Odlomak

Rimsko obvezno pravo, odgovori na pitanja s kartica,46 str (po Horvatu), pisano: 2006.

117. PRAVNE ČINJENICE
Pravne činjenice su takve činjenice uz koje je vezan neki pravni učinak, tj. postanak prestanak ili promjena prava, odnosno pravnih odnosa.
a)    Pravni događaji – to su prirodni događaji uz koje se vežu neki pravni učinci (npr. porod, smrt, protek vremena, pojava otoka u rijeci)
b)    Pravna djelanja – to su ljudska djelanja, dakle, manifestacije ljudske volje uz koje su vezani pravni učinci. Uz propuštanja, to su a) pravni poslovi, i b) protupravna djelanja ili delikti.

Pravne činjenice dovode, dakle do pravnog učinka, tj. do postanka ili stjecanja, prestanka ili gubitka ili promjene prava.
O stjecanju prava govorimo ako se neko pravo spoji s nekim subjektom, a gubitkom ako se ono odvoji od nekog subjekta. Pravo se može izgubiti u korist drugoga (npr. prijenos vlasništva) ili nikoga (npr. derelikcije.) – tada je s gubitkom spojen i prestanak prava. Pravo se može steći i da ga netko nije prije izgubio – postanak prava (npr. okupacija)

Stiče li netko pravo od dosadašnjeg subjekta prava, to je derivativno stjecanje prava. Ono se temelji, izvodi se iz prava prethodnika. Tu vrijedi regula :
“NEMO PLUS IURIS AD ALIUM TRANSFERE POTEST, QUAM IPSO HABERET”

Derivativno stjecanje može biti dvojako:
a)    Translativno stjecanje, tj. stjecanje prijenosom dosadašnjeg prava s auctor-a na novi subjekt. successor-a u punom dosadašnjem sadržaju.
b)    Konstitutivno stjecanje, subjekt prava ne prenosi svoje čitavo pravo, nego temeljm svog prava zasniva za stečnika novo pravo užeg sadržaja.

Originarno ili neposredno stjecanje vlasništva predleži ako stečnik ne temelji i ne izvodi svoje pravo iz prava prethodnika. (npr. okupacijom ničije stvari res nullius)

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari