Transnacionalne kompanije
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FAKULTET SPOLJNE TRGOVINE
BIJELJINA
SEMINARSKI RAD
TRANSNACIONALNE KOMPANIJE
(nastanak i značaj)
Mentor
Student
prof. dr Marko Malović
Vlado Pejaković -2006/514
Bijeljina, april 2009.
SADRŽAJ
UVOD
.......................................................................................................................3
I. POJAM TRANSNACIONALNIH KOMPANIJA (TNK)
.......................4
II. ISTORIJAT I ZNAČAJ POSLOVANJA TNK
.........................................6
1. Istorijat TNK......................................................................................6
2. Značaj TNK........................................................................................9
III
RAZVOJ TRANSNACIONALNIH KOMPANIJA
................................10
1. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE (SDI)...................................10
2. MOTIVI POSLOVANJA TNK........................................................13
3. FAKTORI RAZVOJA TNK.............................................................15
IV VRSTE I STRATEGIJA POSLOVANJA TNK
......................................16
1. VRSTE TNK.....................................................................................16
2. STRATEGIJA POSLOVANJA TNK...............................................17
ZAKLJUČAK
..........................................................................................................20
LITERATURA
......................................................................................................21
2

Pod pojmom
transnacionalnosti
podrazumjeva se, prenošenje poslovnih aktivnosti
izvan granica matične zemlje. Za svaku kompaniju koja ima svoj pogon u inostranstvu,
može se reći da je transnacionalna kompanija. Najpreciznija definicija je da je
transnacionalna kompanija ona kompanija koja ostvari minimum 100 miliona USD
godišnjeg prometa, ima svoje filijale u bar 6 zemalja i 20% vrednosti svoje imovine
prenjete u inostranstvu.
Multinacionalna kompanija
se u odnosu na transnacionalnu kompaniju, razlikuje po
tome što se njeno rukovodstvo nalazi u više zemalja, znači ne može se reći samo za jednu
zemlju da je matična, odnosno, zemlja porijekla, već je to veći broj zemalja. Tipičan
primjer multinacionalne kompanije je firma Royal Dutch Shell, holandsko – engleska
kompanija, kojom se upravlja iz dva centra.
UNCTAD
je dao jednu konciznu definiciju u kojoj koristi pojam transnacionalna
kompanija koji označava preduzeće koje je organizovano kao akcionarsko društvo ili na
drugi način, a koje se sastoji iz matičnog preduzeća i njihovih stranih filijala.
Matično preduzeće
je ono koje ima kontrolu nad ostalim preduzećima van matične
zemlje, obično posjeduje izvjestan udio u kapitalu (kontrolni paket akcija). Kontrolni
paket akcija iznosi 10% ili više udjela u glasačkoj moći.
Strana filijala
transnacionalne kompanije je preduzeće u inostranstvu u kome jedan
investitor, koji je rezident druge zemlje, posjeduje ulog koji mu obezbjeđuje trajne
interese u upravljanju tim preduzećem.
Po ovoj definiciji u strane filijale matičnog preduzeća spadaju:
~
Podružnice
(kćeri), koje su preduzeća u zemlji domaćinu, u kome matično
preduzeće direktno posjeduje više od pola glasačke moći vlasnika akcija i ima
pravo da postavlja i premješta većinu članova administracije, menadžmenta i
nadzornih tijela. Podružnice su pravno samostalne u odnosu na matičnu
kompaniju.
~
Pridružene kompanije
su preduzeća u kojima matično preduzeće posjeduje
najmanje 10%, ali ne i više od 50%, glasačke moći vlasnika akcija. Pridružene
kompanije su pravno samostalne, u odnosu na matičnu kompaniju.
~
Ogranci
su takvi oblici stranih filijala u inostranstvu, koji su pravno
nesamostalni, dio su matičnog preduzeća, potpuno su, ili u zajedničkom
vlasništvu matične kompanije, i za koje mora biti ispunjen jedan od ovih uslova:
1. postojanje trajnog postrojenja ili kancelarije stranog investitora;
2. postojanje neinkorporiranog zajedničkog ulaganja između stranog investitora
i jedne ili više trećih strana;
3. vlasništvo stranog investitora nad zemljom i nepokretnostima u zemlji
domaćinu;
4. posjedovanje mobilne opreme koju strani investitor koristi, u zemlji
domaćinu, najmanje godinu dana.
Početkom 70-ih godina
UN
definiše multinacionalne kompanije kao sva ona preduzeća
koja kontrolišu svoju aktivu – fabrike, rudnike, prodajne filijale i sl. u dvije ili više
zemalja. Sredinom 80-ih godina, afirmišući pojam transnacinalne kompanije kao novi
Jelena Kozomara, ,,Spoljnotrgovinsko poslovanje”, 2. izdanje, Beograd,
4
naziv za MNK, UN daju unapređenu i znatno složeniju definiciju, vezujući je za sva
preduzeća koja:
a) imaju poslovne entitete u dvije ili više zemalja, bez obzira na pravnu formu i polje
aktivnosti tih entiteta,
b) razvijaju sistem poslovnog odlučivanja koji omogućuje donošenje konkretnih politika
i zajedničkih strategija, kordiniranih iz jednog ili više centara,
c) u okviru kojih su entiteti tako povezani, na podlozi vlasničkih ili drugih odnosa, da
jedan ili više njih mogu vršiti značajan uticaj nad aktivnostima drugih, i naročito, da
djele iskustvo, resurse i odgovornost sa drugima.
Za označavanje ovih preduzeća koristi se i termin
supranacionalna preduzeća
, da bi
se označilo da su ona prevazišla poslovanje na nacionalnom tržištu. U novijem periodu
ove kompanije se označavaju i kao
globalna preduzeća
. Taj izraz vezan je za strategiju
preduzeća pri nastupu na svjetskom tržištu. I dok je ranije, većina preduzeća
prilagođavala svoje proizvode specifičnim ukusima potrošača u određenim regionima
svjeta, globalna
preduzeća svoje proizvode prodaju na isti način u celom svetu. Ova
preduzeća u svojim poslovnim politikama svetsko tržište posmatraju kao jedinstveno
(nesegmentirano).
II ISTORIJAT I ZNAČAJ POSLOVANJA TNK
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti