Uzroci uspeha i neuspeha malih i srednjih preduzeća
Visoka poslovna škola
strukovnih studija
Leskovac
Seminarski rad
Menadžment MSP
Tema: Uzroci uspeha i neuspeha malih i srednjih preduzeća
Mentor:
Studenti:
Leskovac, decembar 2014. god.
Sadržaj:
Uvod ...................................................................................................................................2
1. Pojam MSP ............................................................................................................. 3
2. Klasifikacija MSP ...................................................................................................4
3. Prednosti i nedostaci MSP ...................................................................................... 7
4. 12 razloga zašto biznisi propadaju ..........................................................................10
4.1. Problemi sa tokom gotovine ..........................................................................10
4.2. Startovanje sa nedovoljno kapitala ................................................................11
4.3. Nedovoljno istraživanja i planiranja ..............................................................11
4.4. Loše kreiranje cena ........................................................................................ 12
4.5. Previše optimizma kada je reč o očekivanoj prodaji .....................................12
4.6. Nedelegiranje odgovornosti ...........................................................................12
4.7. Neuviđanje problema i netraženje odgovornosti ...........................................13
4.8. Minimiziranje značaja promocije ..................................................................13
4.9. Nedovoljno poslovnog iskustva .....................................................................14
4.10. Zapošljavanje pogrešnih ljudi ........................................................................14
4.11. Nerazumevanje konkurencije ........................................................................15
4.12. Oslanjanje na jednog klijenta .........................................................................15
5. Primeri uspeha i neuspeha MSP .............................................................................16
5.1. Otpušteno 200.000 radnika u Srbiji ...............................................................16
5.2. Za siguran uspeh malih i srednjih firmi .........................................................16
5.3. Strategija EBRD: Jačanje privatnog sektora u Srbiji .....................................17
5.4. EIB: 50 miliona evra za mala i srednja preduzeća u Srbiji.............................18
5.5. Amerikanci daju sedam miliona dolara za razvoj preduzetništva u Srbiji.....18
5.6. Šta je doprinelo uspehu nemačke privrede?...................................................18
Zaključak ............................................................................................................................19
Literatura ............................................................................................................................ 20
1

1. Pojam MSP
Mala preduzeća (engl. Small business enterprises) postoje u skoro svim privrednim
oblastima. Ova preduzeća shodno ekonomskim parametrima, imaju mali obim poslovanja,
mali uloženi kapital i mali broj zaposlenih radnika. Ona se strukturno uklapaju u privredni
prostor koji nisu pokrila velika i srednja preduzeća i obavljaju i poslove za koje i nisu
zainteresovana, ili koji nisu profitabilni za veća preduzeća.
Preduzeća male privrede povećavaju stepen i obim korišćenja novih resursa jedne
privrede, uz visok stepen fleksibilnosti i adaptivnosti novim tržišnim i drugim uslovima.
Mala preduzeća po pravilu, osniva pojedinac, preduzetnik, koji je istovremeno i
vlasnik i menadžer preduzeća. On samostalno donosi sve odluke koje se odnose na
poslovanje i snosi rizik poslovanja preduzeća.
Malo preduzeće karakteriše relatvno nizak stepen specijalizacije poslova,
upravljačkih i poslovnih funkcija. Poslovi malog preduzeća su, po pravilu, lokalnog
karaktera sa stanovišta tržišta i zaposlenosti.
Broj zaposlenih u malom preduzeću varira od jedne oblasti do druge. Na primer, u
svetu se smatra malim preduzećem ono koje zapošljava do dvesta radnika u industriji, dok
je u trgovini njegova veličina izražena godišnjim prometom.
Najveći broj malih preduzeća osniva se i posluje u oblasti maloprodaje, veleprodaje
i sektora usluga. U oblasti proizvodnje, to su uglavnom kooperacije sa srednjim i velikim
preduzećima u oblastima proizvodnje koje zahtevaju brza prilagonavanja ili su sezonskog
karaktera (na primer modna obuća i odeća i sl.).
Visok stepen tržišne fleksibilnosti i niski fiksni troškovi predstavljaju značajnu
odrednicu i komparativnu prednost malih preduzeća. Ona su često i izvor inovacija i kao
takva doprinose ubrzanijem razvoju privrede. U ovim preduzećima dolazi do izražaja
preduzetnička inicijativa, profitabilnost ulaganja kapitala, inovativnost i kreativnost.
Sektor malih preduzeća dobija poseban značaj u zemljama koje ostvaruju ubrzani
tehnološki razvoj, jer se preko malih preduzeća lakše prenosi savremena tehnologija. Mala
preduzeća imaju izuzetno značajnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju jedne zemlje.
Ona su često glavni izvor nove zaposlenosti.
Mala preduzeća mogu imati i značajnu ulogu u spoljnoj trgovini jedne zemlje kao
kooperanti velikih multinacionalnih preduzeća i kompanija.
Iako se o malim i srednjim preduzećima (MSP) intenzivnije govori tek od kraja
prošlog veka, saznanja o postojanju nekih primitivnijih oblika malih i srednjih preduzeća
sežu u daleku prošlost.
Prvi poznati zapisi o malom preduzeću pojavili su se pre 4000 godina. Možemo
reći da je malo preduzeće postojalo u gotovo svim kulturama starih naroda. Većina njih,
kao što su Arapi, Babilonci, Egipćani, Židovi, Grci, Feničani i Rimljani su neprestano
razvijali mala preduzeća. Proizvodi i usluge tadašnjih preduzetnika veoma često su bili
lošeg kvaliteta, pa su oni na takav način potkradali i zavaravali svoje kupce. Upravo zbog
toga je babilonski kralj Hamurabije 2100. godine p.n.e. izdao zakonik sa oko 300 zakona,
koji štite potrošače i male preduzetnike, posebno od prevare. O ulozi, značaju i
funkcionisanju malih i srednjih preduzeća u našoj naučnoj ekonomskoj literaturi,
intenzivnije počinje da se piše tek osamdesetih godina prošlog veka.
Dostić Milenko (2003),
Menadžment malih i srednjih preduzeća
, 2. izdanje, Ekonomski fakultet Sarajevo,
Sarajevo, str. 23-34.
3
2. Klasifikacija MSP
Kao što je u uvodu rečeno, u Evropskoj Uniji od ukupno 23 miliona preduzeća i
oko100 miliona zaposlenih, čak 99% su mala i srednja preduzeća. Ona doprinose ukupnom
bruto društvenom proizvodu EU sa 60% i obezbeđivala su, uoči primanja najnovijih
članica, preko 80 miliona radnih mesta. To konkretno znači da je u sektoru malih i
srednjih preduzeća zaposleno dve trećine zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih u
privatnom sektoru u EU. I u proširenoj Evropskoj Uniji, male firme će i dalje biti ključ za
ostvarenje rasta, konkurentnosti i otvaranje novih radnih mesta. Prilikom izbora kriterijuma
za klasifikaciju MSP-a, najčešće se polazi od:
1. statičkog,
2. funkcionalnog i
3. institucionalnog (svojinskog) kriterijuma.
Statički kriterijum
polazi od statičkog obeležja privrednih subjekata kao što su:
veličina imovine,
godišnji prihod od prodaje,
broj zaposlenih,
obim ostvarene proizvodnje,
nivo tehničke opremljenosti i sl.
Broj zaposlenih ima najviše prednosti u odnosu na druge kriterijume, između
ostalog zato što je:
-
otporno na inflaciju
-
nije pod uticajem kupovne moći dolara,
-
transparentno,
-
lako se zapaža i razume,
-
omogućava dobru usporedivost između preduzeća iste grane,
-
raspoloživo,
-
lako ga je dobiti od preduzeća.
Jedan od bitnih nedostataka ovog kriterijuma je različita produktivnost i ekonomska
efikasnost pojedinih privrednih struktura, pa isti broj radnika ne stvara, pri istom radu, i
istu vrednost proizvodnje. Drugi nedostatak se ogleda u nepostizanju jednostavnih stavova
po zemljama u pogledu broja zaposlenih, kao granice između malih, srednjih
i velikih preduzeća.
Klasifikaciju preduzeća na mala i velika možemo izvršiti prema sledećim
funkcionalnim obilježjima:
1. obim i karakter proizvodnje i izvršenih usluga,
2. karakter upravljanja,
3. vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju,
4. tehnička opremljenost preduzeća,
5. način proizvodnje i vrsta proizvodne tehnike,
6. oblik vlasništva,
7. organizaciona struktura i sl.
Detaljnije razmatranje ovih obeležja sigurno bi pokazalo potrebu njegovog
uvažavanja kod pojmovnog obrađivanja malih preduzeća, bez obzira na svu kompleksnost
njihove primene u praksi.
Institucionalni (vlasnički) kriterijum
polazi od pripadnosti
instituciji kod koje je registrovano odgovarajuće društvo. Ovaj kriterijum se primenjuje u
skoro svim razvijenim zemljama, a posebno u SAD-u, gde je 1953. god. osnovana posebna
agencija federalne vlade pod nazivom „Small Business Administration (SBA)“ s ciljem
institucionalne podrške malim preduzećima.
4

Mala
preduzeća se definišu kao firme koje zapošljavaju od 10 do 49 radnika i čiji
ukupni prihod ili ukupni bilans ne prelazi 10 miliona eura.
Srednja
preduzeća se definišu kao firme koje imaju preko 49, a manje od 250
zaposlenih radnika, čiji je ukupni prihod manji od 50 miliona eura ili čiji je ukupni bilans
manji od 43 miliona eura.
Tabelarno bi se to moglo prikazati na sledeći način:
Tabela 1: Kriterijumi definisanja mikro, malih i srednjih preduzeća
Izvor: http://www.indmanager.edu.rs/site/pdf/b-2.pdf
Pripravnici i učenici nisu navedeni kao zaposleni. Pored definicije Evropske Unije,
postoji i definicija Svetske banke, koja preduzeća deli na način dat u tabeli 1.
Osim definicije Evropska komisija, koju su prihvatile i mnoge zemlje koje nisu
članice Evropske Unije, postoje i definicije MSP-a donesene od strane pojedinih zemalja.
Prema OECD definiciji, mala i srednja preduzeća imaju manje od 500 zaposlenih, mada se
svakoj zemlji ostavlja prostor da ovaj broj smanji ili poveća (u nekim zemljama 100 ili čak
300 zaposlenih predstavlja gornju granicu). Mikro preduzeća imaju 1÷4 zaposlenih, vrlo
mala 5÷19, mala 20÷99 i srednja preduzeća 99÷500 zaposlenih.
U našem zakonodavstvu, prema Zakonu o računovodstvu i reviziji, u srednja
pravna lica razvrstavaju se sva ona pravna lica koja na dan sastavljanja finansijskih
izveštaja ispunjavaju najmanje dva od sledećih kriterijuma:
1. da je prosečan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi uzveštaj od 50 do
250;
2. da je godišnji prihod od 2.500.000 eura do 10.000.000 eura u dinarskoj protiv-
vrednosti;
3.da je prosečna vrednost poslovne imovine (na početku i na kraju poslovne
godine) od 1.000.000 eura do 5.000.000 eura u dinarskoj protivvrednosti.
Pravna lica koja imaju niže od najnižih iznosa u pokazateljima kod najmanje dva
od navedenih kriterijuma, razvrstavaju se mala pravna lica, a pravna lica koja imaju veće
iznose od najvećih u pokazateljima kod najmanje dva od navedenih kriterijuma
razvrstavaju se u velika preduzeća.
Dostić Milenko (2003),
Menadžment malih i srednjih preduzeća
, 2. izdanje, Ekonomski fakultet Sarajevo,
Sarajevo, str. 23-34.
Radulović Dejan, (2006),
Razvoj institucija i organizacija za podršku malim i srednjim preduzećima i
preduzetništvu u Srbiji i uticaj inostranih iskustava,
Beograd, Republička agencija za razvoj MSPP,str.26-30.
Ogawa Eiji, (2001),
Upravljanje malim preduzećima danas,
Evropski centar za mir i razvoj (ECPD)
univerziteta za mir Ujedinjenih nacija, Beograd, str. 111-113.
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti