SANACIJA DEPONIJA

www.maturski.org

1

SADRŽAJ

SADRŽAJ..........................................................................................................................2

UVOD................................................................................................................................3

1.

OPŠTI PODACI O OTPADU................................................................................... 5
1.1.

Vrste i definicije otpada.................................................................................6

1.2.

Kuda s otpadom?...........................................................................................7

1.3.

Zakonodavstvo EU........................................................................................8

2.

UTICAJ NEPROPISNO ODLAGANOG ČVRSTOG OTPADA NA ZDRAVLJE 

STANOVNIŠTVA............................................................................................................9

3.

OPIS I SVRHA SANACIJE DEPONIJE................................................................12
3.1.

Način sanacije i rada deponije.....................................................................12

4.

UTICAJ ZAHVATA NA ŽIVOTNU SREDINU...................................................16
4.1.

Mjere zaštite na životnu sredinu..................................................................17

5.

PROGRAM   PRAĆENJA   (MONITORINGA)   STANJA   ŽIVOTNE   SREDINE 

TOKOM SANACIJE I ZATVARANJA DEPONIJE.....................................................20

5.1.

Program monitoringa tokom sanacije deponije...........................................20

5.2.

Program monitoringa nakon zatvaranja deponije........................................20

6.

ISKUSTVA   PRI   SANACIJI   SMETLJIŠTA   I   IZGRADNJI   SANITARNE 

DEPONIJE KOMUNALNOG OTPADA "SMILJEVIĆI" U SARAJEVU....................22

6.1.

Opšti podaci o bivšem smetljištu "Smiljevići" i sanacionim radovima......22

6.2.

Monitoring na savremenoj deponiji komunalnog otpada "Smiljevići".......25

6.3.

Proizvodnja električne energije iz deponijskog plina..................................26

7.

PRILOG...................................................................................................................28

2

background image

procesa od kojeg otpad potiče. Dnevna, a time i godišnja masa čvrstog komunalnog 
otpada, po stanovniku, razlikuje se od jedne do druge zemlje, pri čemu je u razvijenim 
zemljama viša (1,4 kg/st./danu), u odnosu na srednje razvijene ili nerazvijene zemlje 
(0,2-0,7 kg/st./danu). U zemljama OECD godišnji porast nastalog otpada iznosi 1,7%, a 
u zemljama EU 1%. U zemljama Zapadne Evrope nastajalo je 1992. godine približno 
390   kg   kućnog   (komunalnog)   otpada   po   stanovniku.   Međutim,   tokom   poslednje 
decenije količina otpada značajno je porasla u cijelom svijetu. Situacija u Republici 
Srpskoj je veoma slična onoj u kojoj su se nalazile zemlje OECD osamdesetih godina 
prošlog veka, kada je odlaganje otpada na deponijama bila glavna tehnika uklanjanja. 
Tada je samo beznačajno mali deo otpada recikliran ili sagorjevan u cilju iskorišćenja 
materijala ili energije.

Strateški ciljevi u oblasti upravljanja otpadom bi bili:

podrška konceptu održivog korišćenja primarnih sirovina, 

prevencija u generisanju otpada, 

stimulacija reciklaže, 

smanjenje   zagađenja   životne   sredine   usled   smanjenja   generisanja   otpada   i 
promene načina upravljanja, 

smanjenje korišćenja površina zagađenih otpadnim materijalima i unapređenje 
cjelokupnog sistema upravljanja otpadom.

Poboljšanje upravljanja otpadom ostvaruje se kroz: ustanovljavanje integralnog 

sistema   postrojenja   za   tretman   otpada   i   kreiranje   mehanizama   za   sistem   odvojenog 
sakupljanja, reciklaže i ponovne upotrebe otpada.

4

1. OPŠTI PODACI O OTPADU 

Intenzivnim   razvojem   tehnoloških   dostignuća,   naglim   porastom   broja 

stanovnika na planeti Zemlji i migracijom stanovništva iz sela u gradove, savremena 
civilizacija se po prvi put u drugoj polovini 20. vijeka susrela s problemom otpada. Svi 
ovi faktori uslovili su intenzivni razvoj društveno - ekonomskih odnosa, što je dovelo 
do nevjerovatnog povećanja potrošnje svih vrsta roba i proizvoda, a samim tim i do 
povećanja produkcije svih vrsta otpada. 

Količina i sastav čvrstog otpada u direktnoj je zavisnosti od veličine oblasti 

sakupljanja,   godišnjeg   doba,   socijalne   strukture   stanovništva   te   vrste   privredne 
djelatnosti i niza drugih uticajnih faktora. Prosječna produkcija čvrstog otpada u Bosni i 
Hercegovini iznosi oko 0,7 do 0,9 kg/stanovniku na dan, odnosno oko 270 do 300 
kg/stanovniku   u   godini.   U  razvijenijm   zemljama   produkcija  čvrstog   otpada  iznosi   i 
preko 3,0 kg/stanovniku na dan. 

Problem čvrstog otpada je posebno prisutan u gradovima, gdje direktno utiče na 

zdravlje ljudi i životnu sredinu, odnosno direktno utiče na zagađenje vazduha, zemljišta 
i vode. Čovjek u gradu često "gubi" direktnu vezu s prirodom i najradije bi želio da 
otpad nije u njegovom vidnom polju, te je zbog toga sklon da svoj otpad baci u potok, 
rijeku, šumu ili na neko drugo mjesto. Pri ovome zaboravlja da će mu se isti otpad, ali u  
drugom obliku negativno vratiti kroz lanac ishrane. 

Čvrsti otpad koji se produkuje u domaćinstvima predstavlja heterogenu smjesu 

različitih   vrsta   otpadnih   materijala,   kao   što   su:   papir,   karton,   staklo,   keramika, 
magnetični i nemagnetični metali, plastika, koža, kosti, tekstil, biomasa, razne vrste 
inertnih   materijala,   posebno   opasne   vrste   otpada   i   sl.   Opasne   vrste   otpada   u 
domaćinstvima nazivaju se problematični otpad, u koji spadaju: baterije, stari lijekovi, 
insekticidi,   pesticidi,   fungicidi,   motorna   ulja,   razređivači,   boje,   lakovi,   sredstva   za 
skidanje hrđe, sredstva za zaštitu drveta, akumulatori, uljni filteri, termometri sa živom, 
antifriz,   filmovi   raznih   vrsta,   fluoroscentne   rasvjetne   cijevi,   ljepila,   kozmetika, 
fotohemikalije, hemikalije za čišćenje, rastvarači i sl. 

Bosna i Hercegovina se opredijelila za integracione procese vezano za ulazak u 

porodicu   Evropske   unije.   Za   ostvarenje   ovih   ciljeva   svi   moramo   prije   svega   da 
obezbijedimo održivi razvoj, odnosno da osiguramo kvalitet života svakog pojedinca i 
društva u cjelini. Održivi razvoj podrazumijeva prije svega očuvanje životne sredine.

 
Za   ostvarenje   ovih   ciljeva   na   prvom   mjestu   potrebno   je   u   svim   sredinama 

uspostaviti integralni sistem upravljanja otpadom, što podrazumijeva sljedeće radnje: 

nadzor u životnom ciklusu otpada, odnosno od njegovog nastanka do konačnog 
zbrinjavanja na ekološki prihvatljiv način,

izbjegavanje i smanjenje otpada na mjestu njegovog nastanka, 

razdvojeno skupljanje korisnih komponenti otpada i nekorisnog ostatka , 

iskorištavanje i obrada otpada i 

strogo kontrolisano odlaganje nekorisnog ostatka otpada. 

5

background image

dužna   da   savjetima   i   drugim   aktivnostima   pomognu   građanima   u   savremenom 
zbrinjavanju komunalnog otpada. 

Industrijski (tehnološki) otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u 

industriji, uslužnim djelatnostima i drugim oblastima, a po količini, sastavu i osobinama 
se   razlikuje   od   komunalnog.   Za   zbrinjavanje   ovog   otpada   propisane   su   posebne 
procedure, kojih se moraju pridržavati svaki proizvođač, odnosno vlasnik industrijskog 
(tehnološkog) otpada. 

Pored ove dvije vrste otpada, Zakonom o upravljanju otpadom definisane su još 

dvije vrste, i to: 

Inertni otpad

  je otpad koji nije podložan značajnim fizičkim, hemijskim ili 

biološkim promjenama. Inertni otpad se neće rastvarati, spaljivati, ili na drugi način 
fizički   ili   hemijski   obrađivati,   biološki   razgrađivati   ili   nepovoljno   uticati   na   druge 
supstance sa kojima dolazi u kontakt, na način da prouzrokuje zagađenje životne sredine 
ili   ugrožavanje   zdravlja   ljudi.   Ukupna   vlažnost,   sadržaj   polutanata   u   otpadu   i 
ekotoksičnost   filtrata   mora   biti   neznatna   da   ne   bi   došlo   do   ugrožavanja   kvaliteta 
površinskih i podzemnih voda. 

Neopasni otpad

 je otpad koji nije definisan kao "opasni otpad". 

U određenim granama privrede i u drugim djelatnostima dolazi do produkcije 

opasnog otpada - koji predstavlja svaki otpad koji je utvrđen posebnim propisom i koji 
ima jednu ili više karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i okolinu po 
svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je naveden u listi otpada 
kao opasni i regulisan posebnim popisom. 

1.2.Kuda s otpadom? 

Od nekih građana može se čuti, da je najvažnije otpad negdje odvesti i baciti. 

Međutim, ovaj način razmišljanja nije primjeren prije svega iz sanitarno-higijenskih 
razloga. Radi izbjegavanja štetnog uticaja na zdravlje ljudi i životnu sredinu, potrebno 
je   organizovano   sakupljnje   i   sanitarno   odlaganje   nekorisnog   ostatka   otpada. 
Odlaganjem otpada na neuređene deponije otpada, ili bolje rečeno smetljišta dolazi do 
veoma dugotrajnog i velikog zagađenja životne sredine, što štetno utiče na zdravlje 
ljudi. Sanacija ovih smetljišta često je veoma skupa. 

Proces razgradnje nekih vrsta otpada je veoma dugotrajan, npr.: 

Plastične boce: 100 - 1000 godina

Aluminijske limenke: 10 - 100 godina

Žvakaće gume: 5 godina

Filter od cigarete: 1 - 2 godine

Novinski papir: 3 - 12 mjeseci

Otpad od voća i povrća: 3 - 6 mjeseci

7

Želiš da pročitaš svih 34 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti