Vodeni saobraćaj
INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK
SAOBRAĆAJNI FAKULTET
U TRAVNIKU
SEMINARSKI RAD
Predmet: OSNOVI TRANSPORTNIH SISTEMA
Tema: VODNI SAOBRAĆAJ
Predmetni nastavnik: Student:
Prof. dr. Ibrahim Jusufranić
Travnik, 2013.
S A D R Ž A J
1. UVOD................................................................................................................................ 1.
2. HISTORIJSKI RAZVOJ VODNOG SAOBRAĆAJA................................................. 2.
2.1. Etape u razvoju.................................................................................................. 2.
3. VODNI SAOBRAĆAJ, PODJELA................................................................................ 5.
3.1. Morski saobraćaj............................................................................................... 5.
3.2. Riječni saobraćaj............................................................................................... 7.
3.3. Jezerski saobraćaj............................................................................................. 8.
4. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE I SREDSTVA VODNOG
SAOBRAĆAJA.................................................................................................................... 9.
ZAKLJUČAK.................................................................................................................... 10.
LITERATURA.................................................................................................................. 11.

2. HISTORIJSKI RAZVOJ VODNOG SAOBRAĆAJA
Saobraćaj
ili
promet
predstavlja prevoz ljudi i stvari sa jednog mjesta na drugo Najstariji vid
saobraćaja je vodeni saobraćaj. Smatra se da upotreba ove vrste saobraćaja potiče još iz
prahistorijskog doba kada su ljudi za potrebu prevoza gradili primitivne drvene splavove. Prvi
čamac koji je služio za prevoz ljudi i materijalnih dobara bio je izdubljen u deblu drveta.
Historija razvoja počinje onog momenta kada se gore navedenom čamcu dodaju bočne
stranice,kako bi se učvrstila njegova stabilnost na vodi. Može se reći da historija razvoja
vodenog saobraćaja počinje sa pojavom prevoznih sredstava na vodi.
2.1. Etape u razvoju
Prva etapa razvoja
ima naziv „period čamaca i brodova na ručni pogon“ (ruke,vesla). Pripada
vremenskom razdoblju od 4000 p.n.e do 800 godina nove ere. U to vrijeme potrebe čovjeka
nisu bile velike pa su početci razvoja vodenog saobraćaja bili važni za prijevoz na rijekama.
Čovjek je izdubljivao stablo i time snižavao težište i povećavao stabilnost prvobitnih plovnih
objekata. Ti čamci su uglavnom pravljeni od kore drveta kao i od kože sisara. U početku
čovjek je koristio vlastite ruke za veslanje, sa veslanja rukama prešao bi na veslanje granom
kojoj je sve više podešavao oblik te dobio veslo. Postepenim povećanjem čamaca razvio se
brod s veslima, koji je kroz dugi niz vjekova vladao u vodenom saobraćaju. Kako se
povećavao brod povećavao bi se i broj vesala. Ovi brodovi su prvenstveno služili za prijevoz
na rijekama.
Druga etapa razvoja
ima naziv „period brodova na pogon snagom vjetra“ (jedrenjaci) i
počinje u vremenskom razdoblju bronzanog i mlađeg gvozdenog doba. Ova etapa karakteriše
gradnju brodova za pomorski saobraćaj.Daljim usavršavanjem brodova čovjek je otkrio jedro,
to jedro nije bilo onakvo kakvo je danas, već je to bila neka životinjska koža razapeta na vrhu
jarbole. Poznato je da su prvi brodograditelji bili Egipćani,koji su sa svojim brodovima plovili
po Crvenom moru (1700-te godine p.n.e) i sve do Somalije. Egipćani su izumili jedro,veslo i
kormilo broda. Otkriće jedra nije potisnulo potrebu veslanja. Egipćani u to doba su bili jedni
od rijetkih ako ne i jedni koji su posjedovali brodove za prekomorska putovanja.
Slika 1.
Egipatski brod
2
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti