Odlomak

Ulazno-izlazni podsistem

Operativni sistem treba da ima podsistem koji će obezbediti komunikaciju sa ulazno-izlaznim uređajima.Većina uređaja koji se priključuju na računar može se svrstati u neku opštu kategoriju. Opšte kategorije suformirane prema nameni uređaja, tako da se mogu izdvojiti uređaji za dugotrajno skladištenje podataka (diskovi itrake), uređaji za prenos podataka (mrežne kartice i modemi) i uređaji koji obezbeđuju interfejs ka korisniku(monitori, tastature i miševi).
Operativni sistem mora da obezbedi podršku za rad sa širokim spektrom ulazno-izlaznih uređaja čije karakteristike variraju kako sa vrstom uređaja, tako i s konkretnim modelom određenog proizvođača hardvera.
Ulazno – izlazni podsistem je deo operativnog sistema koji obavlja sledeće funkcije:

1. upravlja ulazno-izlaznim uređajima i operacijama koje ti uređaji izvršavaju i kontroliše ih
2. obezbeđuje što jednostavniji interfejs prema korisniku i ostatku sistema

Zbog velikih razlika u samim uređajima, potrebno je u sistem implementirati različite metode kontrole uređaja, a sama kompleksnost upravljanja uređajima mora biti sadržana i sakrivena u jezgru. U savremenim tehnologijama zastupljena su dva konfliktna trenda: standardizacija softverskih i hardvesrkih interfejsa i povećanje broja ulazno-izlaznih uređaja različitih karakteristika. Kao rezultat, podrška za konkretne uređaje ili grupe srodnih uređaja sadržana je u programima za upravljanje ulazno-izlaznim uređajima – tj drajverima (drivers). Drajveri predstavljaju unikatni interfejs ulazno-izlaznog podsistema kao što sistemski pozivi predstavljaju univerzalni interfejs između aplikacija i operativnog sistema.

 

 

 

Klasifikacija uređaja

Ulazno-izlazni uređaji razlikuju se u mnogim aspektima. Karakteristike zavise od vrste uređaja i od konkretnog modela određenog proizvođača hardvera. Klasifikovaćemo uređaje prema sledećim kriterijumima:

1. namena uređaja
Prema nameni, uređaji se mogu svrstati u sledeće opšte kategorije:

  • uređaji za dugotrajno skladištenje podataka (storage devices) tj memorijski medijumi velikog kapaciteta, kao što su diskovi i trake
  • uređaji za prenos podataka (transmission devices), kao što su mrežne kartice i modemi
  • uređaji koji obezbeđuju interfejs ka korisniku (human-interface devices), kao što su monitori, tastature i miševi

2. smer prenosa
Prema smeru prenosa, uređaji se mogu podeliti na ulazne (miš, skener), izlazne (štampač) i ulazno-izlazne (mrežna kartica)

3. jedinična količina prenetih podataka
Prema jediničnoj količini prenetih podataka, tj minimalnoj količini podataka za čitanje i upis, uređaji se dele na one koji rade sa blokovima (block devices) i one koji rade sa znakovima (character devices).
Kao specijalna klasa mogu se izdvojiti mrežni uređaji.
Za uređaje koji rade sa blokovima, jedinična količina prenetih poodataka jeste blok podataka. Interfejs za blok uređaje sadrži sve elemente potrebne za pristupanje diskovima i drugim blok uređajima. Za uređaje koji rade sa znakovima, jedinična kolličina prenetih podataka jeste bajt.

4. metoda pristupa

Po metodi pristupa, uređaji se dele na uređaje sa sekvencijalnim pristupom (kao što su modem i magnetna traka) i uređaje sa direktnim ili slučajnim pristupom (kao što su diskovi i CD-ROM uređaji). Sekvencijalni uređaji prenose podatke fiksnim redosledom koji određuje sam uređaj, dok je kod uređaja sa direktnim pristupom redosled prenosa podatka proizvoljan i određuje ga aplikacija tj korisnik.

5. deljivost uređaja
Prema deljivosti, uređaji se mogu klasifikovati kao deljivi i nedeljivi. Deljive uređaje može korisiti veći broj procesa istovremeno. Deljivi uređaji su, na primer, diskovi (veći broj korisnika prijavljenih na udaljeni UNIX server istovremeno koristi disk servera preko sistema datoteka). Nedeljive, tj posvećene uređaje, karakteriše ih to što u jednom trenutku može da ih koristi samo jedan proces. Primer nedeljivog uređaja je tastatura

6. brzina uređaja
Prema brzini, uređaji se mogu grubo podeliti na brze i spore. Ova podela je relativna jer brzina varira od nekoliko bajtova u sekundi do više gigabajta u sekundi (mrežna kartica).

7. mogućnost upisa
Prema mogućnosti upisa, uređaji se dele na one koji služe za čitanje i pisanje (kao što su diskovi), one koji isključivo služe za čitanje (CD-ROM) i one koji služe isključivo za pisanje (grafička kartica). Hardver značajan za ulazno-izlazni podsistem.Uređaji komuniciraju s računarskim sistemom tako što šalju signale preko žičnih ili bežičnih prenosnih medijuma, a na računar su vezani preko odgovarajućih priključaka

Magistrale
Ukoliko više uređaja deli zajednički skup žica, sa strogo definisanim protokolom koji specificira skup poruka što se mogu poslati, veza s računarom se naziva magistrala (bus). Serijska veza uređaja kod koje je samo jedan uređaj priključen na sistem, a svaki uređaj ima priključak za povezivanje sledećeg, naziva se lanac (daisy-chain) i funkcioniše slično magistrali.
Sistemska magistrala PCI spaja procesorsko-memorijski podsistem sa brzim ulazno-izlaznim uređajima. Sprecijalna magistrala koja se naziva magistrala za proširenje (expansion bus) sadrži i serijske i paralelne priključke (ports) na koje se priključuju spori uređaji kao što su tastatura,miš i štamapač.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari