Vođenje kao menadžment funkcija u hotelu “Zeleni vir”
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio studenti.rs 05. april 2016. Prijavi dokument
UVOD U STRATEGIJSKI MENADŽMENT (kolokvijum)
1. EFEKTIVNOST I EFIKASNOST
Menadžment se u novije vreme posmatra kao svojevrsna društvena tehnologija koja omogućava efektivnost i efikasnost preduzeća. Efikasnost znači raditi bolje ono što se radi. Meri se tako što se stave u odnos efekti i troškovi učinjeni da se oni ostvare. Efektivnost znači raditi prave stvari. Meri se realizovanjem dobiti na tržištu prilagođavanjem proizvoda i usluga zahtevima tražnje. Efikasnost je transformacioni proces – meri se nekom funkcijom (output) po jedinici korišćenih proizvoda (input). Efektivnost uključuje karakteristike outputa, kao i efikasnost u njegovom kreiranju.
Efikasnost se tretira kao interni, a efektivnost kao eksterni problem preudzeća. Smatra se da je efikasnost posledica promena koje utiču na odnos preduzeća sa sredinom u kojoj radi. Efektivnost ukazuje na način na koji preduzeće podmiruje potrebe kupaca na tržištu, a efikasnost način na koji se, pri tom, koriste izvori preduzeća.
Efikasnost i efektivnost se koriste kao dva osnovna merila za poslovni uspeh preduzeća. Efektivnost rezultata je merilo zadataka outputa ili ostvarenja cilja. (ostvarenje planiranih proizvodnih zadataka kvalitativno i kvantitativno). Zadaci se mogu ostvariti, ali uz gubitak izvora korišćenih u transformacionom procesu. Zbog toga se moraju posmatrati oba procesa. Efikasnost rezultata meri troškove korišćenih izvora za ostvarenje cilja tj. outputa u odnosu na korišćene inpute.
2. RAZVOJ MENADŽMENT SISTEMA
Menadžment sistemi su se smenjivali u četiri etape: budžetsko planiranje, zasnovano na predviđanju, strategijsko planiranje i strategijski menadžment.
1. Budžetsko planiranje – u prvoj etapi menadžment je bio preokupiran ostvarenjem godišnjeg finansijskog plana. Pratila se aktivnost pojedinih poslovnih funkcija. Kontrola je identifikovala odstupanja od plana i otklanjala ih. Polazna pretpostavka je bila da se prošlost ponavlja i da se upravljanje u mnogome može zasnivati na poslovanju preduzeća od ranije. Dakle, akcije kontrole su usmerene pre na korekciju grešaka nego na preduzimanje akcija koje će doneti rezultate u budućnosti. Čitava poslovna aktivnoat preduzeća je kratkoročno orjentisana.
2. Planiranje zasnovano na predviđanju – u drugoj etapi preduzeće nastoji da predvidi budućnost. Oslanja se na višegodišnje planove, analizu razmaka i statičku alokaciju izvora. Preduzeće se u većem stepenu interesuje za zbivanja u sredini uopšte i na tržištu posebno (menadžment uzima u obzir trendove u sredini u donošenju poslovnih odluka), što znači da se više reaktivno reaguje na zbivanja u sredini. Ipak, menadžment ostaje pretežno interno orjentisan i oslanja se na stečena iskustva.
3. Strategijsko planiranje – u trećoj etapi počinje da se razmišlja strategijski. Vrši se analiza i procena konkurentske situacije i analiza dinamike grane, i na osnovu tih informacija stvaraju se strategijske alternative. Menadžment se u većoj meri orjentiše na nove proizvode i tržišta, na istraživačko-razvojnu aktivnost. Veća se pažnja posvećuje proučavanju konkrencije i potrošača. Strategijsko planiranje je način da se na osnovu analize i predviđanja domaćeg i međunarodnog tržišta vrši prilagođavanje kapaciteta, tehnologije i proizvodnog programa.
4. Strategijski menadžment – u četvrtoj etapi treba da se kreira budućnost. Javlja se potreba za korišćenjem strategijskog menadžmenta koji je neophodan kako bi se suočili sa opasnostima i mogućnostima u globalnoj svetskoj privredi. Svi izvori preduzeća se koriste u cilju stvaranja konkurentske prednosti u osnovnim područjima poslovanja. Ovakav sistem odgovara preduzeću koje nastoji da aktivno učestvuje u kreiranju svoje budućnosti.
3. STRATEGIJSKO PLANIRANJE
Potreba za strategijskim planiranem proizilazi kao rezultanta delovanja brojnih faktora: ubrzane promene u sredini, globalizacija – globalna konkurencija i stvaranje globalnih strategijskih alijansi, smanjuju se barijere ulaska na brojna nacionalna tržišta…Preduzeće strategijskim planiranjem može nastojati da smanji uticaj promena u sredini na njegovu poziciju u grani i privredi, da smanji zakašnjenje u reagovanju i konačno da smanji troškove reagovanja.
Promene u sredini mogu biti: operativne, konkurentske i strategijske.
Dakle, potreba za strategijskim planiranjem proizilazi iz promena u sredini i potreba preduzeća da na njih racionalno reaguje.
Strategijsko planiranje je proces koji uključuje: sagledavanje tržišnih uslova, potreba potrošača, konkurentskih snaga i slabosti, sociopolitičkih, pravnih i ekonomskih uslova, tehnološki razvoj, kao i sagledavanje specifičnih mogućnosti i opasnosti sa kojima se suočava preduzeće.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio sandra93 19. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.