OSNOVE ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
SOLARNA ENERGIJA OBNOVLJIVI IZVOR ENERGIJE U
FUNKCIJI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Seminarski rad
STUDENT:
MENTOR:
Kristina Goranović
Prof. dr Veljko Đukić
Broj indeksa: 152-14/VNI
Banja Luka, Januar 2015. g.
Osnove zaštite životne sredine
3
1.1.
PREDMET ISTRAŽIVANJA
Predmet istraživanja ovog rada je istraživanje i ispitivanje mogućnosti i načina
korištenja i prozivodnje solarne energije, kao alternativnog izvora energije zbog očuvanja
životne sredine.
1.2.
CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog rada je ukazati na mogućnosti proizvodnje i korištenja solarne energije
koju dobijamo od Sunca. Na taj način bi se u znatnoj mjeri smanjila emisija ugljen-dioksida,
čime bi mnogo učinili za životnu sredinu.
1.3.
STRUKTURA RADA
Ovaj rad se sastoji od sljedećih dijelova:
1. Uvod – uvodna razmatnja o mogućnosti korištenja energije sunca
2. Zakonska regulativa – Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o žaštiti vazduha,
Zakon o energetici, Zakon o obnovljivim izvorima energije
3. Solarna energija – Proizvodnja energije iz energije sunca
4. Zaključak – Prednosti korištenja solarne energije kao obnovljivog izvora energije u
cilju zaštite životne sredine
1.4.
PRIMIJENJENA METODOLOGIJA
Prilikom pisanja rada korištene su sledeće metode:
1. Metod prikupljana podataka
2. Metod analize podataka
3. Metod dokazivanja
4. Metod klasifikacije
5. Statistička metoda
6. Delfi metoda
Osnove zaštite životne sredine
4
2.0. ZAKONSKA REGULATIVA
2
2.1.
ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE („Službeni glasnik Republike
Srpske“, broj 71/12)
Ovim zakonom uređuje se zaštita životne sredine radi njenog očuvanja, smanjivanja
rizika za život i zdravlje ljudi, te osiguravanja i poboljšavanja kvaliteta života, zaštita svih
elemenata životne sredine, informisanje i pristup informacijama u oblasti zaštite životne
sredine, planiranje i zaštita životne sredine, strateška procjena uticaja i procjena uticaja na
životnu sredinu, postupak izdavanja ekoloških dozvola i sprečavanja nesreća velikih
razmjera, sistem eko-označavanja i upravljanje zaštitom životne sredine, finansiranje
aktivnosti u vezi sa životnom sredinom, odgovornost za štetu nanesenu životnoj sredini,
kao i prava i obaveze pravnih i fizičkih lica koja obavljaju djelatnosti utvrđene ovim
zakonom.
Zaštita vazduha ostvaruje se preduzimanjem mjera sistematskog praćenja kvaliteta
vazduha, smanjenjem zagađivanja vazduha zagađujućim materijama ispod propisanih graničnih
vrijednosti i preduzimanjem tehničko-tehnoloških i drugih potrebnih mjera za smanjenje emisije,
praćenjem uticaja zagađenog vazduha na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Mjere zaštite vazduha
obezbjeđuju očuvanje atmosfere u cijelosti sa svim njenim procesima i klimatskim obilježjima.
Planiranje zaštite vazduha, izvori emisija, zaštita vazduha, nadzor, učešće javnosti i
finansiranje zaštite vazduha sprovodi se u skladu sa posebnim propisom koji reguliše zaštitu
vazduha.
2.2.
ZAKON O ZAŠTITI VAZDUHA („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj
124/11)
Ovim zakonom uređuje se zaštita i upravljanje kvalitetom vazduha i određuju mjere,
način organizovanja i kontrola sprovođenja zaštite i poboljšanja kvaliteta vazduha kao prirodnog
dobra od opšteg interesa koje uživa posebnu zaštitu.
Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na zagađenja prouzrokovana radioaktivnim
materijama, industrijskim udesima i elementarnim nepogodama.
Zaštita vazduha ostvaruje se:
a) uspostavljanjem, održavanjem i unapređivanjem jedinstvenog sistema upravljanja kvalitetom
vazduha na teritoriji Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika),
b) očuvanjem i poboljšanjem kvaliteta vazduha kroz utvrđivanje i ostvarivanje mjera u oblasti
zaštite kako bi se spriječile ili smanjile štetne posljedice po zdravlje ljudi i/ili životnu sredinu,
v) izbjegavanjem, sprečavanjem i smanjenjem zagađenja koja utiču na oštećenje ozonskog
omotača i klimatske promjene,
g) praćenjem, pribavljanjem i procjenjivanjem odgovarajućih podataka o kvalitetu vazduha na
osnovu mjerenja i standardizovanih metoda,
2
http://www.reers.ba/lat/node/226
Osnove zaštite životne sredine
6
3.0. SOLARNA ENERGIJA
Obnovljivi izvori energije se mogu svrstati u pet kategorija: energija sunca, vjetra, vode,
biomase i geotermalna energija. Kategorija „voda“ obuhvata energiju koja se dobiva od
rijeka i okeana. Osim geotermalnih svi navedeni izvori energije nastaju uslijed djelovanja
sunca. Biomasa je bilo koja organska supstanca, koja zadržava energiju nastalu djelovanjem
sunca u procesu fotosinteze. Rijeke se napajaju kišama, koje nastaju uslijed isparavanja
okeana i jezera zbog djelovanja toplote sunca. Vjetar duva iznad površine zemlje kao
rezultat neravnomjernog zagrijavanja suncem površine zemlje i vazduha. Geotermalna
energija je energija nastala uslijed postojanja toplote zemljine kore.
3.1.
Sunce
Sunce u svemir šalje ogromnu količinu energije. Odprilike jedna trećina sunčeve
energije koja dolazi na zemlju je infracrvena svjetlost (toplotni zraci). Većina talasa
sunčevog spektra ne može se raspoznati ljudskim okom. Vidljivi zraci koje opažamo kao
svjetlost, predstavljaju samo jedan procenat ukupnog sunčevog zračenja. Snaga zračenja
sunca je zaista ogromna – 385 ZJ/s (385 x 1021 J/s ili 385 000 000 000 000 000 000 000
vata). Samo kao poređenje, procjenjuje se da ukupna svjetska potrošnja energije na
godišnjem nivou iznosi do 0,5 ZJ. Godišnja količina sunčevog zračenja koje dolazi do
površine zemlje je određena goegrafskim položajem određene lokacije na našoj planeti.
Ova količina energije sunca koju zemlja prima naziva se insolacija. Na ekvatoru, insolacija
je ravnomjerno raspoređena u toku cijele godine. Mjesta na ekvatoru dobivaju do 2.500
kWh/m2 godišnje. Sunčevi zraci se sastoje od malih elementarnih čestica – fotona, od kojih
svaki nosi izuzetno male količine energije, u vrijednosti od 1 do 3 elektronvolta. Talasna
dužina fotona i frekvencija oscilovanja određuju vrstu zraka koje oni stvaraju
(elektromagnetne, infracrvene, ultraljubičaste, vidljivu svjetlost, itd). Sunce je najveći izvor
energije na zemlji. Za čovječanstvo je najveći izazov uhvatiti sunčeve zrake i iskoristiti
njihovu energiju za obezbjeđenje električne struje gdje god nam ona treba. Od svih
obnovljivih izvora energije sunce je, kao i vjetar, najčistiji i najpristupačniji izvor energije
koji danas imamo. Stručnjaci su do sada uspjeli da iskoriste sunčevu energiju na mnogo
načina, gradeći razna postrojenja koja koriste energiju radijacije sunca. Pošto će se troškovi
izgradnje ovih postrojenja vremenom smanjivati, takva postrojenja će sve više privlačiti
pažnju javnosti što garantuje njihov daljnji razvoj. U mnogim zemljama vlade finansijski
podržavaju građane da bi u svojim domovima koristili obnovljive izvore energije, što je
samo jedan od načina za promociju i podršku alternativnim i čistim energetskim izvorima.
Uobičajene tehnologije za korištenje sunčeve energije, kao što su solarni sistemi za
pripremu tople vode, ne zahtijevaju velike investicije. Ti sistemi stvaraju energiju dovoljnu
za zadovoljenje osnovnih potreba domaćinstva za toplom vodom tokom cijele godine a
naročito u proljeće, ljeto i jesen.
Energetski gledano Sunčevo zračenje se može iskoristiti na dva načina:
1. Korišćenje toplotne energije Sunca koja se dalje transformiše u mehaničku, odnosno
električnu energiju. Za pretvaranje Sunčevog zračenja u toplotnu energiju koriste se
kolektori, ili sistemi za toplotnu akumulaciju.
2. Direktna konverzija Sunčeve energije u el. energiju. Energija Sunčevog zračenja može se
neposredno transformisate u električnu energiju, pomoću solarnih ćelija. Ukupna energija
