Mikrotragovi
FAKULTET ZA PRAVNE I POSLOVNE STUDIJE DR LAZAR
VRKATIĆ
SMER BEZBEDNOST I KRIMINALISTIKA
SEMINARSKI
RAD
Predmet
:
Kriminalistika
Tema
:
Papilaroskopija
Mentor
:
Prof. dr Zdravko Skakavac
Student
:
Milan
Pašić
Broj
indexa
:
17022
/
17
2
SADRŽAJ
UVOD........................................................................................................................................................3
OSOBINE PAPILARNIH LINIJA....................................................................................................................4
GLAVNA PODELA PAPILAROSKOPIJE.........................................................................................................5
DAKTILOSKOPIJA.......................................................................................................................................5

4
OSOBINE PAPILARNIH LINIJA
Papilarne linije se odlikuju određenim svojstvima, koja i predstavljaju naučnu osnovu
papilaroskopije i koja omogućavaju da se pomoću njih sa sigurnošću izvrši identifikacija lica i
leševa. Svojstva papilarnih linija su:
1.
Nepromenljivost
- koja se zasniva na činjenici da se papilame linije formiraju
još kod ploda u majčinoj utrobi nakon tri meseca starosti i da, po obliku i svim
bitnim karakteristikama, ostaju nepromenjene tokom čitavog života
2.
Individualnost
- koja se ispoljava u individualnim karakteristikama papilamih
linija na prstima, dlanov; ima i tabanima, koje su nepono- vljive, tako da ne
postoje dve osobe sa identičnim papilamim linijama.
3.
Grupisanje
- se sastoji u mogućnosti da se sve papilame linije gmpišu u
osnovne grupe, što je značajno za registraciju i za brži postupak identifikacije,
a sama klasifikacija po grupama vrši se po raznim, u svetu priznatim
sistemima.
4.
Prenosivost
– se ispoljava u mogućnosti ostavljanja tragova papilarnih linija
na predmetima koji se dodiruju, pošto se na površinskom sloju, kako je rečeno,
nalaze pore kroz koje se luči znoj, što znači da učinilac na mestu izvršenja
krivičnog dela može ostaviti tragove papilarnih linija, koji se mogu koristiti za
njegovu identifikaciju.
Marinko Kresoja, Kriminalistika za osnovno policijsko obrazovanje, Temerin, 2006, str 136-137
5
GLAVNA PODELA PAPILAROSKOPIJE
Papilaroskopija se deli na:
1. Daktiloskopiju – koja se bavi registracijom i identifikacijom lica, učinilaca
krivičnih dela i leševa na osnovu papilarnih linija na prstima ruku.
2. Hejroskopiju – koja se odnosi na registraciju i identifikaciju učinilaca krivičnih
dela po osnovu papilarnih linija dlanova.
3. Pedoskopija – koja se odnosi na identifikaciju nepoznatih učinilaca krivičnih
dela, a zasniva se na tragovima papilarnih linija tabana, odnosno stopala.
DAKTILOSKOPIJA
U suprotstavljanju kriminalitetu, a radi identifikacije nepoznatih učinilaca krivičnih
dela i leševa, najpouzdaniji je metod daktiloskopije. Da bi se mogla izvršiti identifikacija lica
na osnovu papilarnih linija potrebno je da postoji daktiloskopska zbirka koja sadrži prethodno
uzete otiske prstiju odredjenih kategorija lica, koji služe za upoređivanje sa papilarnim
linijama lica ili leša koje treba identifikovati, odnosno sa pronađenim tragovima papilarnih
linija na mestu izvršenja krivičnog dela.
Prvobitni postupak daktiloskopske registracije sastojao se u uzimanju otisaka prstiju
leve i desne ruke na jednom kartonu. Na taj način svaka daktiloskopirana osoba je imala svoj
karton, odnosno daktiloskopski fiš, koji se određenom sistematizacijom ulagao u
daktiloskopsku zbirku. Ovako formirana daktiloskopska zbirka pokazala se jednostavnom za
rukovanje kada su za identifikaciju neke osobe mogli da se uzmu otisci svih deset prstiju, јег
tada se upoređuje deset otisaka, pa nije teško utvrditi međusobnu identičnost. Problem nastaje
kada se upoređuje fiksirani trag papilarnih linija sa nekog predmeta sa svim uzetim otiscima
prstiju koji se nalaze u zbirci. Kod takvih slučajeva identifikacije posao se udesetostručuje, pa
se samim tim smanjuju i efikasnost i brzina identifikacije.
Mićo Bošković, Zdravko Skakavac, Kriminalistika: taktika i tehnika, 2. Dopunjeno i izmenjeno izdanje, Novi Sad,
FLV, 2016, str.162-165
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti