Povrede kičmenog stuba
JU Medicinska škola
Banja Luka
Republika Srpska
MATURSKI RAD
PREDMET: HIRURGIJA
TEMA: POVREDE KIČMENOG STUBA
UČENIK:
MENTOR:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
BANJA LUKA,
SADRŽAJ
Strana:
2. POVREDE KIČMENOG STUBA.....................................................................4
2.1 Klinička slika...............................................................................................5
2.2 Dijagnoza povrede kičme............................................................................6
2.3 Liječenje povrede kičme.............................................................................6
3.1 Kičmena moždina – pregled........................................................................9
3.2 Ulazni i padajući spinalni traktovi............................................................10
3.3 Spinalni živci.............................................................................................10
3.4 Numerisanje nivoa kičmene moždine.......................................................11
4. POVREDA KIČMENE MOŽDINE................................................................13

1. KIČMENI STUB
Kičmeni stub je poznat i kao vertebralni stub ili kičma (slika 1). Sastoji se od
niza pršljenova, od kojih je svaki odvojen i objedinjen međupršljenskim diskom,
poznatim i kao intervertebralni disk (ili intervertebralna vlaknasta hrskavica).
Zajedno pršljenovi i međupršljenski diskovi čine kičmeni stub. To je fleksibilni
stub koji podupire glavu, vrat i tijelo i omogućava njihova kretanja. Takođe
štiti kičmenu moždinu koja prolazi kroz otvore na pršljenovima. Kičmeni stub je
podjeljen na pet različitih dijelova u kojima su sadržane grupe pršljenova,
grupisane na slijedeći način:
7 vratnih (cervikalnih) pršljenova u vratu,
12 torakalnih (grudnih) pršljenova u gornjem dijelu leđa koji
odgovaraju svakom paru rebara,
5 lumbalnih (slabinskih) pršljenova u donjem dijelu leđa,
5 sakralnih (krsnih) pršljenova koji se spajaju kako bi formirali jednu
kost, koja se zove krsna kost,
4 koksigealnih (trtičnih) pršljenova koji se spajaju kako bi oformili
trtičnu kost.
Na pršljenove se odnosi prema njihovim imenima i brojevima, spuštajući se sa
vrha prema dnu kičmenog stuba:
Vratni (cervikalnih) pršljenovi: C1 – C7
Torakalni (grudnih) pršljenovi: T1 – T12
Lumbalni (slabinskih) pršljenovi: L1 – L5
Kičmeni stub treba da:
Obezbjeđuje stabilnost i držanje tijela u uspravnom položaju
Omogućuje pokretljivost glave, vrata i trupa
Štiti kičmenu moždinu od oštećenja
Apsorbuje i umanjuje udarce i potrese
Kičmeni stub mora ispuniti suprotne zahtjeve:
Da bude dovoljno čvrst da obezbjedi stabilnost
Da bude dovoljno pokretljiv
Slika 1. Kičmeni stub se sastoji od 24 pršljena, plus sakralna kost i trtica.
Pršljenovi su podijeljeni u tri regije: vratni pršljenovi C1-C7, torakalni
pršljenovi T1-T12 i lumbalni L1-L5 pršljenovi. Kičmeni stub je zakrivljen, sa
dvije primarne zakrivljenosti (torakalna i sakrokocigealna zakrivljenost) i
dvije sekundarne zakrivljenosti (vratna i lumbalna).
Sakralna i trtična kost nemaju brojeve jer se svaka zasebno smatra za jednu kost.
Spinalni živci izlaze iz trtične i krstačne kosti na razini strukture svakog
pršljena. Unutar različitih područja kičmenog stuba, pršljenovi se razlikuju po
veličini i obliku, ali svi slijede sličan strukturni obrazac.
Tipični pršljenovi se sastoje od dva fundamentalna dijela, prednjeg dijela –
tijela, te zadnjeg dijela – refleksnog luka, koji zatvra pršljensku šupljinu.
Kičmeni luk se sastoji od para peteljki, te para ploča (lamina), te podržava
sedam procesa, četiri zglobna, dva poprečna i jedan kičmeni.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti