Siromaštvo, društvena izopštenost, strategija razvoja socijalne zaštite u Srbiji
Siromaštvo, društvena izopštenost, strategija razvoja socijalne zaštite u Srbiji
Moderni svet se odlikuje velikim brojem siromašnih ljudi koji žive u vrlo teškim uslovima, odnosno na granici ili ispod minimuma egzistencijalnih potreba. Siromaštvo podrazumeva da ljudi nisu u mogućnosti da na odgovarajući način zadovolje neke od svojih potreba. Oni nisu locirani samo u nerazvijenim-perifernim društvima, već i u najrazvijenijim zemljama.
U Srbiji je siromaštvo uzelo maha u poslednje dve decenije. Blokiranje promena u okolnostima rata, međunarodnih sankcija i izolacije, sveopšte kriminalizacije društva, masovnog propadanja stanovništva i niza drugih činilaca, imalo je naglašeni učinak na društveno stratifikovanje. Pluralizovanje političke elite 90-tih godina je najvećim delom zaustavljeno, jer je dotadašnja vladajuća grupacija političku dominaciju osiguravala i tako što je onemogućavala ravnopravnost u izbornom takmičenju, potiskujući time nove pretendente na pod-elitne položaje. Danas,12 godina posle teških 90tih godina,stanje se nije mnogo promenilo,ali postoje neke izmene koje smo istakle i posebno analizirale.
Siromaštvo
- Sociolozi i istraživači, koriste dva pristupa siromaštvu:
- Apsolutno siromaštvo
- Relativno siromaštvo
Apsolutno sirmaštvo zasniva se na ideji preživljavanja – osnovnih uslova koje treba ispuniti kako bi se održala fizička zdrava egzistencija. Kada se govori o apsolutnom siromaštvu, govori se o ljudima koji nemaju dovoljno hrane, odeće i krov nad glavom.
Univerzalni standard podrazumeva da su standardi za ljudsko održanje više ili manje isti za sve ljude istog životnog doba i iste telesne građe, bez obzira na to gde žive.
Uobičajena tehnika za merenje apsolutnog siromaštva jeste određivanje granice siromaštva, koje se zasniva na ceni osnovnih dobara koje su potrebne za ljudski opstanak u određenom društvu. Korišćenje samo jednog kriterijuma za određivanje siromaštva je problematično jer se ne uzimaju u obzir različite ljudske potrebe u okviru jednog i između više društava.
Na primer, život je skuplji u nekim delovima zemlje a troškovi života se razlikuju. Pojedinci koji se bave fizičkim radom imaju veće potrebe za hranom nego recimo službenici koji posao obavljaju sedeći u zatvorenom prostoru.
Koncept relativnog siromaštva se koristi jer ljudi smatraju da se ne može odrediti univerzalni standard. Relativno siromaštvo, određuje siromaštvo u odnosu na ukupni standard koji preovladava u određenom društvu. Pogrešne pretpostavke su da su ljudske potrebe svuda identične. Ono što se smatra neophodnim u jednom društvu u drugom može biti luksuz. Na primer u većini industrijalizovanih zemalja vodovod, toalet i redovno kozumiranje voća i povrća smatraju se neophodnim za zdrav život; Za ljude koji žive bez takvih pogodnosti moglo bi se reći da žive u siromaštvu. Međutim, kako se društva razvijaju tako se menja i shvatanje relativnog siromaštva. Što društva postaju bogatija, standardi relativnog siromaštva se povećavaju. Ranije su se automobil, frižider, centralno grejanje i telefon smatrali luksuznom robom, a u današnje doba se shvataju neophodnim za vođenje normalnog i aktivnog života. Kritičari upozoravaju da korišćenje koncepta relativnog siromaštva skreće pažnju sa činjenica da su najsiromašniji članovi društva danas mnogo imućniji nego ranije