Ustavni sud

UVOD
Za ovaj studij slučaja dobio sam temu „Ustavni sud BiH“, te sam odlučio ovaj rad predstaviti prije svega krenuvši od povjesti suda BiH, organizacije, nadležnosti i spora o državnim obilježjima. Kroz ovaj seminarski rad prikazat ću i misljenja teoretičara koji su smatrali da je ustavno sudstvo četvrta vlast.

Ustavni sud je posebno državno tijelo čija jeglavna zadaća nadzor nad ustavnošću zakona i zaštita ljudskih prava i sloboda građana zajamčenih ustavom.Ustavni sud djeluje kao nezavisno tijelo, nezavisno od parlamenta, vlade i sudbene vlasti. Ustavni sudovi, u pravilu, odlučuju o pravima i obvezama najviših tijela državne vlasti (rješavaju sukob nadležnosti). Oni ispituju ustavnost zakona neovisno o konkretnom pravnom predmetnu ili sporu, i tako donose odluke koje djeluju prema svima (nisu ograničene na konkretan slučaj). To znači da se zakon, odnosno njegove odredbe, za koje ustavni sud zaključi da su protuustavne, poništavaju ili ukidaju. Uz nadzor ustavnosti zakona, ustavnim sudovima se redovito povjerava i nadzor nad ustavnošću i zakonitošću podzakonskih propisa.Ustavni sudovi također vode postupke u slučaju povrede ustava visokih državnih dužnosnika (prije svega predsjednika republike) te utvrđuju njihovu eventualnu odgovornost.

U pogledu zaštite sloboda i prava građana zajamčenih ustavom, ustavni sudovi odlučuju o pojedinačnim zahtjevima građana (najčešće u obliku ustavne tužbe ili žalbe) pružajući ustavnosudsku zaštitu pojedincima čija su ustavna prava povrijeđena aktima sudbene, upravne i druge javne vlasti.
I Povjest Ustavnog suda BiH
Gledano sa povijesnog stajališta i problema tranzicije socijalističkih zemalja, Bosna i Hercegovina je jedan od rijetkih primjera koji se mogu naći u povijesti ustavnih sudova, budući je bivša Jugoslavija jedina zemlja koja je još u socijalističkom režimu imala sustav ustavnih sudova. Prvi Ustavni sud u bivšoj Jugoslaviji je utemeljen još 1963.godine, i to je ujedno i polazna točka povijesti ustavnog sudstva u ovoj zemlji. Sukladno federativnoj strukturi, osim Ustavnog suda na saveznoj razini, šest republika, pa čak i dvije autonomne pokrajine – Kosovo i Vojvodina, su također imale svoje ustavne sudove prije disolucije bivše SFRJ.

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine konstituiran po prvi put 15. veljače 1964. godine na temelju Ustava iz 1963. godine, a zadržan je i kasnijim Ustavom iz 1974. godine. Ovaj je Ustavni sud u prvom redu imao ovlasti u apstraktnoj normativnoj kontroli, kao što je odlučivanje o suglasju (republičkih) zakona s Ustavom i o ustavnosti i zakonitosti drugih propisa i općih i samoupravnih akata, te rješenje sporova među Republikom i drugim društveno-političkim zajednicama, kao i sukoba ovlasti među sudovima i tijelima društveno-političkih zajednica. Zakonom o Ustavnom sudu su bila regulirana pitanja organiziranja, ovlasti i postupka pred ovim Ustavnim sudom.
II USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Pod pojmom ustavno sudstvo u širem smislu riječi podrazumijevamo sudsku vlast koja ima zadatak da štiti provođenje ustava. Kada se kaže „provođenje ustava”, misli se na bilo koji odnos na koji ustav djeluje: između državnih organa, između različitih administrativno-teritorijalnih razine (nivoa) vlasti, između države i pojedinca itd. Ustavno sudstvo u užem smislu podrazumijeva postojanje posebnog suda čija je nadležnost da ispituje usaglašenost zakona sa ustavom. Ta usklađenost podrazumijeva kako materijalnu usklađenost (sadržajnu), tako i formalnu usklađenost, tj. da li je zakon donesen u skladu sa propisanim procedurama i da li su ga donijeli ovlašteni organi.

Pravnu državu je nemoguće zamisliti bez ustavnog sudstva. Naime, sastavni dio principa pravne države je princip ustavnosti, znači, jedinstvo i harmoničnost pravnog sustava u skladu sa ustavom (normativno-hijerarhijska usklađenost). Kada ne bi postojalo tijelo koje bi institucionalno štitilo princip ustavnosti, i pravna država bi bila znatno ugroženija.

Ustavno sudstvo je specifična vlast. S jedne strane, ustavni sudovi imaju nadležnosti da se miješaju u druge vlasti: da kontrolišu konačne odluke redovnih sudova, upravnu vlast i upravno sudstvo u smislu ustavnosti, da stavljaju van snage protivustavne zakone, rješavaju sporove između različitih razina (nivoa) vlasti itd. S druge strane, odluke ustavnih sudova se često veoma jako reflektuju na političku stvarnost u državi. Naime, odluke ustavnih sudova ne predstavljaju konkretizaciju zakona koji detaljno normira pojedine životne odnose, kao što je to slučaj kod redovnih sudova, već one oblikuju političke odnose uređene ustavom. Zbog toga nam se često čini da ustavno sudstvo odlučuje, ustvari, na osnovu „zamagljenog političkog prava” i donosi odluke koje vode ka „politizaciji sudstva”, što je suprotno biću sudske vlasti. Taj osjećaj je intenzivniji nego kod bilo kojeg drugog suda, jer ustavni sudovi odlučuju na osnovu interpretacije široko postavljenih i često nedefinisanih ustavnih standarda. Zbog te kombinacije nadležnosti i karaktera odluka, često se govori da je ustavno sudstvo četvrta vlast. Ipak, to nije točno. Ustavno sudstvo pripada sudskoj vlasti. To logično proizlazi i iz samog naziva „ustavno sudstvo”. Dalje, ustavno-sudska kontrola je pravna kontrola. Odluke ustavnih sudova su sudske odluke, donesene na osnovu pravnih normi, a ne političkog prava, kojima se odlučuje u pravnim pitanjima.