Odlomak

UVODNI DEO

Porodica je takva društvena zajednica za kojom svaki pojedinac oseća potrebu, jer su ciljevi koji se u njoj ostvaruju temelji celokupnog čovekovog života i zbog toga je ona najsvestranija i najjedinstvenija skupina od vitalnog značaja za svakog člana društvene zajednice.

Prvo socijalno i životno okruženje u kome se dete nalazi je porodica. U tom malom kolektivu dete stiče prva iskustva o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemina . Dete tu stiče i osnovne utiske o samom sebi, o svojoj ličnoj vrednosti, o svom položaju u ljudskoj zajednici. Prva iskustva ujedno su i najvažnija. Ona ostavljaju u detetu najdublji trag, jer deluju na njega dok je za sve vrlo otvoreno. Zato prva životna iskustva stvaraju osnovu, polaznu tačku celokupnog psihičkog razvoja čoveka. Na njima pojedinac gradi svoje stavove prema životu, ona su temelj za razvoj ljudske ličnosti.

Svoje lične stavove prema svetu dete izgrađuje neprestanim učenjem. Osnovu učenja na ovom uzrastu čini najpre proces identifikacije. Pri tom dete nesvesno uzima odrasle kao uzor, oponaša ih u svom vladanju, ali se ne zadržava na tome. Identifikacija nije sam puko oponašanje. Ona se sastoji u tome da se dete poistovećuje sa svojim uzorom, u njemu nalazi sebe, njegove emocije doživljava kao svoje, njegove težnje, misli i odluke smatra svojima. Ha taj način osobine, stavove i oblike ponašanja odrasle ličnosti presađuje u vlastitu ličnost, pretvarajući ih u elemente sopstvene individualnosti.

Psihoanalitičari nastoje da prikažu da je porodica ne samo institucija preko koje se ostvaruje socijalizacija u tom smislu što porodica deluje da se usvoje društvene norme nego da je porodica i faktor od koga zavisi u kakvu će se ličnost dete razviti. Način na koji roditelji nagrađujući i kažnjavajući nastoje da postignu da dete usvoji društvene norme određuje ne samo norme ponašanja deteta nego determiniše i njegovu ličnost.

Možemo reći da je porodica u izvesnom smislu posrednik između deteta i šire društvene zajednice. Ona je najpogodnija škola za emocionalne i socijalne odnose. Porodica se ne može izdvojiti iz opšte zakonitosti društvenog života, ona je sastavni deo društva i materijalno je zavisna o njemu. Upravo zbog toga porodični život služi oblikovanju zajedničkog iskustvenog i doživljajnog bogatstva članova porodice.

Porodici pripada najvažnija funkcija u vaspitavanju deteta i to zbog toga:

  • što je uticaj porodice na dete prvi;
  • što ona deluje u najranijim godinama formiranja ličnosti, i
  • što je njen uticaj najtrajniji.

U tesnoj vezi sa pitanjem autoriteta roditelja je i pitanje atmosfere u porodici. U nezdravoj porodičnoj atmosferi deca su razdražljiva, naprasita, drska, slabo uče, gube samopouzdanje i veru u ljude. Zbog i radi toga emocionalna atmosfera u porodici treba da je vedra, prijatna i ljudska, bez napetih situacija. Nju karakteriše uzajamna ljubav među roditeljima, njihova međusobna pažnja, predanost, stalna težnja da jedno drugome i deci učine život u porodici sadržajnijim i lepšim. Porodica ima veliki uticaj na psihički razvoj dece, na formiranje njegove ličnosti, socijalni razvoj i mentalno zdravlje, pa je njena uloga nezamenljiva. To je i prirodno, jer je porodica prva socijalna sredina u kojoj se dete razvija.

Porodica ima veoma značajne vaspitne zadatke koje može uspešno da ostvaruje ukoliko za to postoje sledeći uslovi: mentalna i moralna zrelost roditelja i njihova pripremljenost, kao i određena sposobnost da se bave vaspitnim procesom; emocionalna povezanost deteta sa roditeljima i drugim članovima porodice, iz čega proizilazi osećanje deteta da je željeni član porodice, da joj pripada te da u njoj može naći oslonac; usklađeni odnosi između članova porodice, međusobna prisnost i mogućnost da u uzajamnoj saradnji rešavaju porodične probleme; primenjivanje takvih metoda u vaspitanju, koje polaze od unutrašnjih dispozicija deteta, ostavljaju dovoljno prostora za slobodno opredeljivanje i razvijanje samostalnosti individue.

 

 

 

PORODICA

Definisanje porodice

Porodica se definiše kao osnovna društvena ćelija i kao jedna od najsloženijih, najstarijih i najtrajnijih društvenih grupa. Ona zahvata vrlo različite strane ljudskog života, pa zbog toga postoji čitavo bogatstvo značenja i objašnjenja, od filozofskih, socioloških, psiholoških, vaspitnih, socijalnih, pa do ekonomskih i pravnih.

U društvenim odnosima u kojim društvo preuzima brigu edukacije počevši od predškolskog uzrasta i dalje, ova funkcija porodice se smanjuje. Takođe, na to je uticala i ekonomska funkcija porodice – da li se odvija u njoj ili izvan nje, da li ženski članovi učestvuju u obavljanju te funkcije. Za razliku od robovlasničkog i feudalnog društva, kapitalistički način proizvodnje i buržoaski politički sistem udaljavaju kako ženu tako i muškarca od same edukativne uloge u porodici. I biološka funkcija porodice je pokazala svoju evoluciju.

Socijalna funkcija porodice se ogleda u odgoju i brizi za potomstvom, do zaštite od napada i ugrožavanja slobode pojedinca. Danas su se funkcije porodice promenile, ali je i dalje ona ostala važna društvena institucija, koja ima veliku ulogu u životu svakog pojedinca i u svakom društvenom sistemu.

Porodica je takva društvena zajednica za kojom svaki pojedinac oseća potrebu, jer su ciljevi koji se u njoj ostvaruju temelji celokupnog čovekovog života i zbog toga je ona najsvestranija i najjedinstvenija skupina od vitalnog značaja za svakog člana društvene zajednice. Upravo ta potreba da uspostavi nit zajedništva, čoveka današnjice nanovo upućuje na porodicu. Porodični život je sasvim sigurno najintimnija sfera traženja i ostvarivanja čoveka i čovečnosti.

 

 

 

 

Vaspitanje u porodici

Uloga roditelja nije samo da donese dete na svet i stara se o njemu tokom detinjstva, već i da osposobi dete kako bi moglo udovoljiti zahtevima života koji je pred njim. Roditelji utiču na čitav socijalni, emocionalni, intelektualni razvoj deteta, što je rezultat kontinuiranog procesa i međusobnog odnosa roditelj – dete. Emocionalne veze stvorene u porodici traju tokom celog života i služe kao prototip za socijalne odnose u široj društvenoj okolini. U okviru porodice se odvija učenje govora, socijalnih i emocionalnih veština, intelektualnih sposobnosti, kompetencije, moralnih i socijalnih vrednosti.

Porodica predstavlja veoma važan faktor za socijalni razvoj deteta, tj. razvijanje prihvatanja od drugih ljudi i interakciju sa njima ili razvijanje ponašanja za izbegavanje socijalnih kontakata. Nedostatak socijalnih, emocionalnih i intelektualnih podsticaja rezultira određenim teškoćama u razvojnom periodu deteta. Rezultati istraživanja pokazuju da bliski porodični odnosi imaju veoma snažnu ulogu u otklanjanju mnogih poteškoća u razvoju deteta. Takođe i osećaj sigurnosti koji roditelj u odnosu na dete može razviti utiče na napredovanje deteta, na donošenje odluka, uspostavljanje poverenja u druge ljude. Deca koja imaju osećaj sigurnosti i dobar odnos sa roditeljima postižu bolji uspeh u školi, kao i u aktivnostima u kojima dokazuju svoju posebnost. Sigurnost, pozitivni odnosi u porodici, kritika i podsticanje veoma su značajni za objašnjavanje različitih situacija i ulazak u nove aktivnosti kako bi dete preuzimalo i neke nove uloge.

Veliku ulogu roditelji imaju i u detetovom moralnom razvoju koji se odvija u interakciji sa drugim ljudima kao i s obzirom na samu individuu. Moralno prosuđivanje pretpostavlja postojanost, nesebičnost, odlučnost, uspostavljanje saradnje sa drugim ljudima, pridržavanje pravila ponašanja dogovorenih između individua i institucionalnih pravila društva. Da li će roditelji uspeti u svemu ovome, zavisi od nekoliko činilaca: pre svega roditelji trebaju da vole svoje dete, da ono bude željeno; oni treba i da umeju da vaspitavaju dete jer sama ljubav, ma koliko da je važna, nije i dovoljna; roditelji trebaju da imaju uslove za vaspitanje deteta, a najvažnije je da detetu posvete dosta vremena.

Rating: 4.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari