilju osiguravanja
održive (ekološki prihvatljive) obnove.
Povratna logistika se bavi sledećim pitanjima:
1. Koje su alternative za oporavak proizvoda, delova proizvoda i
materijala?
2. Ko bi trebalo da izvršava spektar operacija vezanih za obnavljanje?
3. Kako bi ove operacije trebalo izvršavati?
4. Da li je moguće da se aktivnosti tipične za povratnu logistiku
integrišu u klasične produkcione i distributivne sisteme?
5. Koji su troškovi, a koje su koristi povratne logistike, gledano kako iz
ekonomskog, tako i iz ekološkog ugla?
Tradicionalno, proizvođači se nisu osećali odgovornim za svoje proizvode
nakon njihove upotrebe. Većina iskorišćenih proizvoda se bacala, ili spaljivala čineći
veliku štetu okruženju. Danas korisnici i vlasti očekuju od proizvođača da smanje
otpad koji prave njihovi proizvodi, i zbog toga se sve više obraća pažnja na
upravljanje otpadom. U poslednje vreme, zbog novih zakona o upravljanju otpadom
(naročito u Nemačkoj), usled visokih troškova deponovanja i njegovog pogubnog
uticaja na okolinu, akcenat se daje obnavljanju, a na taj način proizvođači postaju sve
više i više odgovorni za postupanje sa iskorišćenim proizvodima i materijalima za
pakovanje.
Osnovni razlozi zbog kojih se povratnoj logistici posvećuje sve veća pažnja
jesu:
1. zakoni vezani za životnu sredinu koji primoravaju firme da primaju nazad
svoje proizvode i da se staraju o daljem postupanju sa njima;
2. ekonomska korist od korišćenja vraćenih proizvoda u proizvodnom procesu
umesto izmirivanja velikih troskova deponovanja, i
3. rastuća svest korisnika o životnoj sredini.
Tako, povnovno korišćenje proizvoda, u bilo kom obliku, na duge staze donosi
korist, kako u ekološkom, tako i u socio-ekonomskom pogledu. Podupiranje ove
tvrdnje jedan od glavnih ciljeva povratne logistike.
Granica između tradicionalne logistike (od sirovina do krajnjeg korisnika) i
povratne logistike (od krajnjeg korisnika preko obnavljanja do novog korisnika) nije
precizno definisana. Holistički pogled na lance snabdevanja, uključujući i
tradicionalnu i povratnu logistiku, pokriven je pojmom kružnog lanca snabdevanja
(Guide i van Wassenhove, 2003).
3. Upravljanje otpadom
5

Opšte prihvaćena načela celokupnog sistema upravljanja otpadom u Evropskoj uniji
poznata su kao "4 R":
•
R
eduction - smanjenje ili sprečavanje nastanka otpada,
•
R
euse - ponovna upotreba otpada bez obrade,
•
R
esycling - reciklaža odnosno obrada otpada za materijalno ili energetsko
iskorišćavanje i
•
R
ecovery - obnavljanje, ponovna upotreba za istu namenu ali uz obradu, npr.
povratna ambalaža.
Krajnji cilj upravljanja otpadom je potpuno napuštanje odlaganja otpada,
odnosno razvoj bezdeponijskog koncepta upravljanja otpadom. Ova načela, koja su
usvojena od strane Evropske unije, postala su deo zakona mnogih zemalja, iako nije
još uvek postignuta njihova puna primena. Ova načela mogu se najkraće opisati kao:
•
Smanjenje proizvodnje otpada
predstavlja preventivnu strategiju koja se
provodi isključivo putem posebne politike, primenom regulatornih,
ekonomskih i društvenih instrumenata.
•
Ponovna upotreba otpada
je postupak upravljanja otpadom koji se zasniva na
direktnoj ponovnoj upotrebi proizvoda za koju je prvobitno namenjen (npr.
upotreba staklenog krša),
•
Reciklaža otpada
je postupak upravljanja otpadom koji se zasniva na ponovnoj
upotrebi materijala od kojeg je roba napravljena, za istu ili drugačiju svrhu od
prvobitne.
•
Regeneracija otpada
je postupak upravljanja otpadom koji se zasniva na
toplotnoj, hemijskoj, fizičkoj i/ili biološkoj promeni materijala od kojeg je
roba napravljena, kako bi se proizveo materijal odnosno energija pogodna za
direktnu upotrebu.
•
Konačno odlaganje otpada
je krajnji postupak upravljanja otpadom i treba se
koristiti samo za ostatak otpada koji se više ne može upotrebiti, reciklirati ili
regenerisati.
Rezultati do kojih su došle razvijene zemlje Zapadne Evrope u potpunom
upravljanju otpadom daju podsticaj da tim putem krenemo i mi u Srbiji i Crnoj Gori.
Na primer, u Švajcarskoj se reciklira 91 % starog stakla, 80 % plastičnih boca, 88 %
aluminijskih boca, 79 % ostatka komunalnog otpada koristi se za proizvodnju
električne energije.
Celovito i planirano upravljanje otpadom, umesto njegovog nekontroliranog
odlaganja u okolinu,temeljni je zahtev savremenog sveta i održivog razvitka
savremenog čovečanstva. Gospodarenje otpadom u pojedinim državama neprekidno
doživljava promene. Nijedan način zbrinjavanja ne može predstavljati rešenje
problema gospodarenja otpadom, već to može samo celovito planiranje koji je u
stanju udovoljiti ne samo potrebama zbrinjavanja primarnih tokova otpada već i
sekundarnih, i to ne samo kratkoročno već i dugoročno.
Optimalni projekat gospodarenja otpadom podrazumeva celovit pristup, što znači
povezivanje problema proizvodnje roba i usluga, stvaranja i gospodarenja otpadom
uključujući prioritetno njegovo recikliranje. Celovito gospodarenje otpadom u osnovi
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti