Železnički saobraćaj
Univerzitet Union „ Nikola Tesla’’ u Beogradu
Fakultet za pravo , bezbednost i menadžment „Konstantin Veliki ’’ Niš
Seminarski rad
Predmet: Osnovi saobraćaja i transporta
Tema: Železnički saobraćaj
Mentor: Student:
Doc. dr. Milan Stanković Ivana Risimović
Niš 2020.
Sadržaj
1. Uvod
2. Istorijski razvoj železnice
3. Karakteristike železničkog saobraćaja
4. Izvorne odlike železničkog saobraćaja
5. Dostupnost i geografska rasprostranjenost
6. Železničke pruge u Srbiji
7. Zaključak
8. Literatura

2. Istorijski razvoj železnice
Železnički saobraćaj je relativno nov vid saobraćaja. Njegova osnovna karakteristika ogleda se u
tome što se delatnost prevoza odvija tako što vučna vozila koristeći gvozdene šine vuku niz vučnih
vozila. Istorijski podaci ukazuju da je gvozdena podloga služila za vuču vagoneta u rudnicima
životinjskom snagom.
Prve železnice su počele da se grade u Engleskoj, u zemlji koja predstavlja kolevku kapitalizma. To
je i logično jer se u Engleskoj najpre osetila potreba za jednim takvim prevoznim sredstvom.
Razvitak proizvodnje uglja i metalurgije tražio je prevozna sredstva jakih kapaciteta, koja su mogla
da pruže kvalitetnu prevoznu uslugu po niskim prevoznim cenama.
Prvu parnu lokomotivu (Lokomotion) za prugu Stokton-Darlington izradio je Džordž Stefenson.
Ova lokomotiva je puštena u saobraćaj 26. septembra 1825.godine i taj dan se smatra rođendanom
železnice. Ova prva lokomotiva je prevukla na pruzi dugoj 40 kilometara teret od 30 vagona sa 50
tona robe i 450 putnika brzinom od 19 kilometara na sat. Još veći uspeh postigao je Stefenson
1829.godine izgradivši svoju čuvenu Rocketu koja je postigla brzinu od 56 kilometara na čas. Od
tada počinje nagli uspon železnice kao saobraćajnog sredstva i njena brza i intenzivna izgradnja.
Železničke pruge počinju da se grade u svim razvijenim kapitalističkim zemljama.
Za prvih dvadeset godina, do 1845.godine bilo je izgrađeno svega 15.918 kilometara železničkih
pruga tako da se taj period može smatrati kao period uvođenja železnice kao novog vida transporta
u saobraćajne sisteme.
U narednom periodu do kraja prošlog i u prvim decenijama XX veka dolazi do veoma intenzivnog
razvoja ove grane.
Porast dužine pruga u pojedinim zemljama, odnosno kontinentima odgovarao je tempu njihovog
privrednog razvitka. Sredinom prošlog veka najviše železničkih pruga izgrađeno je u Evropi, jer su
evropske zemlje naročito Engleska i Francuska bile ekonomski najrazvijenije. Međutim već
osamdesetih godina SAD prestiže Evropu u dužini mreže. Nagli privredni uspon SAD najizrazitije
se vidi iz tempa porasta železničkog saobraćaja.
Tempo razvoja i izgradnja železnice jeste jedan od
najizrazitijih pokazatelja koji ilustruje neravnomeran razvitak kapitalizma u svetu.
U epohi industrijskog kapitalizma izgradnja železnice bila je skoncentrisana u četiri najrazvijenije
zemlje: Engleska, Francuska, Nemačka i SAD. Međutim u periodu imperijalizma stanje se menja.
Tempo izgradnje pruga u navedenim zemljama se bitno smanjuje. Uzroke smanjenja izgradnje
pruga treba tražiti i u pojavi novih saobraćajnih grana (drumski saobraćaj). Nasuprot razvijenim
zemljama, nerazvijene zemlje su zabeležile za poslednjih 50 godina znatno brži tempo porasta
mreže. Relativno brža izgradnja novih železničkih pruga u nerazvijenim zemljama nije uspela da
otkloni neravnomernost razmeštaja železničke mreže u svetu. Ta neravnomernost razmeštaja je još
uvek ostala kao izraziti primer neravnomernog razmeštaja proizvodnih snaga u svetskoj privredi.
Dakle prva karakteristika razvitka železničkog saobraćaja u svetu je vrlo neravnomeran razmeštaj
železničke mreže po pojedinim kontinentima i zemljama. Na jednoj strani imamo zemlje visoko
razvijenog kapitalizma zasićene železničkom mrežom a na Razvijene zemlje uopšte ne pristupaju
više izgradnji novih pruga. U mnogim od njih se vrši demontiranje već izgrađenih nerentabilnih
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti