Odlomak

UVOD

S pojavom mode kada se usled ekonomskih, privrednih, društvenih, čak i geografskih promena, život ubrzava, poruke koje odeća prenosi bivaju sve brojnije. Još je jedna prekretnica u istoriji odevanja – stvaranje srednje klase. Tada dolazi do opšte demokratizacije, a modna proizvodnja se umesto dotadašnjeg usmerenja na viši stalež okreće ka širokim narodnim i, naravno, potrošačkim masama. Otada pa sve do danas moda kao način odevanja i promena u odevanju predstavlja jedan od najuticajnijih, ali verovatno i najpovršnijih fenomena kulture. Dok je recimo Francuska revolucija lansirala duge pantalone, dva srpska ustanka su iz mode izbacila turske papuče, čizme i čalme.

Moda je za čoveka sredstao identifikacije i socijalizacije, simbolička kominikacija, obaveza prestiža, predmet užitka i primenjena umetnost. Pojam mode se, naravno, ne odnosi samo na odevanje i ukrašavanje; moda je danas jednako prisutna i u svim drugim segmentima života(automobili, kultura, proizvodnja, znanost…). Potrebno je, zbog čestog poistovećivanja pojmova, naglasiti razliku između “mode” i “stila”. Iako imaju nekih srodnih elemenata, kako smatra , svaki novi stil obično “postane moderan”, a kada prođe moda(tog stila), on je obično osuđen na propadanje. Autentični stil pokazuje karakteristike u strukturi, ukusu, građi i deluje kao neraskidiva celina, potpuno drugačija od onih koje su mu prethodile. Moda često ide ukorak sa stilovima. Događa se i da neki “demodirani” stil ponovo uđe u modu.

Moda je značajna društvena i gospodarska pojava vremena, ali i jedna od najosetljivijih pokazatelja određenog “ukusa epohe” koji je temelj svakog estetskog i kritičkog vrednovanja nekog određenog razdoblja. Opšta karakteristika modernog dizajna jeste da je dinamičan, da komunicira sa publikom, kulturnim modelima, lokalnim različitostima, životnim stilovima.

 

 

 

 

ART NUVO

Ovaj stil duguje naziv jednoj galeriji u Parisu. U Nemačkoj je prihvaćen kao Jugendstil – po časopisu „Jugend“. Ovaj pokret se borio protiv Akademizma, okreće se manje poznatoj umetnosti kao što su stilovi dalekog Istoka ili umetnost Kelta, teže ka oslobađanju umetnosti…

U poslednjim decenijama XIX i početkom XX veka, postao je popularan pokret koji se zvao Art nuovo, to je bio određeni stil koji je proizašao iz eksperimenata slikara, zanatlija i industrijskih umetnika i čitavu deceniju prožimao ne samo slikarstvo, skulpturu, arhitekturu nego i grafički dizajn, ilustrovanje knjiga i časopisa, namještaj, tekstil, dizajn keramike i stakla pa čak i žensku modu. Izrastao je iz engleskog pokreta „umetnost i zanati“ čiji je glavni predstavnik bio umetnik i pesnik Wiliam Moris (1834. – 1896.)
Pokret „umetnost i zanati“ predstavljao je pobunu protiv novog doba mehanizacije – prava umetnost treba da bude i lepa i korisna. Oni su shvatili da industralizacija razara svet umetnika (zanatlije), borili su se za vraćanje merilima, jednostavnosti, lepote i zanata koji su se dovodili u vezu sa ranijim vekovima, naročito srednjim vekom.

Ovom pokretu su davana mnoga imena u njegovim raznovrsnim manifestacijama, ali je na kraju najprihvaćenije postalo – Art nuovo – po galeriji u Parisu Maison de l´art nouveau, ona je sa svojim izložbama i mnogim porudžbinama koje je davala umetnicima i zanatlijama, bila uticajna u propagiranju tog stila. Umetnici pokreta Art nuovo, težili su onom stilu i ikonografiji koji su izbegavali istorijske stilove, još dominantne, u navećem delu akademskog slikarstva i skulpture. Pokret se koristio novim materijalima, umetnici nisu mogli da izbegnu uticaj stilova prošlosti, ali su ispitivali one koji su bili manje poznati i nisu bili u modi među tadašnjim akademičarima – izvodeći iz srednjovjekovne, orijentalne ili primitivne umetnosti sve forme ili pronalaske srodne traganju za apstrakcijom zasnovanom na linearnim ritmovima.

Tako su na sliku pokreta delovali linearni kvaliteti i dekorativna sinteza rokokoa XVIII veka, divni linearni prepleti keltskih ili saksonskih iluminacija i nakita, plošne arabeske orijentalne, naročito japanske umjetnosti kao i visoka dekorativna svojstva kineske i japanske keramike. Najveći dio njihove dekoracije ima izvor u prirodi, naročito u biljnim formama, koje su često dobijale simboličan ili čudan akcenat. Engleski Art nuovo proizašao je uglavnim iz dinamične, dekorativne i literarne tradicije prerafaelista Dante Gabrijela Rosetija i Edvarda Barna – Jonsa.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari