Razvojna psihologija, uvod u razvojnu psihologiju
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio studenti.rs 07. mart 2016. Prijavi dokument
PSIHOMOTORNI I PSIHOSOCIJALNI RAZVOJ U
DETINJSTVU
TEORIJE RAZVOJA DETETA
Tokom poslednjih pedeset godina teorije dečjeg razvoja kretale su se u okviru krajnjih
suprotnosti. Na jednom kraju su bile teorije prema kojima je mozak deteta na rođenju
»prazna ploča« (tabula rasa) i celokupni razvoj je posledica učenja i iskustva. Ovakvo
shvatanje bilo je praćeno ranim, često vrlo drastičnim stimulativnim vežbama u pokušaju
da se razvoj unapredi ili ubrza, ali su takva očekivanja izneverena.
Na drugom polu nalaze se teorije prema kojima su sve sposobnosti deteta urođene,
unapred sadržane u mozgu, a njihovo postupno razotkrivanje nastaje spontano, tokom
biološki određenog procesa sazrevanja mozga. Ovakva shvatanja su negirala ili
minimizirala uticaj sredinskih činilaca i iskustva na razvoj i vodila pasivnom stavu u
tretmanu dece sa usporenim razvojem, u iščekivanju da će se određena funkcija javiti
kada mozak bude za to dovoljno zreo. Najpoznatiji zastupnik ovakvih shvatanja bio je
Gesell.
Savremena shvatanja vide razvoj kao rezultat interakcije bioloških i sredinskih činilaca,
odnosno, iskustva.
Teorije dečjeg razvoja razlikuju se i po tome da li razvoj sagledavaju kao diskontinuiranu
pojavu (teorije stadijuma) ili kontinuiranu (ne-stadijumske teorije).
Prema prvoj grupi teorija, razvoj deteta se odvija kroz stadijume koji su jasno definisani,
međusobno se razlikuju i hijerarhijski su organizovani, slede jedan za drugim u
nepromenljivom redosledu, i viši stadijum je uvek složeniji od prethodnog. Sredinski
činioci mogu modifikovati formu, ali ne i strukturu stadijuma. Najpoznatije teorije
stadijuma su Pijažeova i Frojdova.
Među ne-stadijumskim teorijama najpoznatije su tzv. teorije socijalnog učenja. One ne
vide razvoj kao nepromenjivu, rigidnu sekvencu unapred određenih stadijuma, nego
smatraju da se ponašanje deteta oblikuje pod uticajem kognicije, jezika i iskustva. Tri
najvažnija tipa učenja za razvoj deteta, prema ovim toerijama, jesu učenje direktnim
potkrepljivanjem, učenje imitacijom i učenje indukcijom.
Među brojnim teorijama dečjeg razvoja izdvajamo one koje su značajno uticale na
savremene stavove i praksu pedijatara.
TEORIJE EMOCIONALNOG I SOCIJALNOG RAZVOJA
Tri teorije koje su izvršile najsnažniji uticaj na razumevanje dečjeg emocionalnog i
socijalnog razvoja jesu Frojdova, Eriksonova i Bolbijeva teorija. Iako su sve tri
ukorenjene u psihoanalitički način mišljenja, među njima ipak postoje značajne razlike.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Milana97 26. februar 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.