1

UVOD

 

Tema ovog seminarskog rada je vezana za brzinu opticaja novca i monetarnu politiku. Postoje 
mnoge definicije novca, a jedna od teza šta je novac rekao je i Karl Marks, koja glasi: „Novac 
je proizvod stihijskog razvoja društva i robne proizvodnje, da se on nužno u njima stvarao i 
usavršavao, paralelno sa razvojem proizvodnih snaga, podele rada, razmene“.  Monetarnom 
politikom

 

se  obezbeđuje  optimalan odnos količine novca u opticaju i kvantitativnog karaktera 

društvenog proizvoda u okviru jedne nacionalne privrede. Ona se svodi na aktivnosti centralne 
banke koje se odnose na emisiju i povlačenje novca iz opticaja u cilju obezbeđenja adekvatne 
količine novca u nekoj nacionalnoj privredi.

 

Monetarna politika je skup pravila, propisa, mera i 

instrumenata   kojima   se   u   monetarnoj   sferi   društvene   reprodukcije   reguliše   nivo, 
struktura   i   dinamika   novčane   mase,kao   i   cirkulacija   novca   u   prometnim   kanalima 
reprodukcije. U prvom delu ovog seminarskog rada biće reči o osnovnim teorijama novca, kao 
i o prirodi i karakteru brzine opticaja novca. U drugom poglavlju seminarskog rada će biti reči 
o varijabilnosti brzine opticaja novca uz pomoć unapred određenih metoda. Takođe će biti 
govora o koeficijentima brzina opticaja novca, kao i o pojedinim odnosima brzina opticaja 
novca   za   različite   sektore   privrede.   Pošto   je   brzina   opticaja   novca   promenljiva   veličina 
spomenućemo neke od njenih glavnih faktora. Takođe ćemo govoriti o brzini opticaja novca i 
njenog odraza na efikasnost monetarne politike.

2

I Brzina opticaja novca – priroda i karakter

Uloga novca u odvijanju privredne aktivnosti jedne zemlje i njegov uticaj na kretanje cena, 
dohodaka, likvidnosti reprodukcije i zaposlenosti danas je postao osnovni predmet izučavanja 
monetarne teorije. Opšte prihvaćeni stav savremene monetarne teorije je da kolilina novca 
predstavlja   jedan   od   značajnih   faktora   privrednih   kretanja,   posebno   u   uslovima   kreditnog 
novca   i   svih   surogata   pravog   novca.   Brzina   opticaja   novca   jeste   parametar   koji   pokazuje 
kvantitativne odnose između nominalnog društvenog proizvoda i prosečnog stanja novčane 
mase u istom periodu. To znači da koncept brzne opticaja novca direktno proističe iz koncepta 
potrebne   količine   novca   u   nominalnom   izrazu.   Potrebna   količina   novca   u   određenom 
vremenskom periodu determinisana je u dva kompleksna faktora, i to visinom nominalnog 
dohotka i brzinom opticaja novca. Prva determinanta deluje u direktnoj proporciji dok druga 
deluje   suprotno,   odnosno   u   inverznoj   proporciji   na   formiranje   poterbne   količine   novca. 
Ukoliko u tekućem periodu dolazi do usporavanja opticaja novca bila bi potrebna dodatna 
količina novca, što je suprtno slučaju kada dolazi da povećanja brzine opticaja novca jer se tada 
smanjuje dati obim nominalnog društvenog proizvoda i novčanih transakcija. Masa novca u 
privredi je vrlo promenljiva i dinamična veličina, što zavisi od nekoliko faktora:

mase   novca   u   privredi   koja   oscilira   sa   oscilacijom   privredne   aktivnosti,   uz   stalnu 
tendenciju povećanja (u uslovima proširene reprodukcije)

brzina opticaja novca u privredi

ponašanje privredne aktivnosti (društvenog proizvoda)

Savremena   monetarna   teorija   u   određivanju   optimalne   novčane   mase   obično   polazi   od 
poznatog Marksovog zakona novčanog opticaja koji glasi:
Mo = XRc / V
gde je: 
Mo – potrebna količina novca
XRc – suma robnih cena
V – brzina opticaja novca
Pri tome se svi više istražuje delovanje svakog faktora u okviru ovako međusobno povezanih 
agregata.   U   ovim   instrumentima,   naročito   oživljavanjem   monetarnog   pravca   u   monetarnoj 
teoriji sve više se istaržuje značaj promena količine novca i njegove strukture na privredna 
kretanja. Zato brzina novca dobija sve veći značaj. Kolilčinu (M) iz navedene formule moguće 
je lakše regulisati aktivnošću bankarskog sistema preko ponude novca, dok je tražnju novca i 
brzinu   opticaja   vrlo   teško   regulisati.   Zbog   toga   je   postalo   očigledno   da   se   pođe   od 
predpostavke stabilne brzine opticaja novca kao što to čini kvantitativna teorija novca u skoro 
svim varijantama počev od teorije D. Humea do razređenih oblika zasnovanih na jednačini I. 
Frišera. Prema formuli I. Fišera cene roba zavise od ukupne količine novca i brzine opticaja: 
MV + M1V1 = PT
gde je:
MV – masa i brzina opticaja depozitnog novca
M1V1 – masa i brzina gotovog novca
PT – društveni proizvod po tekućim cenama

Fišer je u svojoj jednačini uključio brzinu opticaja gotovog i brzinu opticaja depozitnog novca i 
ipak se ističe da cena koštanja zavisi od količine novca (M), pošto se predpostavlja da je brzina 
opticaja   konstantna   da   su   promene   opticaja   zbog   promena   navika   minimalne.   Nova, 
reformulisana kvantitativna teorija novca M. Fridmana odbacuje težu klasične kvantitativne 
teorije o apsolutnoj stabilnosti dohodne brzine novca opticaja, ali i ona stoji na stanovištu da 
postoji vrlo stabilno sekularno ponašanje brzine novčanog opticaja. Ovakva tvrdnja Fridmana 
ne   udaljava   ga   mnogo   od   prvih   primitivnih   varijanti   kvantitativnih   teorija   novca.   Brzina 
opticaja novca je izrazito promenljiva veličina,  ne samo ukupne mase novca  već posebno 

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti