Odlomak

ZAPADNA EVROPA
Portugalija
Portugalija (Republika Portugalija), država jugozapadu Evrope, na jugoza-
padu Pirinejskog poluostrva i obali Atlantskog okeana. Pripadaju joj i Azorska
ostrva i Madeira u Atlantskom okeanu. Ima površinu 92 171 km2
, 10 355 824 st-
anovnika (2001.) i gustinu naseljenosti 112,4 st./km2
.
Glavni grad je Lisabon (557 000 stanovnika, aglomeracija 3,45 mil. Sta-
novnika, 2001.). Zvanični jezik je portugalski. Državno uređenje: parlamentarna
republika. Portugalija obuhvata niziju na Z i J i visoravan (španska Mezeta) na
zapadu. Klima je mediteranska na jugu, priatlantska na zapadu i umereno-
kontinentalna u unutrašnjosti. Najduže reke su: Težo, Minjo, Doro i Gvadijana.
Prir. vegetacija je degradirana. U severnom delu su listopadne šume (hrast,
bukva, kesten), u središnjem – hrastove šume, na jugu zimzelene grmlje. Šume po-
krivaju 29% teritorije.
Portugalija je u prošlosti imala visok natalitet, ali br. stanovnika se
zbog iseljavanja sporo povećava (1,2 mil. st. u Brazilu). Nac. homogena država:
92% Portugalci. Verska struktura: 87% katolici, prot. i dr. Veći gradovi
(2001): Porto (350 000 st.), Gaja (288 000 st.), Amadora (175 000 st.), Kaskais (169
000 st.), Matosinjos (166 000 st.), Braga (164 000 st.) i Almada (160 000 st.).
Poljoprivreda – žitarice, pirinač, vinova loza, masline; rib. (Madeira,
Azorska ostrva); šum. (hrast plutnjak, 1. proizvođač plute u svetu, 51% svetske
proizvodnje). Rudno bogatstvo: pirit, volfram, uran, srebro, zlato, kuhinjska so
i kameni ugalj. Industrija (šire područje Lisabona i Porta): veštačka đubriva,
crna i obojena metalurgija, automobilska, građevinskog materijala i dr.
Glavne luke su: Lisabon, Leišoes, Setubal i Kaskais; 3 međunar.
aerodroma (Lisabon, Porto, Faro). Turizam: Algarve, Azorska ostrva Madeira,
Lisabon. Novčana jedinica: evro; 14 527 $ DBP/st. (2003.).
Lisabon, glavni grad i luka Portugalije (557 000 st., aglomeracija 3,45
mil. st., 2001.), i sedište istoimenog okruga, na estuarskom ušću reke Težo u
Atlantski okean. Bio pod rim. vlašću od 205. pre n.e., vladali Varvari, Mavri,
krstaši. God. 1256 postao je glavni grad. Snažno se razvio 14-16 v., nakon
otkrića Amerike. U zemljotresu 1755. poginulo 30 000 ljudi; posle toga dobio
savremeni urbanistički izgled. Glavni trgovački, administrativni, obrazovni
i kulturni centar. Br. građevine: Alfama – st. gradsko jezgro (romanska
katedrala 12-14 v., barokna crkva 16. v.), univerzitet (1911.), akad. nauka (1779.),
nac. biblioteka, muzeji, samostan Sv. Jeronima (16 v.), renesansne građevine.
Razvijena brodogradnja, rafinerija nafte; prerađivačka industrija. Bio domaćin
Svetske izložbe (Expo 98).
Francuska
Francuska (Republika Francuska), država u Z Evropi, između Atlantskog
okeana na Z, kanala Lamanš na S i Sredozemnog mora na JI. Ima površinu 543
1REGIONALNA GEOGRAFIJA EVROPE II
965 km2
, 60 700 000 st. (2005.) i gustinu naseljenosti 111,6 st./km2
. Glavni grad
je Pariz (2,11 mil. st., aglomeracija 11,37 mil. st., 2002.). Zvanični jezik je
francuski. Državno uređenje: parlamentarna republika. Na S i Z države su
nizije, brežuljci i izolovane visoravni, u središnjem i JI delu je Centralni
masiv, na SI su Vogezi i Ardeni, na JI i J Alpi i Pirineji. Francuskoj
pripada ostrvo Korzika u Sredozemnome moru.
Klima Francuske je umereno-kont. u nizijskom delu i planinska na većim
visinama. Najduže reke su: Loara, Žironda, Garona, Sena (sliv Atlantskog
okeana), Rona, sa pritokom Saonom (sliv Sredozemnog mora), Rajna sa pritokama
Mozelom i Mezom (sliv Severnog mora). Reke su povezane br. kanalima (Rajna –
Majna, Sen Kantin, Rajna – Rona i Du Midi). Najveća jezera su: Ženevsko (deli sa
Švajcarskom), Burže i Anesi. Prir. vegetaciju u nižim delovima Francuske
čini listopadna šuma, iako je ona u nižim predelima iskrčena. U pl. oblastima
listopadne šume prelaze u četinarske šume jele, smreke, bora i ariša. U
sredozemnoj oblasti zastupljene su makije i garig. Šume pokrivaju 28% terit.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Geografija

Više u Skripte

Komentari