Odlomak

UVOD

Bosna i Hercegovina se nalazi u procesu transformacije iz netržišne, ranije samoupravne, u savremenu tržišnu privredu. Proces je započeo početkom 1996., odmah nakon što je potpisan Dејtonski mirovni sporazum.
Tranzicioni paket koji se implementiraо zasnovan je na “pravilima igre” Washingtonskog konsenzusa. Na međunarodnom nivou na tranziciju su uticali Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i USAID (United States Agency for International Development).

Tokom tranzicionog perioda BiH je zabilježila značajne gubitke, ne samo usljed samog procesa tranzicije, već i značajnog pada ukupnih privrednih aktivnosti tokom ratnih sukoba. U međuvremenu, zemlje koje su zajedno sa njom krenule u proces tranzicije početkom 90-ih godina prošlog vijeka su nastavile sa kontinuiranim rastom, što je još više podiglo cijenu tranzicije i gubitke koju BiH i njeni entiteti plaćaju u vidu izgubljenog BDP-a i svih negativnih sinergetskih efekata koje sa sobom nosi.

Računalo se s tim da će proces tranzicije, sa tako radikalnim promjenama u političkom i ekonomskom sistemu, izazvati ne baš male, ali privremene negativne ekonomske efekte, kroz privremenu stagnaciju ili pad privrednih aktivnosti, gubitak radnih mjesta i poremećaje u socijalnoj sferi. Početna predviđanja su bila da taj proces ne bi trebao trajati više od pet godina, zavisno od početnog stanja u nacionalnoj ekonomiji, ostvarenog konsenzusa oko odabranog modela tranzicije i već ranije stečenih navika u tržišnoj konkurenciji. Međutim, veoma brzo se pokazalo da će vrijeme tranzicije biti znatno duže, a očekivani gubici biti znatno veći od planiranih, čak i u zemljama koje nisu imale unutrašnjih konflikata.
BiH je još daleko ispod nivoa BDP-a iz 1990. godine i ukoliko se ne ostvare u skorijoj budućnosti veoma visoke stope rasta, ti gubici i zaostajanje za ostalim zemljama i članicama EU28 će i dalje rasti.

Iako se termin “tranzicione ekonomije” najčešće odnosi na zemlje Centralne i Istočne Evrope i na zemlje bivšeg SSSR-a, ovaj termin može imati i širi kontekst. Postoje zemlje van Evrope, koje izlaze iz ekonomija socijalističkog tipa i kreću se ka tržišno baziranoj ekonomiji (npr. Kina). Pritom se definicija tranzicione ekonomije u širem smislu odnosi na sve zemlje koje pokušavaju da promijene bazične ustavne elemente u tržišno orijentisane osnove. Njihovo porijeklo može se naći i u situaciji post-kolonijalizma, u teško regulisanoj ekonomiji azijskog tipa, u latino-američkom post diktatorskom razdoblju ili čak u nekoliko ekonomski nerazvijenim zemljama Afrike.
Godine 2000. MMF je imenovao sljedeće države kao tranzicione ekonomije: Albanija, Jermenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Bugarska, Kambodža, Kina, Hrvatska, Čečenija, Češka, Estonija, Mađarska, Indija, Laos, Letonija, Litvanija, Kazakstan, Kirgistan, Makedonija, Moldavija, Poljska, Rumunija, Rusija, Slovačka, Slovenija, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina, Uzbekistan i Vijetnam. Pritom, u 2002. Svjetska banka je priključila zemljama tranzicione ekonomije i Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru. Neke studije Svjetske banke tu uključuju i Mongoliju.
Osam zemalja koje su postale zemlje članice EU 1. maja 2004. (Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litvanija, Poljska, Slovačka i Slovenija) su završile proces tranzicije.

Dosadašnji rezultati tranzicije na području liberalizacije trgovine, privatizacije i privrednog rasta su različiti po zemljama. Zajednička je karakteristika da su zemlje u tranziciji Centralne i Istočne Evrope uspjele da značajno modifikuju svoju privrednu strukturu i bitno promijene strukturu svoje spoljne trgovine. Sve ove zemlje su imale probleme u vezi sa početnim opadanjem industrijske proizvodnje i usporavanjem privrednog rasta.
Izgradnja institucija je pomogla bržoj integraciji ovih zemalja u svjetsku privredu.
Zahvaljujući značajnim pozitivnim promjenama u pravcu izgradnje tržišne privrede, većina zemalja Centralne i Istočne Evrope se ozbiljno priprema za ulazak u Evropsku uniju. Na tom putu je postignuta značajna harmonizacija zakonodavstva uz ispunjavanje ostalih kriterija koji su neophodni za ulazak u Evropsku uniju.
Kada je tranzicija počela u BIH,  “procvat“ je bio obećavan i očekivan.  Danas sve liči na privid. Domaća privreda je izložena zaostajanju već duži niz godina, ekonomski razvoj jedva da je počeo. Značajno kašnjenje za ovim zemljama otvara pitanje brzine reintegracije u svjetsku privredu. Sve je jasnije da je za ekonomski razvoj zemlje potrebno alternativno rješenje i nesumnjivo je da ce iskustva ovih zemalja Centralne i Istočne Evrope biti od koristi domaćim nosiocima ekonomske politke u pogledu izbora optimalnih mera sa stanovišta troškova i koristi tranzicije u tržišnu privredu.
U BiH se kontinuirano provode brojne reforme radi izgradnje tržišno orijentisanog ekonomskog prostora. Rezultati dosadašnjih strukturnih i institucionalnih reformi pokazuju  da su do sada najuspješnije reforme u finansijskom sektoru, te sektorima trgovine i fiskalne politike.
Prema MMF-u osnovni sastojci procesa tranzicije su slјedeći:

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari