Odlomak

POJAM VERE – UZE I SIRE ZNACENJE

Religija je istorijska kategorija. To znaci da je ona nastala na odredjenoj etapi drustveno-istorijskog razvoja i da ce nestajati kao rezultat drugih istorijskih uslova. Rec religija (vera) nastala je od lat reci religio sto znaci poboznost, izrazavanja postovanja bogova. Koren ove reci vezuje se za glagol religare (vezati, povezati se), relegere (savesno i smerno ponasanje) i reeligere (ponovo izabrati).
Jedno uze shvatanje je podvlacilo znacaj svetog koje je omedjeno bozanskim duhom, tajnovitoscu, zeljom za priblizavanjem savrsenstvu. Postoji vise oblika svetog kao sto su: sveti prostori i mesta, sveti predmeti, sveti rituali, svete zabrane, sveta zrtvovanja, sveti dogadjaji, sveto vreme itd. Sire shvatanje religije ne osporava znacaj svetog ali podvlaci da je za njenu sustinu bitno, sa jedne strane, i verovanje u natprirodno poreklo sveta (u tvorca i spasenje) kao univerzalno stanje mira i vecnosti, sudnji dan carstva bozjeg i trpljenje na ovom svetu, utehu koju pruza bozanstvo. Sa druge strane za nju je bitna vrednosna dimenzija jer je izvor dobrog, istinitog i lepog, odnosno moralno-obicajna strana posto se na osnovu nje stice covecnost.
Kao sistem simbola religija ukljucuje:

  • Misaoni nivo i predstave (predstave i poglede o svetu i coveku u povezanosti s posebnom “visom” ili “osnovnom”, “natprirodnom”, “transcedentnom”, “sasvimdrugom” stvarnoscu; te predstave i ti pogledi su formulisani u mitovima i mitologijama, u “svetim tekstovima”, a kodifikovani u dogmama, interpretirani i sistematizovani u skladu sa drugim – filozofskim, prirodnonaucnim i drustvenim pogledima u razlicitim teologijama)
  • Nivo ponasanja (obredno i svako drugo, posebno moralno ponasanje, koje se shvata kao priprema, kao uslov ili kao izraz povezanosti coveka i natprirodne stvarnosti)
  • Materijalizovanu sumboliku, “svete stvari” – bez kojih ne mogu postojati ni religiozni nazori ni religiozno ponasanje – od “svete reci” u zvucnom ili pisanom obliku (npr. Bog), do razlicitih prirodnih predmeta i ljudskih proizvoda; takvi sistemi simbola su uvek povezani sa odredjenom drustvenom zajednicom i njenom strukturom; to moze biti porodicna, rodovska, plemenska, kastinska, nacionalna zajednica, a mogu biti i posebne religiozne zajednice; s obzirom na njihovu strukturiranost i organizovanost tada govorim o crkvama, sektama itd.

 

 

 

SOCIOLIGIJA RELIGIJE

Da li sociologija religije treba da se bavi “sustinom religije”, odnosno da li Bog postoji ili ne i kako ga i u kojoj meri moze dokuciti nas um? Sociologija polazi od cinjenice da religije i verovanja najrazlicitije vrste zaista postoje u drustvu, u svakoj zajednici ljudi, ali i to da su one postojale i u svim ranijim drustvima, kao sto je njeno prisustvo vidljivo i u savremenom drustvu. S tim u vezi socilogija religije se ogranicava na nekoliko pitanja:

  • Sta religija znaci u drustvu za njene pristalice i vernike, za svaku ljudsku zajednicu;
  • Da li religija podrzava ideju zajednistva, odnosno da li ostvaruje funkciju integracije ljudi untar jednog sistema;
  • Kako se konkretno odnosi prema vladajucem drustvenom i kulturnom obrascu, prema ideologiji date zajednice i njenom sistemu vrednosti;
  • Da li i u kolikoj meri religija pruza legitimaciju datoga drustvenog poretka;
  • Kakva je perspektiva religije; tacnije, da li ce zbog razvoja prirodnih i humanistickih nauka, kriticke filozofije, tehnike i opsteg nivoa obrazovanosti ljudi, a to znaci i rastuce mreze sekularizacije drustva, religija poceti da iscezava?

Na prastaro pitanje, da li je doista opravdano “religiju” smatrati elementarnom naivnoscu nasih predaka, posebno stoga sto nasa svest zaista nije u stanju da dosegne do nekakvih “himericnih” i “problematicnih” ideja, uprvom redu do pojma Boga, Karl Jung je odgovorio: “Religije ni u kom slucaju nisu product svesnog uma.” ”Svest je uvek samo povrsina.” “Psiholoska je cinjenica da religijski simboli… uopste ne poticu iz duha, vec od negde drugde, mozda iz srca… iz nekog psihickog dubokog sloja” pa zbog toga “religijski simboli imaju izraziti ‘karakter otkrovenja’ i predstavljaju spontane produkte nesvesne psihicke delatnosti.”
Jos je Blez Paskal nagovestio kako osim “logike razuma” postoji i “logika srca”, a upravo u toj zoni covekove iracionalnosti, emocionalnog, nalazi se jedan deo odgovora na ovo tesko filozofsko pitanje.
Dirkem je najpre ukazao da se religija ne moze posmatrati iskljucivo kao vezana za pojam Boga, jer budizam (u jednoj svojoj varijanti) ne poznaje taj pojam. Stoga on religiju definise razlikujuci sveto (sakralno) kao religijsko od profanog. Po njemu, sustina religije je u obozavanju drustva samog. Ona ima razlicite drustveno integrativne funkcije.
Veber, koji je polazo od hermeneutskog pristupa, ali ga je prevazisao, ureligiji je nalazio “energetski” cinilac, koji motivise, navodi pojedince odredje nevrste ponasanja,delovanja, pri cemu je hriscanstvo (protestantizam posebno) osobeno.

 

 

 

FUNKCIONALNI PRAVCI U SOCIOLOGIJI RELIGIJE

U savremenoj sociologiji religije, pored marksizma, preovladjuju funkcionalisticki i fenomenoloski pravac. Funkcionalizam nastoji da odredi religiju ne po onome sto ona jeste, ne njenom sadrzinom, vec njenom funkcjom u drustvu, posebno ulogom religije u obezbedjenju integracije drustva. Tako se religija odredjuje kao institucija koja obezbedjuje najvisu, “krajnju” sankciju legitimitetu drustvenih odnosa, ona obezbedjuje “krajnje” vrednosti i motive ponasanja coveka, predstavlja najvisi oblik socijalne kontrole. Narocito se istice znacaj religije za prevazilazenje covekovog bioloskog karaktera i za njegovi integraciju licnosti i stvaranje identiteta. Kao takva , funkcionalisticka teorija religije ne uspeva da utvrdi obim i sadrzaj religije kao drustvene pojave, mesajuci je sa ideologijom, moralom i vaspitanjem.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Jedan komentar na “Religija”

IVO33 says:

Veoma dobar rad

Komentari