Sarateljstvo nad maloletnim licima po Porodičnom zakonu Srbije

Sarateljstvo nad maloletnim licima po Porodičnom zakonu Srbije

1)    UVOD

Dvije velike predrasude su temelj naše porodice: majka i otac. Borba za ravnopravnost spolova u okviru porodice je svakodnevna. Žene na svojoj strani imaju cijeli sistem zaštite.  Otac i djeca su usamljeni u svojoj borbi za najbolji interes djeteta. Kada je riječ o starateljstvu, postoje dvije vrste roditeljskog starateljstva a to su: pravno i fizičko. Pravno starateljstvo roditelja nad djetetom je ukratko mogućnost roditelja da samostalno donosi odluke o životu djeteta. Ovo uključuje odluke o mjestu prebivališta, školi koju će dijete pohadjati, vjeri, medicinskim zahvatima koji su potrebni djetetu, kao i samostalno vadjenje važnijih dokumenata (npr. roditelj sa starateljstvom može samostalno i bez potpisa drugog roditelja izvaditi djetetov pasoš). Fizičko starateljstvo je ukratko vrijeme koje dijete provodi pod nadzorom jednog od roditelja, ili jos kraće, kontakt. Alimentacija je suma novca koju roditelj koji nema starateljtsvo ili kod kojeg dijete ne živi mora isplaćivati roditelju s kojim dijete živi. U većini ravijenih zemalja postoje razne opcije starateljstva i bezbrojne kombinacije. U Engleskoj, npr, ako se roditelji mogu sami dogovoriti sud se uopšte nece miješati, neće čak na papiru ni zapisati taj dogovor niti ce bilo sta predlagati roditeljima, niti ce odredjivati alimentaciju. U BiH, slika je potpuno izopačena. Kao prvo, zajedničko pravno starateljstvo ne postoji sto znači da u slučaju razvoda uvijek samo jedan roditelj dobija pravo da upravlja životom djeteta sve do njegovog punoljetstva. Ovo ostavlja otvorena vrata svim osvetoljubivim roditeljima (nažalost, u velikom broju slučajeva to su majke jer u 98% slučajeva one su te koje dobiju starateljstvo) da manipulišu i dijete i drugog roditelja. Ostavlja otvorena vrata roditeljima da se odsele kad god im to padne na pamet, da promijene školu, daju saglasnost za operacije ili druge medicinske zahvate nad djetetom bez saglasnosti drugog roditelja, izvade djetetu pasoš i emigriraju, odrede djetetu samovoljno vjeru itd. Porodični zakon ostavlja prostor za zajedničko fizičko starateljstvo ali, najveći apsurd u BiH  je činjenica da se alimentacija veže za pravno starteljstvo! Znaci, ukratko, da čak i ako je fizičko starteljstvo podijeljeno 50/50 i dijete živi 7 dana kod majke i 7 dana kod oca roditelj koji nema pravno starteljstvo mora onom drugom isplaćivati alimentaciju. Znači otac hrani djecu 7 dana, oblaci ih, kupuje školski pribor, radi zadaće, vodi u igraonice, na bazen, na skijanje i sve to plaća dok su kod njega kao i majka dok su kod nje, ali na početku svakog mjeseca on majci koja ima pravno starateljstvo mora isplati odredjenu alimentaciju. Ovakvih slucajeva itekako ima mnogo u našoj državi. Kada su u pitanju organi starateljstva i njihov značaj u svemu ovome, ti organi odnosno određeni centri za specijalni rad, oni prvenstveno moraju voditi računa o interesima djece.

2)    POJAM STARATELJSTVA

Starateljstvo je oblik društvene brige o licima koja nisu u stanju da se sama staraju o sebi i svojim interesima,tj. zakonom uređena zaštita koju društvena zajednica pruža licima kojima je ovakva zaštita potrebna.
Jednu od definicija starateljstva je dao Njemački pravnim pisac Hans Dele:„Pod starateljstvom se podrazumijeva briga koju vodi jedno lice(staralac), pod nadzorom države, nad ličnošću i imovinom čovjeka za koga pravni poredak smatra da nije u stanju da se sam stara o svojim poslovima, a ne postoji neka druga zakonska zaštita.“
U našem pravu starateljstvo se određuje kao zakonom uređena zaštita koju društvena zajednica pruža, posebno maloljetnim licima koja iz različitih razloga nisu u stanju da se sama staraju o sebi i svojoj imovini i drugim licima kojima je ovakav vid zaštite potreban. Starateljstvo je dugo u istoriji predstavljalo porodičnu ustanovu. U staroj Jugoslaviji za staraoca je određeno lice koje je otac djeteta naznačio u testamentu, a ako nije bio tako određen,onda se određivao iz reda srodnika, a ako nije imao srodnika, onda je starateljski sudija postavljao staraoca. Usljed razvoja društva uloga porodice se mjenja i staranje preuzima država.
U svijetu su danas uglavnom zastupljena  dva  sistema starateljstva:

    1. Rimski sistem i

    2. Germanski sistem

Po rimskom sistemu , starateljstvo je pretežno porodičnog karaktera.Ovaj stepen je pretežno zasupen u zemljama koje su razvijale pravni sistem pod uticajem rimskog prava.
Po germanskom sistemu, starateljstvo je organizovano kao ustanova državnog karaktera. Starateljstvo kao pravna institucija postojalo je i u Kraljevini Jugoslaviji. Za vrijeme drugog svjetskog rata veliki broj djece je ostao bez roditeljskog staranja, pa je taj problem trebalo rješavati još u toku rata. Starateljstvo je jasno definisano kao ustanova opštedruštvenog značaja, i to je ostalo i danas.