Odlomak

1. UGOVOR O LIZINGU
Lizing industrija, u modernom smislu, razvijena je pedesetih godina XX veka u SAD. Ugovor o lizingu je onaj ugovor kojim se jedna strana (davalac lizinga) obavezuje da ustupi na korišćenje ugovorom utvrđenu sadržinu (opremu ili celokupna postrojenja), a druga strana da s njom obavi radnje privređivanja uz plaćanje naknade davaocu lizinga.

Minimalni rok na koji se ugovor o lizingu zaključuje ne može biti kraći od dve godine od dana zaključenja ugovora. Ugovor o lizingu mora biti zaključen u pismenoj formi.
U ovom radu biće objašnjeno šta je to lizing i kakva je njegova pravna priroda.

1.1. Nastanak i razvoj

O vremenu nastanka Ugovora o lizingu postoje različita mišljenja, od toga da je nastao u Egiptu jos pre 3000.g.p.n.e. odnosno da je nastao u SAD 1877. godine, kada je Bell-Telephon-Company umesto da prodaje svoje telefone, iste davala na korišćenje u vidu lizinga, odnosno 30-tih godina XX veka u SAD u vidu finansiranja nekretnina, a u Evropi 60-tih godina, odnosno u sadašnjem obliku 50-tih godina XX veka u SAD. U svakom slučaju zemljom porekla se smatraju SAD, dok ga industrijski razvijene zemlje prihvataju polovinom XX veka.
Ugovor o lizingu razvio se iz klasicnog ugovora o zakupu. Naziv lizinga potiče iz engleskog jezika od glagolskog oblika “to lease”, i oznacava zakup, najam odnosno iznajmljivanje. Danas je u poslovnoj praksi prihvaćen izraz lizing i kao takav figurira i u pravnoj i ekonomskoj sferi.
Lizing, posmatran u užem smislu reči je u stvari zakup. U početnim fazama razvoja, između poslova lizinga i klasičnog zakupa nije bilo razlika. Vremenom, lizing poslovi su se modifikovali, naročito zbog ulaska treće strane u posao u vidu davaoca lizinga, finansijera, tako da danas lizing prevazilazi po svojoj sadržini najam i zakup, budući da obuhvata i poslove poput kreditiranja, kupoprodaje na poček, vršenja usluga različitog profila, itd.
Razloge nastanka lizinga prvenstveno treba tražiti u razvoju tehnike i tehnologije, pojavi moderne investicione opreme sa visokim stepenom proizvodnih performansi, savremenih proizvoda vodeće tehnologije, inventivnosti u pronalaženju novih izvora i metoda finansiranja, novim načinima plasmana opreme kao i u stalnoj težnji kompanija da u uslovima oštre konkurencije pronađu profitabilne angažmane na svetskom tržištu.
Proizvođači opreme su preko lizinga pronašli mogućnost povećanja obima i efikasnosti realizacije svojih proizvoda, osvajanja novih tržišta, dok kupci te opreme u lizingu vide šansu za takvu nabavku odgovarajuće opreme koja će ih pošteđeti izdvajanja visokih suma novčanih sredstava odjednom.
Lizing posao možemo definisati kao poslovni aranžman između privrednih subjekata, baziran na ugovoru o lizingu, u kome davalac lizinga izdaje u zakup predmet lizinga (najčešće mašine i investicionu opremu) korisniku lizinga, a korisnik tu opremu koristi na način i u roku utvrđenim ugovorom, zauzvrat plaća cijenu korišćenja predmeta lizinga, a po isteku perioda korišćenja opreme ima pravo da istu vrati, produži korišćenje ili je otkupi po ugovorenoj cijeni.
Ekonomska logika lizinga se sastoji u sledećem: “Umjesto da kupi i odmah plati, npr. opremu i mašine, preduzeće nalazi interes da se obrati specijalizovanoj finansijskoj instituciji, banci ili neposrednom proizvođaču da mu potrebnu opremu izda u zakup na određeni rok”, a po isteku ugovorenog perioda, zakupac može kupiti predmet lizinga ili ga vratiti zakupodavcu. Tokom perioda korišćenja opreme pravo vlasništva nad predmetom lizinga ima davalac lizinga. U osnovi lizing posla leži ugovor o lizingu, koji sadrži sve relevantne elemente kojima se reguliše taj posao. Najbitniji elementi ugovora o lizingu se odnose na predmet zakupa, lizing naknadu, period korišćenja sredstva i prava i obaveze učesnika u lizing transakciji.
2. POJAM I KARAKTERISTIKE UGOVORA O LIZINGU

Pojmovno odredjenje ugovora o lizingu nije jednostavno zbog raznovrsnosti ovog ugovora u praksi i zbog razlicitog pristupa u njegovom definisanju. Njega definise, kako pravna, tako i ekonomska nauka. Medjutim od bitnog znacaja je razgraničiti lizing posao u formi finansijskog lizinga, od ugovora o lizingu, kao dijela lizing posla.
2.1. Ugovor o lizingu

U pravnoj teoriji u definisanju ugovora o lizingu polazi se od stava da je to ugovor obligacione prirode. Stoga se, po pravilu, definiše kao ugovor koji zaključuje dve strane, od kojih je jedna davalac lizinga (lessor) i koji se obavezuje drugoj strani, primaocu lizinga (lessee), da će joj dati na korišćenje predmet ugovora za odredjeni period koji davalac lizinga sam proizvodi ili nabavlja od treceg lica, a druga strana se obavezuje da preuzme predmet lizinga, da plaća lizing naknadu u ratama i da po isteku ugovorenog roka predmet ili vrati ili otkupi (svakako po nizoj cijeni) ili vreme korišćenja produži zaključujući novi ugovor uz nižu naknadu.
Ugovor o lizingu je formalan ugovor, jer mora biti sačinjen u pisanoj formi. Zakonodavac propisuje obavezne elemente ovog ugovora, a to su :
1. Naznačenje predmeta lizinga; 2. Iznos lizing naknade koju plaća primalac lizinga; 3. Iznos pojedinačnih naknada i njihov ukupan broj; 4. Vreme plaćanja i 5. Rok na koji je ugovor zaključen.
Predmet lizinga može biti pokretna nepotrošna stvar (oprema, postrojenja, vozila i sl.), Ugovor o lizingu obavezno sadrži: precizno određenje predmeta lizinga, iznos naknade koju plaća primalac lizinga, iznos pojedinih rata naknade, njihov broj i vreme plaćanja, kao i rok na koji je ugovor zaključen.
Minimalni rok na koji se

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 16 stranica
  • Poslovno pravo Slobodan V
  • Školska godina: Slobodan V
  • Seminarski radovi, Skripte, Pravo
  • Crna Gora,  Bar,  METROPOLITAN UNIVERZITET - Fakultet za menadžmet  

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari