Odlomak

1. UVOD

Kada se, u prvoj polovini XIX veka, vodila ogorčena polemika između pristalica Janovog ”turnerstva” i pristalica, tada već vrlo jake i organizovane švedske i danske gimnastičke škole – za i protiv novih gimnastičkih sprava, koje su u školama i vojnim akademijama počeli uvoditi pedagozi novih shvatanja, jedan od vatrenih pobornika i uverenih pristalica novih sprava Francuz Rajmon Diboa je, između ostalog, uzviknuo: ”..da razboj nije već tu, pred nama, trebalo bi ga izmisliti!”. Jasnije se nije mogla izraziti vrednost i značaj, koji se od same njegove pojave počeo pridavati ovoj spravi.
Blagodareći upornosti jedne velike grupe pedagoga i učitelja gimnastike, koji su vrlo brzo uočili prednosti i široku primenljivost novih gimnastičkih sprava u sve jačem i širem pokretu, za opšte telesno obrazovanje koje je tada već sasvim zahvatilo srednju i zapadnu Evropu, pobeda je izvojevana ubedljivo. Tako smo dobili tzv. ”klasične” gimnastičke sprave. Popularitet koji su ”klasične” sprave vrlo brzo stekle, je to sve rečitije potvrđivalo.
Ko je, u stvari prvi izmislio razboj ne može se tačno utvrditi. Može se samo pretpostavljati kako je nastao. Naime, svako dete čim samo malo ojača, ako samo naiđe na dve vodoravno postavljene površine, pokušaće da se na njih udupre rukama, odvoji tako noge od tla, i da se snagom ruku održava. To izvodi prosto nagonski, u potrebi da energiju nekako utroši. Biće vrlo radosno ako uspe pored toga da se malo klati nogama i da se njiše. Verovatno da su ovakvi primeri i zapažanja, ali i potreba da se nađe način i pogodna sprava za vežbanje jačanja ruku i ramenog pojasa, navodile učitelje gimnastike da izmšljaju razne mogućnosti kako bi olakšali svojim učenicima da takve vežbe izvode.
Istorijski podaci ukazuju da je razboj, u njegovom današnjem obliku, prvi uvrstio u svoj sistem čuveni nemački gimnastički pedagog Fridrih Ludvig Jan, osnivač nemačkog ”turnerstva”.
Jan je, 1812. godine, na otvorenom vežbalištu – livadi ”hazen-hajde”, kraj Berlina, pored ostalih sprava montirao i razboj, tj. na četiri uspravno ukopana drvena stuba pričvrstio je dve vodoravno postavljene drvene pritke, takve debljine da se lako mogu šakama obuhvatiti. Po prvoj zamisli ova sprava je trebalo da pomogne njegovim učenicima: da bolje ojačaju ruke i rameni pojas da bi sigurnije izvodili vežbe u uporu, osobito vežbe ”voltižovanja” na konju koje su u ono vreme bile jako u modi. Znači, razboj je u početku bio zamišljen kao pomoćna sprava. No, dve uporedo postavljene pritke na četiri nosača su vrlo brzo stekle veliku popularnost, i od pomoćne postale jedna od glavnih sprava, vrlo omiljena i dragocena. Vežbe su izvirale same od sebe i vežbačima pričinjavale veliko zadovoljstvo.
Prvi razboj imao je približno današnje dimenzije. Pritke su bile dugačke otprilike 3 metra, razmak između pritaka 42 do 48 cm, a visina od 120 do 170 cm. Pritke su bile drvene, okruglog ili jajastog oblika. Sve nove sprave, pa i razboj, su vrlo brzo prihvatili i drugi narodi u zapadnoj i srednjoj Evropi, a naročito susedi Nemačke i dalje ih usavršavali. Švajcarci su već nakon nekoliko godina kon struisali razboj na kome su se pritke mogle po potrebi povišavati i spuštati, u nekim nemačkim školama je sve do kraja XIX veka bio u upotrebi i razboj čije su pritke bile dugačke do 12 metara, tako da je istovremeno moglo da vežba više vežbača.
Među ”klasičnim” spravama razboj je svakako jedna od popularnijih. To je verovatno zbog toga što se kao sprava može podesiti za svaki uzrast, što je njegova primenljivost raznovrsna, i, što pruža najšire mogućnosti za izvođenje bezbroj korisnih statičnih i dinamičkih vežbi. Po svojoj konstrukciji razboj je predodređen za vežbe za jačanje muskulature ruku i ramenog pojasa, ali se na njemu u velikoj meri izvode i vežbe u visu i kombinovani prelazi iz visa u upor i iz upora u vis.
Visina razboja se podešava prema trenutnoj potrebi,  ili je sprava konstruisana u raznim visinama; tako da razlikujemo: nizak razboj – do bokova;  srednji razboj – do ramena ili do čela, i visoki razboj – sa pritkama podignutim na 230 do 250 cm (ovo posleđnje naravno, ukoliko konstrukcija, sprave dozvoljavaju).
Sve češća i kvalitetnija takmičenja uslovila su da se donesu, naročiti propisi o dimenzijama i kvalitetu sprave, pa je Međunarodna tehnička komisija FIG, objavila propisane mere i odlike svih gimnastičkih sprava, pa i razboja. Prema sada postojećim propisima dimenzije razboja su sledeće:
– Dužina pritki – 350 cm. Pritke su ovalnog obiika, sa širim đelom nagore, debljine u preseku –51 X 41 mm. Raspon stubova, na koje se učvršćuju pritke – 230 cm. Širina između pritaka od 42 – 50 cm. Visina pritki do gornjeg dela – 70 cm. Postolje razboja može biti od drveta ili metala, njegova visina ne sme preći 10 cm; sa unutrašnje strane na tlu, nema daske. No, da bi se sprečili eventualni udari o postolje mogu se sa unutrašnje strane postaviti kratke kose daske u dužini od 25 do 35 cm.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari