Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
1.UVOD
U vrijeme stalnih ekonomskih previranja i doba recesije životni standard i osobna potrošnja kristalizirali su se kao eminentne teme brojnih znanstvenih istraživanja, socioloških praćenja kao i medijske pažnje. Ovaj seminarski rad jednim dijelom teorijski pokriva značenje kao i tematiku životnog standarda i osobne potrošnje dok drugim dijelom prikazuje najnovija istraživanja o osobnoj potrošnju građana Republike Hrvatske u 2009. godini kao i regionalne razlike životnog standarda.
1
2. ŽIVOTNI STANDARD U REPUBLICI HRVATSKOJ
2. 1. O POJMU ŽIVOTNOG STANDARDA
Životni standard je vrlo složena i dinamična ekonomsko-socijalna kategorija, pa zbog toga ne postoji općeprihvaćena definicija pojma životnog standarda. Jedna od standardnih definicija životnog standarda govori da se životni standard sastoji od dobara i usluga pomoću koji pojedinci ili porodice žele postići zadovoljavanje svojih potreba.
visokim dohotkom po stanovniku i na strukturu potreba koje se ipak i u takvim uvjetima mogu samo jednim dijelom zadovoljiti.
U Hrvatskoj se pojam životni standard definira kao ostvareni stupanj zadovoljenosti materijalnih i ostalih potreba stanovništva, čime se poistovjećuje sa životnim nivoom. Dok u suvremenoj literaturi, životni standard se rabi kao mjera ili mjerilo, odnosno kao poželjni stupanj zadovoljenosti potrebe, dok se životni nivo označuje već ostvarene rezultate.
Drenowski, H., (1986) Some suggestions for measuring social variables. U OECD: Social Change
and Economic Growth, Development Centre, Begen
2
razvoj označuje proces kontinuiranog mijenjanja ekonomske, socijalne, političke, obrazovne, znanstvene i kulturne aktivnosti ljudi. Uspostavljanjem i stalnim održavanjem usklađenih odnosa između svih dijelova tog jedinstvenog procesa može se postići optimalan razvoj. Ukoliko dože do narušavanje proporcije između njegovih pojedinih elemenata, ili bilo kojeg od njih, narušavanje se prenosi na cjelokupni razvoj društva.
Gospodarski rast je nužan uvjet porasta životnog standarda u kraćem roku, ali on nije i dovoljan uvjet. U zemljama s niskim dohotkom, potreba ubrzanog rasta proizvodnje uvjetuje i odgovarajuće proporcije raspodjele bruto domaćeg proizvoda na štednju i potrošnju koja nužno odgađa porast životnog standarda koji bi bio primjeren tempu gospodarskog rasta. Javlja se opasnost da se materijalni razvoj kao parcijalni i intermedijalni cilj ukupnog razvoja počne tretirati kao krajnji i sam sebi dovoljan cilj razvoja odnosno cilj „sam po sebi“.
2.3. ZNAČAJ REGIONALNIH RAZLIKA U ŽIVOTNOM STNADARDU
BDP, tj. Gospodarski rast, zaposlenost i životni uvjeti očigledno se razlikuju od jedne hrvatske regije do druge, iako u prosjeku ne značajno više od onih u EU. Razlike između regija održavaju različite čimbenike kao što su učinak nedavnog rata, različite geografske karakteristike te razlike u obrazovnim postignućima i ljudskom kapitalu njihovih stanovnika. Gospodarstva najrazvijenijih županija – Grada Zagreba, Istarske i Primorsko-goranske županije imaju velike uslužne sektore, aktivna mala i srednja poduzeća, i čini se da imaju dobre izglede da nastave brzo rasti. Čini se da županije na jadranskoj obali u Hrvatskoj imaju slične izglede, i vjerojatno će imati koristi od nastavljenog brzog rasta u turizmu. Za razliku od njih, županije u istočnoj i
Laszlo, E.(1977) Ciljevi i čovječanstva, Izvještaj Rimskom klubu o novim horizontima svjetske
zajednice, Globus, Zagreb
4
središnjoj Hrvatskoj imaju manje povoljnu gospodarsku strukturu, s relativno velikim udjelom poljoprivrede, i čini se da se suočavaju sa značajnim rizikom od daljnjeg zaostajanja. Životni standard lošiji od prosječnog u istočnoj i središnjoj regiji povezani su s slabijim rezultatima tržišta rada u tim regijama, s nižim stopama participacije na tržištu rada, nižim stopama zaposlenosti.
Moguće je da su sve veća nejednakost među regijama povezana s različitim stopama otvaranja i zatvaranja radnih mjesta na regionalnoj razini. One hrvatske regije koje su ostvarile najbolje ekonomske rezultate imaju dinamični sektor malih i srednjih poduzeća i relativno velik udjel novootvorenih privatnih tvrtaka. Od sredine devedesetih godina 20. stoljeća te tvrtke imaju značajno više stope otvaranja i zatvaranja radnih mjesta nego druge vrste poduzeća.
Kako bi se utvrdio osnovni razlog regionalnih razlika u životnom standardu, potrebno je bolje razumijevanje razloga za značajna odstupanja prosječnih primanja među pojedinim radnicima u pojedinim regijama. Rezultati regresijskog modela koji se temelji na podacima Ankete o radnoj snazi upućuju na to da vjerodostojnost zapošljavanja, kao i prosječna primanja radnika rastu s dobi, iako uz stalno opadajuću stopu, sve dok taj učinak ne dosegnu najveću vrijednost oko dobi od 40 godina.
zemlji vjerojatno teže naći posao nego muškarci, a one koje uspiju naći posao zarađuju u prosjeku manje nego muškarci ss jednaki statusom. Osobe koje su u braku i nositelji kućanstva češće nego drugi tražiti i dobiti posao.
Za Hrvatsku je regionalni razvoj značajan čimbenik programa pristupanja Europskoj uniji, a znatni iznos nepovratnih sredstava Europske unije mogli bi
Studija Svjetske banke (2007) Ocjena životnog standarda: prvi dio: promicanje socijalne
uključenosti i regionalne jednakosti: izvješće br. 37992. U: Zagreb: Svjetska banka
5
No pokazalo se kako u svih građana s rastom starosti raste i pesimizam u pogledu financija.
Za 86% kućanstava cijene su rasle u proteklih 12 mjeseci, a 79 % smatra da će one rasti i iduće godine. Samo 16% smatra da će one ubuduće biti približno iste, a smanjenju se nada samo 1%.
Nadalje, oko 46% izjasnilo se da će za nabavku trajnih dobara u kućanstvu otprilike potrošiti ubuduće kao i u proteklih godinu dana, a 39% planira malo veća ulaganja.
I dok ih 3% ne zna kakvo im je financijsko stanje, 34% kaže da jedva sastavlja kraj s krajem. 6% mora rabiti, odnosno smanjivati dosadašnju štednju, a 8% se mora zaduživati.
3. OSOBNA POTROŠNJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
3.1. O POJMU OSOBNA POTROŠNJA
Potrošnja se obično definira kao osobna potrošnja, tj. potrošnja kućanstva, u pravilu višečlanih, rjeđe kao jednočlanih.
Osobna potrošnja je sastavljena od tri elementa: 1) trajna dobra, kao što su razni kućanski aparati, automobili, telefon, perilica rublja i sol. 2) ne-trajna dobra, među koje spadaju prehrambeni proizvodi, odjeća, obuća 3) usluge, koje mogu na primjer biti obrazovne, zdravstvene, kulturne
Definiranju potrošnje može se pristupiti na dva načina. Prvi način tretira potrošnju kao korištenje dobara i usluga, dok drugi način tretira potrošnju kao
