Tehnologija sportskog treninga – Olimpijski komitet BiH

Tehnologija sportskog treninga – Olimpijski komitet BiH

Uvod

Olimpijske igre su za drevne Helene bila svetinja. Danas su, bez sumnje, naveća i najvažnija koheziona sila savremenog čovjeka. Danas predstavljaju najveličanstveniju, naspekturalniju i najgledaniju manifestaciju čovječanstva.Olimpijske igre su njegova jedinstvena kulturološka komponenta i ni u jednoj oblasti sveukupne svjetske kulture i civilizacije ne postoji ni blizu slična i ravnopravna priredba – ni po ljepoti, ni po uzbudljivosti, popularnosti, atraktivnosti , sveobuhvatnosti država, nacija, naroda, ali ni po progresivnosti, inventivnosti, kreativnosti opštečovječanskog stremljenja da se dostignu neslućene dimenzije.
Sarajevo je od 08. do 19. februara 1984. godine bio domaćin XIV Zimskih olimpijskih igara.
Taj festival mladosti i sporta ušao je u istoriju olimpijskog pokreta ne samo po mnogim rekordima koji su zabilježeni na takmičenjima, već i po onima koji su postignuti mnogo prije istinskog početka prvih zimskih olimpijskih igara održanih u ovom dijelu Evrope. godinu dana prije svečanog otvorenja XIV ZOI izgrađeni su svi potrebni objekti za njihovo održavanje, što znači da je ukupno realizovano 167 glavnih i više od 400 pomoćnih projekata. Za učešće na XIV ZOI prijavile su se reprezentacije 49 olimpijskih nacionalnih komiteta, što je bio do tada rekordan broj u istoriji zimskih olimpijskih igara uopšte.
U Sarajevo je stigao rekordan broj učesnika – sportista i njihovih pratilaca – više od 2500. Neposredno prije početka XIV ZOI, 7.283 predstavnika sredstava informisanja iz cijelog svijeta došlo je u Sarajevo da bi izvještavali o njihovom toku. To je, takođe, najveći broj predstavnika štampe, agencija, radio i televizijskih stanica koji su do tada pratili jedne zimske olimpijske igre.
Prema procjeni stručnjaka, XIV Zimske olimpijske igre u Sarajevu dnevno je putem televizijskih mreža u svijetu gledalo više od dvije milijarde ljudi. Više od 30.000 ljudi, koji su bili neposredno uključeni u organizaciju XIV ZOI, neprekidno je bdjelo nad svakim detaljem izvođenja igara. Sarajevo je pružilo gostoprimstvo 12.500 zvaničnih gostiju i, više nego dvostruko, ljubitelja bijelog sporta iz svih krajeva svijeta, a svi oni doživjeli su u Sarajevu istinsku pobjedu duha olimpizma, pobjedu ideje mira i čovjekove sreće.
Sarajevo je željelo da, prihvatajući se kandidature u Atini 18. maja 1978. godine, simbolikom igara realizira u svom okrilju, u svom ambijentu manifestaciju koja će zračiti duhom olimpizma – duhom prijateljstva, mira, ravnopravnosti i razumijevanja. Kao privredni i kulturni centar Bosne i Hercegovine i područje koje ima  28 odsto površina na visinama koje prelaze 1.000 metara nad morem, a 2,7 odsto iznad 1.500 metara – Sarajevo je, poslije veoma pozitivnih iskustava uoči i za vrijeme XIV ZOI, započelo da veoma odlučno realizira svoje ambicije na privredno – turističkom planu. Na taj način grad je počeo, u stvari, sve određenije da realizira svoj „program razvoja zimskog turizma u BiH“, usvojen još 1970. godine. To znači da je sarajevsko područje (uz neke dijelove goraždanske, mostarske i zeničke regije) na široj osnovi i na modernijim koncepcijama počinjalo da uključuje svojih 2.758 kvadratnih kilometara, koji se nalaze na više od 1.000 metara nadmorske visine i 380 kvadratnih metara na više od 1.500 kvadratnih kilometara, sa procijenjenim kapacitetom od 60.000 skijaša na sat, u funkciju opšteg razvoja obezbjeđujući tako jedan nov korak i jedan nov koncept sopstvenog razvoja.Razvojna komponenta bila je neraskidivo vezana za ukupne efekte grada koje je postigao u zemlji i svijetu kao dobar, poštovan i potvrđen organizator XIV Zimskih olimpijskih igara. Simbioza bogate prošlosti, dinamične postolimpijske sadašnjosti i izazovne budućnosti – to je, u najkraćem, bilo obilježje Sarajeva – olimpijskog grada.