Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio Lalatra 24. jun 2014. Prijavi dokument
UVOD
Proces tranzicije u tržišnu privredu i demokratsku konstituciju društva u Crnoj Gori, kao i u većini zemalja koje su prolazile i danas prolaze kroz proces tranzicije, odvija se u specifičnim uslovima. To se posebno odnosi na obim i karakteristike zaposlenosti i nezaposlenosti, kao i izraženu neusklađenost ponude i tražnje kadrova na tržištu rada, koja uslovljava sve izraženiju prolongiranu nezaposlenost. Uz sve ovo, u projektovanju sistemskih uslova za brži izlazak iz ekonomske nerazvijenosti, još uvijek se nedovoljno uvažava uloga ljudskih resursa i obrazovanja.
U uslovima izgradnje tržišne privrede, osnovni cilj tržišta rada je da doprinese ostvarivanju ekonomskog razvoja, efikasnijim i racionalnijim zapošljavanjem radno sposobnog stanovništva. U našim uslovima to znači da se izlaz iz masovne nezaposlenosti mora tražiti razvijanjem, kako dugoročnih mjera tako i urgentnih, kratkoročnih rješenja za određene kategorije nezaposlenih i viškove zaposlenih.
Globalizacija kao proces povezivanja država i naroda, ekstremni tehničko-tehnološki razvoj, kao i sve izraženiji demografski trendovi u pravcu snažnih centara administracije, turizma, politike i sveukupne ekonomske moći, predstavljaju teret svim zajednicama koje nespremno dočekuju takva kretanja. Razvojni potencijal država i njihove komparativne prednosti svakako podrazumijevaju i impliciraju potrebu za odgovarajućom radnom snagom koja će izaći u susret prvenstveno socioločkim, kulturoločkim, pa zatim i psiholočkim karakteristikama i potrebama pozitivnog prevazilaženja i prihvatanja takvih pojava. Znači, na jednoj strani imamo poslodavce – one koji nude slobodna radna mjesta, a na drugoj strani potencijalne kandidate za zapošljavanje. Rad je ljudska djelatnost i ne može se odvojiti od čovjeka kao kompleksnog bića što traži da tržište rada bude regulisano i organizovano tržište. Ono mora imati slobodu, ali i društvenu regulativu.
Iz jednog opštijeg određenja zaposlenosti kao: indikatora ekonomskog, kulturnog i socijalnog prosperiteta zajednice, izvora egzistencije najšireg kruga populacije, stabilizacije socio-ekonomskog statusa pojedinaca i zajednice, a nezaposlenosti kao: sinonima siromaštva, socijalne marginalizacije, nepotrebnog i nepovratnog prosipanja ljudskih resursa, može se sagledati suštinski-sadržajno značaj pitanja zaposlenosti za svakog pojedinca a i za određenu zajednicu.
Značaj zapošljavanja i rješavanje problema nezaposlenosti nameće obavezu stalnog sistemskog praćenja stanja u oblasti tržišta rada. Stanje u Crnoj Gori karakteriše velika nezaposlenost, višak radnika, nizak nivo naučno-tehničkog razvoja, nedovoljno pripremljeni i stručno osposobljeni kadrovi koji će moći da se prilagode neophodnim ekonomskim promjenama. Crna Gora je u procesu realizacije brojnih sektorskih reformi koje treba da podrže i olakšaju tranzicione procese i da dovedu do značajnog poboljšanja u različitim aspektima našeg društveno-ekonomskog razvoja i usklađivanjima sa standardima Evropske unije.
1. SOCIJALNO PARTNERSTVO I TRŽIŠTE RADA
Socijalno partnerstvo je dobilo na značaju u rješavanju problema nezaposlenosti i podsticanju zapošljavanja, pitanjima koja su i inače postala središnje teme evropske socijalne politike. Temelj socijalne politike je socijalno partnerstvo, odnosno razvijena i definisana komunikacija države, poslodavaca i sindikata.
Osim saradnje na istim ciljevima, svi se partneri obavezuju na preuzimanje odgovornosti za njihov uspjeh, razmjenjuju informacije i pronalaze ravnotežu između socijalne sigurnosti i fleksibilnosti potrebne privredi.
U Evropi se pokazalo kako je upravo socijalni dijalog pomogao u stvaranju progresivnih ekonomija, doveo do pada nezaposlenosti i osigurao izlišne socijalne sisteme, pa se danas većina zemalja u tranziciji definišu kao socijalne države. Uglavnom, tranzicijske zemlje koje su imale razvijeniji socijalni dijalog i bolje socijalno partnerstvo – poput Mađarske ostvarile su i veći privredni razvoj i postigle bolje učinke u socijalnoj politici.
Postojeći nivo socijalnog partnerstva u Crnoj Gori još uvijek nije zadovoljavajući. Reforme u zakonodavstvu, posebno dio koji se odnosi na probleme vezane za stvaranje pravnog ambijenta za razvoj socijalnog partnerstva u CG su u punom jeku. Zakon o Socijalnom partnerstvu jedan je od onih projekata koji treba da omoguće punu afirmaciju socijalnog partnerstva u Crnoj Gori. Ovo zbog toga što postoji saglasnost da postojeći nivo socijalnog partnerstva još uvijek nije zadovoljavajući i rezultat je prethodnih vrlo teških godina. Došlo je vrijeme da se pređe na reformu društva, a prava reforma zahtijeva visok nivo socijalnog konsenzusa, posebno prilikom definisanja najvažnijih prioriteta.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.