Značaj i uloga (ITC) informaciono – komunikacionih tehnologija

1.1. Značaj i uloga ICT-a
U proteklih nekoliko decenija svjedoci smo značajnog povećanja korištenja informacionih i komunikacionih tehnologija. Umreženi računari, elektronska pošta, Internet, baze podataka, WWW, elektronske publikacije, on – line forum liste i elektronske konferencije, digitalne knjižare i on – line pretraživači samo su neki od trendova koji su uticali na naš svakodnevni rad. Termini kao što su informaciono društvo, novi mediji, mreže, sajber kultura ušli su u svakodnevnu upotrebu.
Informaciono komunikacione tehnologije utiču na sve oblike naših aktivnosti, uključujući i kulturu. Društvo u cijelini, jednako kao i kulturna zajednica suočeni su s ubrzanom komunikacijom i konstantnim povećanjem broja publikacija tj. povećanom produkcijom znanja što, očekuje se, dovodi i do kvalitativnih promjena u načinu rada kulturne zajednice. Uklonjena su, ili smanjena, neka fizička ograničenja kao npr. prostorna ograničenja i ograničenja u diseminaciji informacija jer virtualni medij Interneta nema mnoga ograničenja tradicionalnih medija.
Novi oblici informacije i komunikacije nastali kombinacijom i spajanjem sastava komunikacija, emitovanja, izdavaštva i računarske industrije direktna su posljedica trenda tehnološke konvergencije. Nove informacione tehnologije napravile su dubok uticaj na društvo u cjelini i često se govori o novoj vrsti društva – informacionom društvu. Fenomen informacionog društva temelji se na novim elektronskim informacionim i komunikacionim tehnologijama koje stvaraju nove oblike društvene organizacije u kojima su proizvodnja, obrada i diseminacija informacija važan izvor produktivnosti i moći. Nove informacione tehnologije stvorile su potpuno nove načine primjene i komunikacije informacija, revolucionirajući brzinu, kapacitete, i kvalitet tog procesa. Digitalizacija je omogućila lako i brzo skladištenje, reprodukciju, distribuciju i korištenje različitih oblika informacija (teksta, slike, zvuka…). Njen uticaj ne tiče se samo telekomunikacionog sektora i sektora informacionih tehnologija već se proteže na cjelokupni kulturni sektor u društvu.
Nove informacione tehnologije imaju ekonomske, društvene i kulturne rezultate. Sazrijevanjem nekih od ključnih informacionih i komunikacionih tehnologija i servisa, a posebno interneta, moguće je odrediti elemente koji utiču na promjene i razvoj društva u cjelini kao i na kulturni razvoj. Nove su informacione tehnologije, kao i sve tehnologije, po svojoj prirodi neutralne, dok način i kontekst njihove upotrebe određuje njihove učinke. Zbog toga se razvoj tog segmenta reguliše i na nivou politika, smjernica i strategija pojedinih zemalja kao i na međunarodnom nivou. Internet i informacione i komunikacione tehnologije, osim svoje tehničke dimenzije imaju i društvenu dimenziju. Dvostruki proces, uvođenja tehnološke logike u društvenu sferu i društvene logike u tehničku sferu je u srcu tehnološke dinamike i njene povezanosti s kulturom.
Kultura ima integrativnu funkciju kao i funkciju diferencijacije i ta su dva aspekta neodvojiva. Informacione i komunikacione tehnologije intervenišu u čovjekovu okolinu i time mijenjaju uslove postojanja različitih kultura. Pojačani intenzitet komunikacije koji je izazvala nova informaciona i komunikaciona tehnologija može, kroz omogućavanje dijaloga, podstaći bolje znanje o kulturnim razlikama. To takođe otvara mogućnost za nastajanje novih kulturnih formi kao posljedica komunikacije i miješanja različitih oblika kulture. U svijetu su istraživanja vezana za uticaj Interneta na različite aspekte kulture, npr. jezik, kulturna zajednica, kulturna raznolikost, i na različite kulturne i umjetničke forme npr. muzika, vizuelne umjetnosti i sl. postala uobičajena i sprovode se unutar raznih akademskih područja.
Uprkos brojnim istraživanjima ne postoji sinteza koja bi nam omogućila cjeloviti uvid u ovu temu. Ovim radom namjeravam da obuhvatim one segmente u kojima primjena informacione tehnologije stvara nove kulturne forme. U radu ću pokušati da razlučim kvalitativne od kvantitativnih promjena, da načinim sintezu postojećeg znanja o toj temi kao i da razvijem teorijski okvir kroz koji bi se mogli procijeniti faktori koji utiču na te promjene. Naglasak je ovdje na kvalitativnim promjenama tj. strukturalnim promjenama u organizaciji kulturne zajednice kao i promjenama u načinu komuniciranja u zajednici (za razliku od kvantitativnih promjena kao npr. povećanje brzine komunikacije i sl.).
Pitanje odnosa između kulture i informacionih i komunikacionih tehnologija nije sasvim jednostavno. Uticaj tehnologije na različite aspekte društva (što uključuje i kulturu) često se prikazuje na tehnološko deterministički način, tj. posmatra se previše linearno, tj. uzročno – posljedično. Jedna od poteškoća leži u mnogobrojnim definicijama kulture od kojih su neke vrlo široke, što znači da ukoliko želimo razjasniti sve aspekte koje ovaj odnos može uključivati, moramo analizom pokriti barem one najbitnije definicije i aspekte kulture kako bismo mogli artikulisati kompleksnost problema.