4
1. UVOD
Meningitis je bolest koja obuhvata mozak i leđnu moždinu, tačnije to je upala ovojnice koja ih
obavija i zbog svog mjesta nastanka jedno je od opasnijih oboljenja i smatra se jednim od
hitnih slučajeva. Simptomi koji se javljaju prilikom meningitisa mogu da ukazuju na
simptome prehlade, umora ili tipične glavobolje, zbog toga 70% ljudi ne obraća veliku pažnju
na te simptome, liječi se u kućnim uslovima, tipičnim lijekovima za prehladu i glavobolju. No
kada su djeca u pitanju, posebno mala djeca, simptomi meningitisa jako se brzo pogoršavaju i
ako ih ne prepoznate na vrijeme postoje velike šanse da se i prije nego potražite pomoć
razvije sepsa s kobnim posljedicama. Nesvjesno, ali vrlo opasno po njihove živote, ljudi, tim
lijekovima samo ublažavaju simptome dok se bolest potajno ali progresivno razvija. Zbog
toga, po mom mišljenju svijest ljudi treba da bude podignuta na jedan zavidan nivo, gdje će
riječ doktora na pregledu puno više da utiče na psihu ljudi. Ljudi danas imaju premalo
povjerenja prema zdravstvenim radnicima i ustanovama i sve više prepuštaju „narodnim
liječenjima“ što zbog nedovoljnog znanja može dovesti do razvijanja jako teških oboljenja,
među njima je i meningitis koji može biti smrtonosan.
Slika 1. Meningitis kod djece
5
2. ETIOLOGIJA
Najčešći uzrok meningitisa su virusi, a zatim bakterije i gljivice, također može biti
uzorakovan praživotinjama i tretiranjem određenim hemijskim sredstvima. Slučajevi
meningitisa, kod kojih nije bilo moguće dokazati bakterijsku infekciju nazivaju se aseptičnim
meningitisom. Ovaj oblik meningitisa je obično uzrokovan virusima, ali može biti uzrokovan
i bakterijskom infekcijom, koja je djelomice izliječena, pa se u moždanim ovojnicama
bakterije više ne nalaze, ili patogenima koji inficiraju prostore uz moždane ovojnice.
2.1. BAKTERIJSKI MENINGITIS
Bakterijski meningitis je galopirajuća, često kobna gnojna infekcija koja počinje u moždanim
ovojnicama. Simptomi su glavobolja, vrućica te ukočena šija. Bez trenutnog i neodgođenog
liječenja brzo nastupaju pospanost i koma. Brojne bakterije mogu izazvati meningitis, ali
najčešći uzročnici su streptokoki grupe B u prvom i drugom mjesecu života te kasnije
Neisseria meningitidis (meningokoki) i Streptococcus pneumoniae (pneumokoki).
Meningokok se nalazi u nazofarinksu približno 5% ljudi i širi se kapljično iz dišnih putova i
bliskim kontaktom. Meningokokni meningitis je najčešći u prvoj godini života. Također
pokazuje sklonost pojavi u epidemijama među zatvorenom populacijom. Pneumokoki su
najčešći uzročnici meningitisa u odraslih. Pod povećanim rizikom osobito se nalaze
alkoholičari te osobe s kroničnim otitisom, sinusitisom, mastoiditisom, recidivirajućim
meningitisom, pneumokoknom pneumonijom, bolesnici s drepanocitozom ili asplenijom, kao
i osobe s posljedičnim curenjem likvora. Gram–negativni meningitis (najčešće je uzročnik
Escherichia coli, Klebsiella sp. ili Enterobacter sp.) može nastati u imunokompromitiranih
bolesnika, nakon operativnih zahvata ili zbog bakterijemije (npr. prilikom zahvata na GU
sustavu) ili kao intrahospitalna infekcija. Pseudomonas sp. ponekad uzrokuje meningitis u
imunokompromitiranih bolesnika ili u zatvorenim skupinama ljudi. Meningitis prouzročen
Haemophilus influenzae tipa B je rijedak u današnje vrijeme zbog postojanja vakcina, ali se
može razviti u imunokompromitiranih (bolesnika sa oštećnim imunim sistemom) osoba ili
nakon povreda glave u necijepljenih osoba. Stafilokokni meningitis nastaje nakon
penetrirajućih ozljeda glave ili neurokirurških zahvata (često kao dio mješovite infekcije), ili
nakon bakterijemije (npr. uslijed endokarditisa). Listerijski meningitis se može javiti u svakoj
životnoj dobi, a osobito je čest u imunokompromitiranih bolesnika uslijed kroničnog zatajenja
bubrega ili jetre, ili u onih koji uzimaju kortikosteroidnu ili citotoksičnu terapiju nakon
transplantacije organa.
Bakterije se u pravilu šire hematogenim putem s mjesta kolonizacije u nazofarinksu ili drugih
mjesta infekcije (npr. upala pluća) na moždane ovojnice. Zašto su neke bakterije sklonije
koloniziranju likvora nije jasno, ali smatra se da njihovi izdanci (pili) i sposobnost
inkapsulacije imaju u tom procesu određenu ulogu. Receptori za bakterijske izdanke, kao i za
druge površinske bakterijske komponente, u korioidnom pleksusu olakšavaju prodor bakterija
u likvor. Različiti dijelovi bakterijske površine, komplement i upalni citokini (npr. TNF, IL–
1) privlače neutrofile u likvorski prostor. Neutrofili oslobađaju različite tvari koje oštećuju
stanične membrane uključujući i membranu krvožilnog endotela. Rezultat tih zbivanja je
razvoj vaskulitisa i tromboflebitisa koji uzrokuju žarišnu ishemiju ili infakrt, te edem mozga.
