SIGURNOSNE PRIJETNJE I RIZICI

Da bi se nešto definiralo kao sigurnosni problem ili sigurnosno pitanje je proces koji karakteriše interakcija 4 elementa:
1) referentnog objekta, 2) sigurnosnog aktera, 3) “publike” 4) funkcionalnih aktera .
Opasnost se može manifestirati u obliku izazova , rizika ili prijetnji ( IRP ) . Izazov je situacija koja stavlja nekoga ili nešto na probu . Ova situacija ne mora nužno biti opasna već može predstavljati i pozitivnu mogućnost . Na primjer , globalizacija je izazov koji države , društva ili pojedince stavlja na probu . Društva koja nisu uspjela uklopiti , globalizacijske procese mogu se definirati kao izravna prijetnja . Rizik je mogućnost gubitka , ozljede , stvaranja neugodne situacije ili uništenja . Za razliku od izazova , rizik ne može imati pozitivno značenje . Rizik se mjeri vjerojatnošću . Na primjer , u svakom visoko tehnološkom društvu postoji veća ili manja vjerojatnost odnosno rizik od izbijanja tehnoloških nesreća . Prirodne katastrofe su također vid rizika koji je nemoguće eliminirati . Za njih je moguće pripremati se i upravljati posljedicama ukoliko i kada do njih dođe . Prijetnja se općenito može definirati kao izrazita namjera da se povredi , uništiti ili kazni . Pojam prijetnje može imati tri konkretna značenja . U teoriji igara , koja je osnov strateških studija , prijetnja je strateški potez kojim akter A najavljuje provođenje određenih potencijalno štetnih aktivnosti u cilju promjene ponašanja aktera B. U socijalnoj psihologiji , prijetnja je osjećanje B da će mu A nanijeti štetu . Treća , relacijska definicija glasila bi da je prijetnja odnos između A i B u kome A teži da učini da se B osjeća ugroženo I u tome uspijeva . Izazove , rizike i prijetnje sigurnosti je moguće klasificirati u odnosu na veliki broj kriterija . Prema sektoru IRP možemo podijeliti na vojne , političke , društvene , ekonomske i ekološke . Međutim , IRP možemo razvrstavati i na drugačije načine . Prema porijeklu , IRP sigurnosti možemo podijeliti na one koji su potekli unutar jedne političke zajednice – unutarnje IRP – i one koje su nastali izvan nje – vanjske IRP .Teorijski gledano , za suzbijanje unutarnjih IRP je prevashodno zadužena policija dok je za sigurnost od ugrožavanja spolja zadužena vojska . Tradicionalnih vojnih IRP sve je manje . Između 1993. I 2003. godine broj oružanih sukoba se smanjio za 40% . S druge strane , organizirani kriminal i terorizam ne samo da se intenziviraju već poprimaju i rastući transnacionalni karakter . Granicu između unutarnje i vanjske sigurnosti sve je teže povući , a broj unutarspoljnjih pitanja se povećava . Sve to dovodi do preklapanja sigurnosnih funkcija različitih dijelova sektora sigurnosti , što se ogleda u policizaciji vojske i militarizaciji policije