VISOKO HEMIJSKO TEHNOLOŠKA ŠKOLA 

STRUKOVNIH STUDIJA KRUŠEVAC 

SEMINARSKI RAD

Predmet

Arhitektura računara 

Tema

:

Unutrašnje memorije računara

 

Profesor:

                      

Student: 

dr. Bratislav Blagojević          Lazar Simić - 75

Sadržaj:

1.Upis i čitanje memorija..........................................................................................................3
1.1 Mogući način pristupa memorija........................................................................................4
1.2 Mogućnost promene sadržaja memorija.............................................................................5
1.3 Organizacija memorije........................................................................................................5
1.4 Fizički tip medijuma memorije...........................................................................................7
1.5 Karakteristike i parametri memorija................................................................................... 8
2. Unutrašnje (poluprovodničke memorije ).............................................................................9
2.1 Rom memorije..................................................................................................................10
2.2 ROM memorije sa fiksnim sadžajem (MASK ROM)......................................................11
2.4 Ram memorije...................................................................................................................12
2.5 Statička ram memorija...................................................................................................... 13
2.6 Dinamičke  RAM memorije – DRAM.............................................................................14
2.7 Virtuelna memorija........................................................................................................... 15
2.8 Baferi................................................................................................................................16
2.9 Keš memorija....................................................................................................................17
3.Literatura..............................................................................................................................18

background image

Najkraći vremenski period koji mora proteći između dva uzastopna obraćanja 

memorijskom modulu naziva se  

vreme pristupa

. Kod memorija sa destruktivnim 

čitanjem   ovo   vreme   se   naziva   i  

vreme   memorijskog   ciklusa

  s   obzirom   da   je 

neophodno izvršiti i čitanje i upisivanje sadržaja ćelije.

 

1.1 Mogući način pristupa memorija

Sa aspekta pristupa memorijskoj ćeliji razlikuju se memorijski moduli sa :

sekvencijalnim (serijskim) pristupom

cikličnim (periodičnim) pristupom

slučajnim (proizvoljnim) pristupom

asocijativnim pristupom

Kod memorija sa 

sekvencijalnim pristupom

 kada se pristupi ćeliji sa adresom 

'i'

  

u narednom pristupu je mogućno obratiti se samo ćeliji sa adresom 

'i+1'

  ili 

'i-1'.

 U 

ovu   klasu   spadaju   memorijske   jedinice   koje   za   medijume   koriste   trake   (bušena 
papirna traka, magnetska traka, hard disk , kompakt diks (cd i dvd), flopi disketa...

Ciklični pristup

  predstavlja modifikaciju sekvencijalnog pristupa i ogleda se u 

tome da se svaka ćelija, nezavisno od potrebe pristupa, periodički nalazi u stanju da 
joj   se   može   pristupiti.   Memorijske   jedinice   ovog   tipa   su   jedinice   sa   rotirajućim 
medijumom   (magnetni   diskovi),   kao   i   memorije   realizovane   na   bazi   linija   za 
kašnjenje.

Kod memorija sa 

slučajnim pristupom

 moguće je u bilo kom trenutku pristupiti 

bilo kojoj ćeliji čija adresa pripada skupu adresa datog memorijskog modula.

Kod   memorija   sa  

asocijativnim

 

  pristupom   omogućeno   je   poređenje   između 

posebne maske i vrednosti određenih pozicija bitova u reči, te se iz takve memorije 
reč čita na osnovu sadržaja (keš memorija).

1.2Mogućnost promene sadržaja memorija

Sa   aspekta   mogućnosti   izmene   sadržaja   memorijske   lokacije   mogućno   je 

memorije klasifikovati kao:

promenljive memorije

  (nema ograničenja u pogledu izmene sadržaja loka-

cija)

polupromenljive memorije

  (sadržaj se ne može menjati normalnim postup-

kom, već samo posebnim postupcima u laboratorijama)

stalne memorije

 (sadržaj se formira u toku procesa proizvodnje i ni pod kojim 

uslovima se ne može menjati

)

1.3 Organizacija memorije

Sa logičke tačke gledišta, memorija je organizovana kao matrica ćelija, pri čemu 

se u jednu ćeliju može upisati jedna binarna cifra, tj. jedan bit. Ćelije su grupisane po 
redovima matrice. 

Slika br.1 organizacija memorije

Svaki red u matričnom memorijskom polju ima svoju adresu pomoću koje se ta 
lokacija može adresirati, radi upisa ili čitanja informacije. Svaki red matrice na slici 
ima po 16 bita.

Postoje dva tipa organizacije memorije:  

dvodimenzionalna

  i  

trodimenzionalna 

organizacija

.

U dvodimenzionalnoj memoriji elementi su poređani jedan do drugog, tako da 

niz   tako   poređanih   elemenata   (jedan   red)   čini   jednu   reč.   Memorijski   elementi 
svrstani u vertikalne kolone čine bite iste težine u različitim rečima. Jednu dimenziju 
čine adrese lokacija, a drugu dužina reči. Nedostatak je što je potreban veliki broj 
vodova za selekciju reči, odnosno onoliko vodova za selekciju koliko ima reči. 

background image

Slika 3: Trodimenzionalna organizacija

Prednosti   dvodimenzionalne   i   trodimenzionalne   memorije   su   da   one   omo-

gućavaju slučajan pristup svakom podatku. One se stoga, nazivaju memorijama sa 
slučajnim pristupom.

1.4Fizički tip medijuma memorije

Zavisno   od   medijuma   na   kome   se   informacija   pamti,   najčešće   se   koriste 

poluprovodničke  

(najviše su u upotrebi; napravljene u LSI ili VLSI tehnologiji), 

memorije   sa  

magnetnom   površinom  

(diskovi,   trake,...)

 

i

 

memorije   koje   koriste 

optičku tehnologiju

 (CD-ROM, DVD…). 

Magnetne  i   optičke  memorije  se  uglavnom  koriste  za   memorisanje  velikog 
broja   digitalnih   informacija.   Vreme   upisa   i   čitanja   informacija   u   ovim 
memorijama   je   relativo   dugačko,   zbog   neophodnih   mehaničkih   pomeranja 
diska   ili   trake.   Magnetne   i   optičke   memorije   pripadaju   klasi  

postojanih 

memorija

 

(

nonvolatile memory

) jer infomacija ostaje zapisana i kada se isključi 

električno napajanje

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti