Odlomak

1. UVOD
Značenje pojma privatnost nije uvek bilo isto. Krajem XIX veka Louis Brandeis i Samuel Warren privatnost su definisali kao „pravo da budemo ostavljeni na miru”, što je podrazumevalo zaštitu lične autonomije, moralnog i fizičkog integriteta, prava na izbor životnog stila i načina života, interakcije sa drugim ljudima i sl. S vremenom je ovakvo shvatanje dopunjeno mehanizmima za praktikovanje ovih prava. Tako je građaninu omogućeno da od subjekata koji obrađuje njegove podatke ima određena očekivanja u vezi sa načinom upotrebe tih podataka.
Ustav Republike Srbije u nekoliko članova garantuje prava koja proističu iz prava na privatnost. Privatnost obuhvata, između ostalog, i pravo na nepovredivost stana i pravo na tajnost pisama i pošiljki i zaštitu podataka o ličnosti.
Zaštita podataka o ličnosti načelno je uređena Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Osnovni principi (načela) ovog zakona su: postojanje pravnog osnova za obradu podataka (zakon ili pristanak fizičkog lica), načelo istinitosti, potpunosti i zasnovanosti podatka na verodostojnom izvoru, načelo transparentnosti, načelo ažurnosti, načelo srazmernosti, načelo svrsishodnosti, načelo bezbednosti podataka.
Detektiv tokom obavljanja svoje delatnosti prikuplja određene informacije, podatke i dokaze po zahtevu stranke sa kojom je zaključio ugovor o pružanju usluga. Sve prikupljene informacije, kao i celokupna delatnost moraju biti obavljeni diskretno, kako u odnosu na stranku, tako i u odnosu na treća lica koja su predmet detektivske obrade. Nakon prestanka sa radom, detektiv je dužan da podatke do kojih je došao putem bavljenja svojim poslom čuva kao poslovnu tajnu.

 

 

 

2. ZAŠTITA PODATAKA O LIČNOSTI
Pravo na zaštitu podataka o ličnosti predstavlja deo prava na privatnost. Razvija se sedamdesetih godina 20. veka u državama Zapadne Evrope i SAD. Trenutno su aktuelni zakoni četvrte generacije, prema kojima svaki građanin poseduje ne samo kontrolnu, nego i aktivnu ulogu.
Najvažniji međunarodni izvori po pitanju zaštite podataka su:

•    Konvencija 108 SE o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu podataka, 1981, (SCG ratifikovala 2005.);
•    Dodatni protokol uz Konvenciju 108 SE, u vezi sa nadzornim organima i prekograničnim protokom podataka, 2001, (Srbija ratifikovala 2008);
•    Direktiva 95/46 EP i Saveta EU, minimum standarda u zaštiti prava i sloboda u odnosu na obradu ličnih podataka. U neposrednoj primeni je samo u državama članicama EU. SE i EK pripremaju značajne izmene Konvencije 108 i Direktive 95/46.

Ustav Srbije ne štiti privatnost kao posebno pravo, već pojedina prava na privatnost:

•    pravo na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti,
•    fizički i psihički integritet,
•    stan,
•    tajnost pisama i drugih sredstava opštenja,
•    podaci o ličnosti,
•    sloboda  misli i savesti,
•    sloboda mišljenja i izražavanja,
•    porodica.

Ustavom Republike Srbije zajemčeno je:

•    zaštita podataka o ličnosti,
•    prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuje se zakonom,
•    zabranjena je i kažnjiva upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni, u skladu sa zakonom, osim za potrebe vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti

Republike Srbije, na način predviđen zakonom,

•    svako ima pravo da bude obavešten o prikupljenim podacima o svojoj ličnosti, u skladu sa zakonom, i pravo na sudsku zaštitu zbog njihove zloupotrebe.
Prethodni Zakon o zaštiti podataka o ličnosti SRJ iz 1998. godine nije se primenjivao. Važeći Zakon o zaštiti podataka o ličnosti usvojen 23.10.2008. („Sl. glasnik RS“ br. 97/08104/09-dr.zakon, 68/12 – odluka US i 107/12 ). Stupio je na snagu 04.11.2008,  a primenjuje se od 01.01.2009. Cilj Zakona o zaštiti podataka o ličnosti je da u vezi sa obradom podataka o ličnosti svakom fizičkom licu obezbedi ostvarivanje i zaštitu prava na privatnost, a time i dela njegove tzv. informacione privatnosti, kao i ostalih prava i sloboda.
Zakon o zaštiti podataka o ličnosti bi trebalo da predstavlja opšti, krovni, matični zakon u oblasti zaštite podataka o ličnosti. Ovaj zakon sadrži načela. Posebni, sektorski zakoni u određenim oblastima trebalo bi da sadrže odredbe koje bliže uređuju načela opšteg zakona, da su usaglašene sa ovim zakonom i da imaju prednost primene u oblastima koje uređuju. Podzakonskim aktom se mogu urediti samo tehnički, organizacioni aspekti obrade podataka.
Zakon o zaštiti podataka o ličnosti nije u potpunosti usaglašen sa međunarodnim standardima, sa Ustavom  Republike Srbije i pojedine zakonske odredbe su međusobno neusaglašene. Neka rešenja Zakona su neodgovarajuća, nepotpuna. Pojedina pitanja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti uopšte nisu uređena. Član 81 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU i Srbije, predviđa punu usaglašenost sa standardima EU i nezavisni nadzorni organ za efikasnu kontrolu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari