Odlomak

Sažetak:
U ovom radu razmatraju se pozitivni i negativni aspekti neosporno velikog uticaja engleskog jezika u procesu globalizacije. Engleski jezik je kao globalno internacionalni jezik s dobrim izgledima da postane i globalni jezik budućnosti. Po broju ljudi koji govore ovaj jezik on je drugi u svijetu. Smatra se da postoji 300 miliona ljudi kojima je engleski izvorni (native speakers), 300 miliona onih kojima je on drugi i još 100 miliona onih koji ga koriste kao strani jezik. To je jezik nauke avijacije, računara, diplomatije i turizma. Polovina svih poslovnih ugovora je sklopljena na engleskom, i dve trećine naučnih dokumenata je pisana ovim jezikom. Engleski je zvanični jezik u 45 zemalja ali je govorni i mnogim drugim zemljama. Mandarin (kineski jezik) govori najviše ljudi, međutim engleski jezik je najrašireniji i najvažniji jezik u svijetu. Modernizacija u svim segmentima društva u Srbiji donela je i neke “možda”, negativne trendove. Sve češća upotreba engleskog jezika, i novi modeli u školovanju i obrazovanju koji nameću potrebu za dvojezičnom nastavom usled globalizacije i dominacije engleskog jezika, predstavljaju ozbiljnu pretnju očuvanju srpskog jezika. Opravdanje za ovu tvrdnju možemo naći u nekoliko veoma bitnih ali nimalo pozitivnih podataka. Naime, prema istraživanjima sprovedenim u srednjim školama od strane nekoliko studentskih organizacija u Srbiji, došlo se do veoma negativnih zaključaka, koji se odnose na znanje učenika osnovnih škola o srpskom jeziku. Evidentno je da učenici osnovnih škola slabo poznaju pravopisna pravila srpskog jezika, imaju osiromašen leksički fond, ne upotrebljavaju pravilno znake interpunkcije i u svojim sastavima na srpskom koriste reči iz engleskog jezika. Više od 33% učenika osnovne škole pogrešno upotrebljava veliko slovo, 70% njih u tekstovima uopšte ne stavlja zarez, tačku, a više od jedne petine đaka u sastavu na srpskom koristi reči iz engleskog jezika. Jedno je ipak sigurno, engleski jezik predstavlja glavnu i poslednju pretnju protivnicima globalizacije, i njegov potencijalni uspeh u tom pravcu predstavljaće sigurno veliki gubitak za narode koji tu opasnost ne shvate na vreme. Uvođenje engleskog jezika kao zvaničnog jezika u velikom broju zemalja, imaće za posledicu da će engleski jezik u nekom trenutku postati toliko zastupljen da će postati i jedini jezik u tim zemljama, koji će na taj način svoje izvorne jezike baciti u zaborav, a samim tim i prihvatiti kulturu, običaje i tradiciju nekih drugih zemalja koji možda zapravo i imaju taj cilj. Da li je globalizacija kulture i jezika pozitivna ili ne, pokazaće vreme, zasad, postoji veliki broj pobornika za i protiv globalizacije, i njihov glas se naizmenično i sporadično može čuti.

Ključne reči: Engleski jezik, globalizacija, jezik, kultura, rasprostranjenost engleskog jezika, uticaj engleskog jezika, informacione tehnologije

1. Uvod

Tema ovog rada “uloga engleskog jezika u procesu globalizacije”, usmerena je na istraživanje i prikaz trenutnog stanja u oblasti jezičke globalizacije u kojoj engleski jezik prema svim relevantnim merilima ima dominantan status. Da bi se ovakav status jednog jezika, koji ima sve veće tendencije da postane i zvanični međunarodni jezik, na pravi način prikazao, a njegova dominacija objasnila, neophodno je pozabaviti se temama koji se tiču istorijskih ali i geografskih činjenica o kojima će u radu svakako biti reči. Pored ove dve jako bitne teme, u radu će svakako biti prikazani svi procesi globalizacije u kojima engleski jezik igra važnu i nezaobilaznu ulogu, ali će se prikazati i potencijalni negativni uticaji engleskog jezika na kulture mnogih naroda koji prete da ugroze nacionalne identitete, tradiciju i kulturu velikog broja “malih” država.
Treba napomenuti da je globalizacija prepoznatljiva po mnogim trendovima od kojih se većina razvila nakon Drugog svetskog rata, i to su uvećavanje protoka dobara, novca, informacija i ljudi, razvoj tehnologija, organizacija, pravnih sistema i infrastrukture kao glavnog nosioca ovog pokreta. Ipak, kulturna globalizacija, zauzima presudnu ulogu, i predstavljaće krunu spajanja celog svetu u zajedničku državu ukoliko naravno do toga bude došlo, imajući u vidu velike razlike u verskim, nacionalnom ali i jezičkom pogledu. Pojave društvenih mreža, ali i sve veće širenje i razvoj interneta kako u Srbiji tako i u celom svetu, zatim delovanje multinacionalnih kompanija, pojava ilegalnih migracija, ekološki problemi, stvaranje digitalne demokratije, delovanje globalnih institucija na lokalne vlasti, ali i delovanje različitih regionalnigh integracija radi otklanjanja konflikta, znatno su doprineli procesu globalizacije, odnosno stvaranja “globalnog sela” koje će se u narednim godinama tek razvijati.
Prema podacima britanskog lingviste Dejvida Kristala u svetu trenutno ima 6500 živih jezika, međutim od pomenutog broja jezika u svetu, veći deo stanovništva upotrebljava samo 83 , i taj broj je svakim danom sve manji i manji, što je definitivno znak da globalizacija uzima maha u svim segmentima društva. Veliku ulogu u globaliciji celog sveta ima Engleski jezik, kojim se danas služi više ljudi nego ijednim drugim jezikom na svetu, i to oko 2 milijarde ljudi, što predstavlja maltene trećinu svetskog stanovništva, što predstavlja prvi stepen, odnosno stadijum u globalizaciji kulture, koja predstavlja zasebnu dimenziju globalizacije i globaliteta. Ipak globalizacija kulture je u predmetnoj stvarnosti neraskidivo povezana sa svim dimenzijama globalizacije, političkom, socijalnom i ekonomskom, pa se smatra da se i ne može striktno odvajati od tih dimenzija globalizacije.

2. Engleski jezik – istorija i poreklo

Čovek je kao društveno biće osećao potrebu da izrazi svoje misli, svoja osećanja i saznanja, da usmeno ili pismeno nešto saopšti, da primi određene poruke i da ih pošalje drugom. Jezik svakog naroda razvijao se kroz istoriju i u tom evolutivnom toku postajao je sve složeniji i bogatiji. Jezik je nastajao, razvijao se i stvarao kroz generacije jedne društvene zajednice i uvek je vremenom poprimao posebne karakteristike u skladu s njenim načinom života i shvatanjima. Tako su nastajali jezici raznih naroda i manjih zajednica ili su odumirali zajedno s tim zajednicama. Danas u svetu ima veliki broj prirodnih jezika. Smatra se da ima oko šest hiljada živih jezika i nekoliko hiljada dijalekata.
Istorija engleskog jezika puna je kontrasta zbog mešavine različitih jezika sa strane tokom njegovog nastanka i razvoja. Nove kovanice , pozajmljenice tuđih leksema, kao i brojni principi građenja novih reči doprinele su da engleski bude najbogatiji jezik vokabularom koji se i dalje multiplicira. U cilju navedenog fenomena, potrebno je upoznati istorijat nastanka i razvoja engleskog jezika.
Engleski jezik kao jedan od najrasprostranjenijih jezika u svetu pripada grupi zapadnogermanskih jezika. Potiče od jezika koje su u prvoj polovini prvog milenijuma u Britaniju doneligermanski doseljenici iz raznih delova severozapadne Nemačke. Među ovim plemenima su bili Frizijci, Angli, Sasi i Jiti. Prvobitni germanski jezik je zatim primio uticaje od dva talasa invazije. Prvo od strane govornika jezika skandinavske grane germanske familije, koji su kolonizovali delove Britanije u osmom i devetom veku. Drugi talas su činili Normani u 11. veku, koji su govorili varijetet francuskog. Ove dve invazije su engleski učinili visoko „kreolizovanim“; kreolizacija nastaje od kohabitacije govornika različitih jezika, koji razvijaju hibridni jezik za osnovnu komunikaciju. Kohabitacija sa Skandinavcima je uslovila značajno gramatičko pojednostavljivanje i leksičko obogaćivanje anglo-frizijskog jezgra engleskog; kasnija normanska okupacija je dovela do kalemljenja razrađenijeg sloja reči iz romanske grane evropskih jezika na germansko jezgro; ovaj novi sloj je ušao u engleski kroz korišćenje na sudovima i u vlasti. Stoga se engleski razvio u ‘pozajmljivački’ jezik značajne gipkosti i ogromnog fonda reči.
Istorijski razvoj engleskog jeѕika je dugotrajan, prenatrpan, raznovrstan, ali iznad svega plodotvoran, jer je njegova leksika najbrojnija u odnosu na leksiku drugih jezičkih sisitema, sto mu omogućava da postane svetski jeѕik.
Sami začeci engleskog jezika potiču izvremena kada su germanski osvajači dominirali nad izvornim keltsko-govorećim stanovništvom, čiji su jezici preživeli u Škotskoj,Velsu, Kornevalu i Irskoj. Dijalekti upotrebljavani od strane osvajača sačinili su akcenat kasnije poznat kao staroengleski, koji podsećaju na pojedine priobalne dijalekte u današnjoj Holandiji i severozapadnoj Nemačkoj. Novi i stari naseljenici pričali su jezicima sa suprotstavljenih grana Germanske porodice. Veliki broj reči delili su leksikološke korene ili su bile slične, dok im je gramatika bila udaljenija, uključujući prefikse, sufikse i izgovor značajnog broja reči. Usled sličnosti i raznolikosti jezika, neminovna je bila kreolizacija jezika, koja je usledila, izostavljanjem većeg dela gramatike staroengleskog, uključujući rodove i padeže, sa izuzetkom zamenica, čime je jezik postao znatno prostiji i jednostavniji U periodu od 300 godina nakon Normanskih osvajanja 1066. godine, normanski kraljevi i plemstvo govorili su varijantom francuskog. Veliki broj Normanskih reči asimiliran je u Stari engleski, rezultujući dupliranjem staroengleskih reči (pr. ox/beef, sheep/mutton). Normanski uticaj ojačao je kontinualnu evoluciju jezika tokom narednih vekova, rezultujući danas poznatim Srednjim Engleskim. Među izmenama bilo je širenje upotrebe unikatnog aspekta Engleske gramatike, tj. ‘kontinualnog’ vremena, dodavajući sufiks ‘-ing’. Tokom 15. og veka, Srednji engleski dalje je promenjen usled velike samoglasničke promene, širenja standardizovanog Londonskog dijalekta u vladi i administraciji, i standardizovanja štampanja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari