Odlomak

1. Uloga porodice

Uloga porodice u vaspitanju dece i pomoć društva porodici na ovom planu posebno je značajna u periodu ranog detinjstva, od prvo do treće godine i u predškolskom periodu, od treće do sedme godine. Naučno je dokazano da pomoć odraslih u podsticanju psiho-fizičkog razvoja deteta na ovom ima presudan značaj za ceo kasniji proces formiranja ličnosti. Mlado ljudsko biće se razvoja pod uticajem životne sredine i životnih okolnosti, pogotovo pod svesnim i namernim uticajem vaspitanja. Prema mišljenu mnogih naučnika, vaspitna funkcija porodice koja ce ostati i onda kada neke druge predju na društvo.

Telesni razvoj dece i omladine prati duševna, socijalna i emotivna snaga, da se odupru raznim nezdravim ponudama, koje onemogućavaju mnoge mlade da naprave pravi izbor za zdravi i uspešan životni put. Život nije zabava, već večna borba za dobro, a protiv zla i izopačenosti koje vidimo u sebi, drugima i u zajednici kojoj pripadamo. Na putu od detinjstva, preko puberteta i adolescentne bure do punoletstva, zrelost ima previše burnih i brzih promena — prkosa, sukoba, prve ljubavi, dokazivanja. “Ludo doba“ je to, ali i doba izazova, pa se lako krene na put bez povratka, upotrebu duvana, alkohola i droga.

1.1 Zavisnost kao „Porodična bolest“

Bolest zavisnosti nije samo povezana sa pojedincem kojeg pogađa, već i sa celom njegovom porodicom, zbog čega veoma često kažemo da je zavisnost porodična bolest. Kada govorimo o riziku od pojave neke bolesti, treba uzeti u obzir i nasledni faktor. Kod svakog čoveka postoje predispozicije za razvoj neke bolesti. Istraživanja su pokazala da deca alkoholičara imaju veći rizik za razvoj alkoholizma od ostalih.
Prateći epidemiju narkomanije u zemljama u tranziciji, posljednjih 20-ak godina primećivala se paralela između dece heroinskih zavisnika i njihovih očeva koji su često bili alkoholičari. Veoma je verovatno da je ova povezanost patologija, prouzrokovana ne samo genetikom, već i kopiranjem modela ponašanja. Ponašanje roditelja je deci uzor koji treba slediti. Ukoliko je otac alkoholičar, dete često prihvata takav model ponašanja i vidi alkohol ili neku drugu supstancu kao način da se „opusti“, pobegne od problema ili možda od samog sebe.
Roditelji takođe često šalju dvostruke poruke, tj. istovremeno poručuju dve kontradiktorne stvari. Na primjer, otac dok kritikuje svoje dete zbog konzumiranja narkotika, pije ili je već u alkoholisanom stanju, ili roditelj koji je strastveni pušač, u trenutku kada sa zadovoljstvom uvlači dim, govori adolescentu da je „pušenje najveće zlo“. U porodicama se stiče bazična fizička i emocionalna sigurnost.

1.2 Tipovi porodica
Postoje određeni tipovi porodica u kojima je mnogo veći rizik od formiranja zavisnosti kod dece. Iz razorenih ili disfukcionalnih porodica (nedostatak jednog člana,bolest) deca beže i pokušavaju da na ulici kompenzuju osećaj nesigurnosti, kao i da ostvare pripadnost. Liberalne porodice imaju slab nadzor nad decom. Deca iz takvih porodica ranije počinju da izlaze i da ostaju duže napolju. U porodicama koje imaju prezaštitnički odnos prema deci, deca dobijaju što god požele, često nezavisno od finansijskih mogućnosti roditelja. U takvim porodicama deca se ne uče radu i odgovornosti, a dolazi i do razvoja hedonizma kod dece.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 5 stranica
  • Pedagogija -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Pedagogija
  • Srbija,  Beograd,  Visoka škola strukovnih studija za informacione i komunikacione tehnologije  

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari