Usporedba Froidove i Eriksonove teorije ličnosti

Usporedba Froidove i Eriksonove teorije ličnosti

Froidova koncepcija u kojoj on smatra da je čovjek nesvjesno biće koje nema mogućnosti slobodnog odlučivanja, koje putpuno determinirano i koje ne može vladati ni samim sobom razlikuje se od tradicionalnih shvatanja čovjeka koja čovjeka smatraju svjesnim bićem sa slobodnom voljom, mogučnošću slobodnog odlučivanja i neovisno o svemu drugome. Ono što je bitno napomenuti na početku za Froida je njegova poznata psihoanaliza čija osnova se temelji na razumjevanju pojedinca gdje se otkrivaju njegove pokretačke snage i determinante njegovog ponašanja,  te koja omogućava otkrivanje složenosti ljudske ličnosti i složenost snaga koje regulišu to ponašanje, a sve ovo je doprinijelo razvoju Froidove psihodinamičke teorije ličnosti koja je po svojim karakteristikama idiografička, orijentisana na idividialne razlike i na cjelokupnu ličnost i ponašanje. Froidova teorija je vrlo kompleksna i univerzalna, a što je neka teorija složenija i univerzalnija, to je potreban veći metodološki napor da bi se mogla znansteno ispitati, a Froid se zalaže za to da psihoanaliza treba biti znanstvena disciplina, i da je zbog toga nužna znansvena verifikacija. Froid je nastojao da  teoriju zasnuje na znanosti, a ne na filozofiji, te je poricao bilo kakvu vezu između psihoanalize i filozofije, a psihoanalizu svrstava u red znanosti i posmatra je kao jednu od grana psihologije. Sigmund Froid zastupa mišljenje da je čovjek nesvjesno biće, koje je na neki način stranac samome sebi i ne može sebe nikada upoznati, ako mu drugi u tome ne pomognu. Sve ono što je važno u psihoanalizi nalazi se u nesvjesnom dijelu ličnosti, a nesvjesno je temelj psihoanalitičkog tumačenja ličnosti i temelj psihoanalitičke prakse. Postoje dva značenja nesvjesnog, a prvo podrazumjeva oznaku za sve one ideje, misli, uspomene i pamćenja koja su potisnuta iz svijesti u podsvjest, a u drugom značenju pod nesvjesnim se podrazumjeva nesvjesno znanje, a to je ono znanje koje mi imamo, ali koje nikada nije prošlo kroz našu svjest. Psihoanalitička teorija smatra da ljudskim razvojem upravljaju nesvjesni nagoni i motivi, te su oni jači od razuma i socijalnih potreba, ali su društveno neprihvatljivi. Froid smatra da čovjek mora živjeti sa seksualnim i agresivnim nagonima koji zahtjevaju trenutno raspoloženje. Struktura ličnosti po Froidu čine: id, ego i super ego, a ova tri dijela ličnosti nemaju svaka za sebe nezavisnu egzistenciju već predstavljaju procese unutar ličnosti i za određene snage koje djeluju. Id je sjedište instinkata i prema tome izvor energije za sve ostale aktivnosti i procese u ličnosti. On sadrži sve ono što je psihološko kod pojedinca, a što je naslijeđeno i prisutno prilikom rođenja, ne poznaje zakone, ne priznaje nikakva pravila i djeluje na primitivan način, iz njega se formiraju ostala dva dijela ličnosti. Ego ne funkcioniše po načelu ugode već po načelu realnosti, kontroliše sve puteve prema akciji, i vrši odabir onih aspekata okoline na koje će reagovati kao i način na koji će reagovati.