Savremene metode povećanja produktivnosti
UNIVERZITET U BIHAĆU
EKONOMSKI FAKULTET U BIHAĆU
SAVREMENE METODE POVEĆANJA PRODUKTIVNOSTI
SEMINARSKI RAD
Predmet: Ekonomika preduzeća
Mentor: asistent.Elvira Ćatić- Kajtazović
Student: Ilvana Muharemagić
Index br.: 2077/14/EMR
Studij: Ekonomija
Odsjek: 4+1+3
Bihać, decembar 2014.
S A D R Ž A J
Izražavanje proizvoda tržišnom cijenom
............................................................................10

2. POJAM I ZNAČAJ PRODUKTIVNOSTI
Produktivnost rada
temeljni je ekonomski princip u proizvodnji i privređivanju uopće.
Učinak proizvodnje nije determiniran samo nivoom razvijenosti proizvodnih snaga već i
efikasnošću njihovog korištenja. Upravo je produktivnost rada izraz te efikasnosti.
Produktivnost je pokazatelj uspješnosti poslovanja nekog preduzeća, odnosno ekonomski
princip koji teži da se ostvare određeni rezultati poslovanja sa minimalnim utrošcima radne
snage. Dakle, produktivnost se izračunava kao kvantitativni izraz između obima proizvodnje,
usluga ili prometa, te količine utrošene radne snage i to na dva načina:
1. U naturalnom obliku (količinski), kao odnos ostvarenih učinaka i utrošenog rada;
2. U vrijedonosnom obliku (novčano), kao odnos ukupnog prihoda i utrošenog rada.
Produktivnost je najvažnije mjerilo djelovanja i razvoja proizvodnih snaga i jedan je od
temeljnih ekonomskih zakona. Njegov je značaj za razvoj veoma velik jer stvara širi
materijalni temelj za opstanak i razvoj društva. Nema ekonomskog rasta i razvoja niti
povećanja ekonomskog blagostanja bez porasta produktivnosti rada.
Produktivnost preduzeća je nastojanje da se datom količinom inputa ostvari maksimalna
količina proizvoda, uz primjenu, u određenom vremenu, najefikasnije raspoložive tehnologije.
Tehnologija je jedna od osnovnih determinanti produktivnosti, jer predstavlja granice u
pogledu količine i vrste dobara koji se mogu dobiti iz date količine resursa. Druga
determinanta produktivnosti je motivacija radnika, koja zavisi od načina nagrađivanja i
podsticanja, koji se radnicima nude. Produktivnost može da se definiše i kao nastojanje da se
najmanjom količinom inputa, proizvede određena količina proizvoda.
Produktivnost rada predstavlja stvaralačku moć rada da u jedinici radnog vremena (sat, dan)
proizvede određenu količinu (veću ili manju) količinu proizvoda. Produktivnost rada će biti
veća ukoliko se uz isti utrošak rada proizvede više materijalnih dobara i obrnuto. Ona se
izražava količinom proizvedenih materijalnih dobara u jedinici vremena, ili utroškom rada po
Podjednako je u upotrebi i termin „proizvodnost rada“. Naravno,produktivnost rada treba razlikovati od
produktivnosti ostalih proizvodnih inputa- zemlje i kapitala, koja se odnosi na efektabilnost tih inputa
Adam Smith je isticao značaj povećanja produktivnosti, gdje je ukazivao da se godišnji proizvod neke zmlje ne
može povećati nikakvim drugim sredstvima nego povećanjem proizvodne snage zaposlenih radnika.
Aćimović, S. I drugi. Ekonomski rečnik, Beograd: Ekonomski fakultet Beograd, 2001.
jedinici proizvoda. Količina proizvedenih dobara je direktno proporcionalna promjenama u
produktivnosti rada, a obrnuto proporcionalna utrošku rada po jedinici proizvoda.
Produktivnost je zapravo uspješnost poslovanja u tehničkom smislu. Produktivnost je zahtjev
da se sa datom količinom inputa proizvede maksimalna količina outputa. Proizvodna funkcija,
kao izraz tehničko- tehnoloških potencijala preduzeća, pokazuje maksimalnu količinu
proizvoda koja se može ostvariti sa datom količinom inputa uz primjenu najefikasnije
raspoložive tehnologije u određenom vremenu.
3. FAKTORI PRODUKTIVNOSTI
Faktori koji uslovljavaju produktivnost mogu da se grupišu u dvije osnovne kategorije i to:
1. objektivne faktore i
2. subjektivne faktore.
3.1.
Objektivni faktori
U objektivne faktore produktivnosti spadaju :
a.) tehnički faktori i
b.) društveni faktori.
a.) Tehničke faktore produktivnosti čine sva ona materijalna i tehnička sredstva koja služe
konkretnoj proizvodnji. Za tu, tekuću proizvodnju, ova sredstva predstavljaju
objektivnu kategoriju, jer je proizvođač prinuđen da poštuje njihove karakteristike u
organizovanju tekuće proizvodnje. Na drugoj strani, tehničke faktore u perspektivi
čine sva naučna i tehnološka dostignuća koja još nisu primijenjena u konkretnom
preduzeću, a postoji ekonomska mogućnost njihove primjene. Proizvođač može da
utiče na odabiranje ovih perspektivnih tehnoloških mogućnosti. Međutim, kad su nova
naučna i tehnološka dostignuća jednom aktivirana u konkretnom preduzeću, ona tada
postaju novi objektivni faktor u tome preduzeću. Tehničke faktore čine sva materijalna
Berberović, Š., Todorović, Z. Ekonomika preduzeća, Ekonomski fakultet, Banja Luka, 2009., strana 226.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti