Odlomak

Modeli komuniciranja:
Hipodermički model – javlja se u vremenu između dva svjetska rata. Svaki je član mase osobno napadnut porukom. Hipodermička teorija je globalni pristup medijima bez obzira na njhovu raznolikost koja odgovara na pitanje Koji učinak imaju mediji u masovnom društvu. Prema toj teoriji svaka je individua izolirani atom koji reagira na zapovjedi i sugestije sredstava komunikacije. Ako je meta dostignuta onda poruka dobiva utjecaj koji želi. Ako je neku osobu dostignula poruka onda to znači da ta osoba može bti kontrolirana, manipulirana i usmjerena određenim aktivnostima. Kao kritika javlja se teorija da ovaj model oduzima sposbnost kritičnog razmišljanja. Imitativni model je pojednostavljeni hipodermički model koji tvrdi da je učenje djelotvornije ako se model ponašanja potencira i medijskim porukama. Kao problemi u ovom modelu navodi se definicija ponašanja, raznorodna publika sa različtim reakcijama, kratkoročni učinci, različito korištenje medijskog sadržaja od strane različite publike, zanemarivanje drugih medijskih utjecaja.
Model dvostupnjevitog komuniciranja – prvi stupanj je dopiranje medijske poruke do publike a drugi intepretacija sadržaja i prosljeđivanje poruke.
Komunikacijski model zadovoljavanja potreba – različiti ljudi koriste medije n različite načine kako bi postignuli različita zadovoljstva. Nastaje 60-ih godina prošlog stoljeća, publika nije pasivni primatelj poruka. U ovoj teoriji individue koriste medije kako bi zadovoljili specifične potrebe iz vlastitog društvenoga konteksta; istraživači izabiru medije koji najbolje odgovaraju na ove zahtjeve; mediji se moraju boriti sa različitim oblicima zadovoljavanja potreba kako bi privukli pozornost; publika je svjesna vlastitih razloga i potreba koji dovode do konzumacije medija. Društvo proizvodi sukobe i tenzije pa individue traže relax u medijima; stvara svijest o glavnim problemima o kojima treba biti informiran; nudi malo mogućnosti osobnog zadovoljstva i mediji su komplemetentarni izvor toga; podupire određene vrednoste koje mediji dodatno potenciraju. Zadovoljavaju potrebe za bijegom iz svakodnevne rutine, zabava; osobni odnosi; osobni identitet; nadzor. Ovaj model tretira ljude kao nedruštvena bića, usredotočuje se na individualne razlike, osobnost i psihologiju a zanemaruje kulturni kontekst i društvenu pozadinu; po svom je kartakteru funkcionalistički budući da sugerira da mediji imaju funkciju zanemarujući pritom disfunkcionalnu prirodu medija.
Moguće je definirati šest funkcija medija: promatrati okolinu; osigurati društvenu komunikaciju; pružiti sliku svijeta; prenositi kulturu, pridonositi sreći; postići da se kupuje.
Interpretativni model – publika filtrira medijske poruke na selektivan način. Medijski se tekst interpretira u relaciji prema drugim tekstovima; prethodna znanja i poruke uvjetuju čitanje medijskog teksta odnosno poruke; Fiske (1988) uočava da će prilikom gledanja sapunice gledatelj lavirati između različitih razina. Interpretiranje ovisi u stupnju medijske pismenosti; razlikujemo stupanj niske (razlikovanje glasova, strukture emisije, povezivanje slike i zvuka) i visoke medijske pismenosti (razumjeti kodove, kategorizirati programe, razumjeti nain produkcije)
Razumijevanje poruka kod gledatelja: hegemonijski kod (preferentno čitanje koje su kodirali medijski profesionalci), profesionalni kod (interpretira poruke u skladu sa kulturom profesionalnog miljea kojem gledatelj pripada), pregovarački kod (modificira ali ne odbacuje u cjelosti preferentno čitanje), opozicijski kod (kod kada gledatelj shvaća poruku ali je odbacuje)
Mediji se danas sve više smatraju bitnim sastavnim dijelom kulture a ne nizom zasebnih generatora medijskih poruka. Naglasak je na diskursima u okviru kojih razni segmenti publike i autori programa shvaćaju javnost, publiku i svijet kao i na tome kako različita publika i autori programa doživljavaju sami sebi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Žurnalistika

Komentari