ZNACAJNA OBILJEZJA ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA (Azra)

Pojam špedicije i špeditera

Rijec “spedicija” potice od lat.rijeci “expedire”, sto u doslovnom prevodu znaci “odrijesiti”
ili “urediti”. Dok se u prakticnoj primjeni prevodi kao odpremiti, odposlati  ili odaslati. U
znanstvenim   i   strucnim   dijelima   pojmovi   “spedicija”   i   spediter   razlicito   su   definirani.
Siroko prihvacena definicija spedicije glasi:
Spedicija   predstvalja   specijaliziranu   privrednu   dijelatnost   koja   se   bavi   organizacijom
otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Spediciju obavlja spediter, a to je
privrednik, pravna ili fizicka osoba koja se iskljucivo bavi organizacijom otpreme robe
svojih komitenata pomocu vozara (transportnih preduzeca) i dr.poslovima koji su s tim u
vezi.   Pod   pojmom   poslovima   medjunarodne   spedicije   podrazumjevaju   se   privredne
usluge     vanjsko   –   trgovinskog   prometa,   odnosno   poslovi:otpreme   robe   iz   vlastite   u
strane   zemlje(izvozna   spedicija),   doprema   robe   iz   stranih   u   vlastite   zemlje   (uvozna
spedicija) i provoza robe izmedju stranih preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna
spedicija)   koje   obavljaju   medjunarodni   spediteri,   te   obavljanje   drugih   propisanih   ili
uobicajnih spedijalnih i sporednih poslova i poslova u vezi s otpremom, dopremom ili
tranzitom robe. Medjunarodni spediter je privrednik, pravna ili fizicka osoba registrirana
za obavljanje poslova vanjsko – trgovinskog prometa koja iskljucivo i u obliku stalnog
zanimanja zaključuje u svoje ime i za tudji racuna (kao komisionar), u tudje ime i za tudji
racun (kao agent) i u svoje ime i za svoj racun (kao samostalna kategorija privrednika).
Ugovore   potrebne   pri   organiziranju   otpreme   (izvoza),   dopreme(uvoza)   i
provoza(tranzita) robe svojih nalogodavaca pomocu vozara i obavlja druge propisane ili
uobicajne   specijalne   (sporedne)   poslove   i   radnje   u   vezi   s   otpremom,   dopremom   i
provozom robe. Spediter redovno obavlja samo – organiziranje i dopreme komitentove,
odnosno   nalogodavceve   robe   ali   ne   i   sam   prijevoz.   Spediter   je   posrijednik   izmedju
osobe (komitenta, nalogodavca) koja mu povjerava svoju robu na otpremu i vozara koji
obavlja sam prijevoz(brodara, zeljeznice, cestovnog prijevoza itd.). Spediter medjutim
moze   u   granicama   zakonskih   propisa   obavljati   i   sam   prijevoz   robe.   Kad   spediter
vlastitim   prijevoznim   sredstvima   prevozi   kontinentom   robu,   onda   on   nastupa   u
dvostrukoj ulozi i to:kao spediter (kao organozator otpreme i dopreme robe) i kao vozar.
Dakle kao izvrsitelj ranog prevoza robe. U ovakvom slucaju spediter odgovara ne samo
po propisima koji vrijede za speditersku dijelatnost nego i po propisima koji vrijede za
transportnu dijelatnost odnosno transportno preduzece. Otprema, doprema i tranzit ne
sastoje se samo u prijevozu robe u uzem smislu te rijeci, nego oni ujedinjuju brojne faze
u ukupnom prijevoznom procesu (skladistenje, utovar, istovar, pretovar, vaganje …).
Spediter ne mora organizirati citav prijevozni proces jer on moze obaviti samo neke od
faza ukupnog prijevoznog procesa (npr.prihvat nalogodavceve robe i njeno cuvanje u
vlastitom skladistu). Spediterski poslovi se generalno mogu podijeliti u 3 kategorije:

Pravni (npr.zastupanje komitenta u slucaju havarije i ostecenja robe);

Tehnicki (npr.skladistenje robe, utovar, istovar, sortiranje robe isl.);

Finansiski poslovi (npr.izdavanje garancija).

Ekonomski zadatak spedicije ogleda se u tome da ona kao organizator otpreme i
dopreme robe pronadje i osigura najbolje ekonomske uslove, za otpremu i dopremu
robe kako bi one bile izvrsene na najekonomicniji nacin.

VRSTE SPEDICIJE(Azra)

Spediterski   poslovi   su   posebno   poslovi   medjunarodne   spedicije   toliko   raznovrsni   i
kompleksni da je u okviru spediterske dijelatnosti moralo doci do odredjene podijele
rada   i   specijalizacije.   U   savremenim   trzisnim   uslovima   poslovanja   u   spediterskim
preduzecima posebno manjim i srednjim vrlo je tesko, gotovo nemoguce baviti se svim
oblicima   i   vrstama   spediterske   dijelatnosti.   Takvo   poslovanje   u   pravilu   nebi   bilo
ekonomicno   i   rentabilno   jer   najekonomicnije   i   najrentabilnije   poslovanje   zahtijeva
specijalizaciju u spediterskoj dijelatnosti. U literaturi postoji vise stajalista prema kojima
se spedicija moze podijeliti na vrste.  Glavno stajaliste za odredjivanje vrste spedicije
jesu:

1. teritorijalni djelokrug poslovanja(nacionalna i medjunarodna spedicija)
2. osnovno obiljezje poslovanja(lucka, kontinentalna i granicna)
3. obim poslovanja(velika, mala i srednja spediterska poduzeca)
4. najcesce koristeno prijevozno sredstvo(pomorska, zeljeznicka, rijecna,

kamionska i zrakoplovna spedicija)

5. vrsta prijevoza(brzovozna, sporovozna, ekspresna, vagonska,

denčana(komadasta posiljka), masovna i čarterska spedicija)

6. predmeti opreme(spedicija ruda, hemislih proizvoda, masovnih tereta,

industriskih proizvoda).

Nacionalna spedicija

To je spedicija koja se bavi iskljucivo organiziranjem odpreme i dopreme robe unutar
jedne drzave i koja se pri tome sluzi iskljucivo domacim prijevoznim
sredstvima(kompanijama). Nacionalna spedicija organizira opremu i dopremu robe:

1. U istom smijeru(tzv.loko spedicija; nacionalna spedicija u uzem smislu)
2. Iz jednog mjesta u drugo(tzv.medjumjesna ili unutarnja spedicija). Medjumjesna

spedicija   treba   dobro   poznavati   domaci   prometni   sistem   i   unutrasnju
trgovinu(trgovina   na   veliko   i   malo)   i   prema   njihovim   potrebama   organizirati
otpremu i dopremu robe iz jednog u drugo mjesto. Dok se nacionalni spediter na
moze baviti angaziranjem otpreme i dopreme robe u medjunarodnom prometu,
dotle   medjunarodni   spediter   redovno   moze   obavljati   speditersku   dijelatnost   u
nacionalnom prometu.

putem.   Da   bi   uspjesno   izvrsio   svoje   brojne   obaveze   u   okviru   luckog   prometa,   lucki
spediter   mora   dobro   poznavati   tehnicko   –   tehnolosko   i   pravno   –   ekonomske
mogucnosti,   uslove   prava   i   obaveza   svih   sudionika   koji   su   direktno   ili   indirektno
povezani poslovima u morskim lukama.

Kontinentalna spedicija

Je spedicija koja se iskljucivo ili pretezno bavi organizacijom otpreme i dopreme robe
kopnenim   prijevoznim   putevima.   Kontinentalna   spedicija   se   moze   podijeliti   na
zeljeznicku,   rijecno-kanonski-jezersku,   cestovnu   i   izuzetno   zracnu   spediciju.   Poslove
kontinentnalne   spedicije   izvrsavaju   kontinentalni   spediteri.   Oni   se   specijaliziraju   za
organiziranje   otpreme   i   dopreme   robe   jednim   od   spomenutih   prijevoznih   puteva.  U
praksi medjutim najcesce se nevrse specijalizacije i podijela kontinentalni speditera na
spomenute podvrste. Oni redovno oragniziraju otpremu i dopremu robe svim vrstema
kontinetalnih puteva prema propisima koji vrijede za doticnu prijevoznu granu. Oni prate
promjene   a   narocito   tarifne   politike   u   zeljeznickom,   cestovnom   i   dr.prijevoznim
sistemima. U svijetu takvo im pracenje omogucava tarifno kombinovanje i koristenje
povlastica   koje   vrijede   za   prijevoz   robe   kroz   pojedine   zemlje.   Kontinetalni   spediteri
mogu     u   kombinovanom   transportu   koristiti   savremene   oblike   racionalizovanog
manipulisanja   i   transporta   robe(paletizacija,   kontejnerizacija   i   sl.)   posebno   u
multimodalnom  transporu bitno uticati na racionalizaciju s aspekta vremena i troskova.
Kada se govori o kontinentalnoj spediciji potrebno je naglasiti da se brojna spediciona
preduzeca gotovo redovno bave poslovima lucke i poslovima kontinentalne spedicije.
One obicno u svom sastavu imaju specijalizirane filijale(poslovnice i ispostave) odnosno
sektore   ili   nize   organizacione   oblike   koji   se   pretezno   bave   poslovima   jedne   vrste
spedicije. Pravni polozaj i odgovornost spedicije preduzeca regulisani su kod nas na isti
nacin i za kontinentalnu i za lucku spediciju.

Granicna spedicija

Je spedicija koja se pretezno bavi carinskim poslovima oko otpreme izvozne, dopreme
uvozne i tranzitne robe, te drugim poslovima koji su u vezi sa prelazom robe preko
drzavne granice(carinske crte). Poslove granicne spedicije obavljaju granicni spediteri
spediteri.   Dijelatnost   granicne   spedicije   obuhvata   one   usluge   koje   su   povezane   sa
obavljenjem odredjenih carinskih formalnosti oko izvoza, uvoza, tranzita robe i raznim
manipulacijama   koje   se   obicno   obavljaju   s   takvom   robom   na   granici(pretovar   robe,
povremeno   skladistenje,   organizacija   i   omogucavanje   pregleda   robe,   sanitarni
veterinarski i fitosanitarni). U cijelokrug grana spedicije spadaju i drugi poslovi koji se
odnose na kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe, doledjivanje lakokvarljive robe i hranjenje
zivih zivotinja isl. Granicni speditera takodje ima zadatak da organizira zbirni promet
posiljaka. Takvim se prometom osigurava brza otprema robe, a istovremeno povoljno
utice   i   na   visinu   prijevoznih   troskova.   Granicni   spediteri   obavljaju   svoje   specificne

poslove u okviru spediterske dijelatnosti vrlo cesto po nalogu i za racun drugih(luckih,
kontinentalnih i granicnih speditera) koji na odgovarajucem granicnom prijelazu nemaju
vlastite organizirane jedinice(poslovnice). U literaturi i praksi granicna spedicija se cesto
naziva i pogranicna, sto je u biti pogresno iz vise razliga. A narocito:

1. sto granicni spediteri obavljaju svoje poslove na granici. Najcesce u sijedistu

granicne carinarnice, pa je za njihovu dijelatnost karakteristicna granicni,a ne
pogranicni pojas.

2. sto granicni spediteri obavljaju poslove koji su u vezi s opstim prometom robe

preko granice,a ne malo granicnim dvovlasnickim i drugim probnim prometom
karakteristicnim za pogranicni pojas .

3. Granicni spediter posluje po propisima koji vrijede za opsti a ne za pogranicni

carinski   i   dr.rezim.   Zbog   toga,   kao   sto   je   granicarnice   koje   obavljaju   svoju
dijelatnost   na   granici   nazivaju   granicna   carinarnica,   treba   i   speditere   koji
organiziraju   prijelaz   robe   preko   granice   nazivati   granicni   a   ne   pogranicni
spediteri.

FUNKCIJE SPEDICIJE U VANJSKO – TRGOVINSKOM I PROMETNOM

SISTEMU(Azra)

Kada se govori o funkcijama medjunarodne spedicije misli se na zadatke sto ih obavlja
u vanjskoj trgovini i medjunarodnom prometu, odnosno na ulogu koju ona ima u vanjsko
– trgovinskom i medjunarodnom prometu. Osnovna privredna funkcija medjunarodne
spedicije ogleda se u tome da ona kao dijelatnost organizacije otpreme. Dopreme i
tranzita robe pronadje i osigura najbolje ekonomske uslove za otpremu, dopremu i
tranzit robe kako bi cijelokupni proces transporta bio izvrsen na siguran, strucan i
ekonomican nacin. Osnovne privredne funkcije spedicije mogu se podijeliti 6 kategorija i
to:

1. prostorna
2. vremenska
3. kvantitativna
4. kvalitativna
5. kreditna
6. propagandna.

Spediterska prostorna funkcija

se sastoji u njenom aktivnom sudijelovanju u

savladavnju prostornih udaljenosti izmedju mjesta proizvodnje i mijesta potrosnje, pa se
ovo   posredovanje   naziva   interlokalni(interlokalna   funkcija).   Bez   obzira   na   udaljenost
izmedju proizvodjaca i potrosaca (koje mogu biti manje ili vece) na toj relaciji potrebno
je   manipulirati   robom,   odnosno   organizirati   racionalnu   manipulaciju   i   transport   robe.
Vanjska trgovina i medjunarodna spedicija u ostvarivanju prostorne funkcije pojavljuju
se   kao   organizatori,   koordinatori   i   izvrsioci   vanjskotrgovinskog   prometa   dok
medjunarodni transport obavlja fizicki prijenos s jednog na drugo mijesto.

proizvode robu za izvoz ili koji uvoze reprodukcioni materijal potreban u procesu
proizvodnje odnosno nalogodavca (izvoznika, uvoznika). U praksi postoje nekoliko
nacina kreditiranja:

1. kreditiranje nalogodavca(najcesce izvoznika i uvoznika ali i proizvodjaca). Na taj

nacin   sto   spediter   za   njegov   racun   placa   nuzne   i   korisne   troskove   carine   i
carinske   takse   nastale   u   vezi   sa   organiziranjem   otpreme,   dopreme   i   tranzita
robe.   To   su   razni   troskovi   kao   npr.troskovi   manipuliranja   samog   transporta,
osiguranja,   pakovanja,   signiranja,   ugovorne   kontrole   i   sl.koje   spediter
blagovremeno placa izvrsitelju pojedinih radnji i usluga, a tek na racun izvrsene
otpreme, dopreme ili tranzita te troskove zaracuna nalogodavcu. U spediterskom
poslovanju   cesti   su   slucajevi   da   proces   otpreme,   dopreme   ili   tranzita   traje
ponekad cak mijesec do dva i u tom vremenu spediter vlastitim sredstvima placa
za   racun   nalogodavca   pogodne   troskove   bez   angaziranja   nalogodavcevih
sredstava   te   na   taj   nacin   angaziranjem   vlastitih   sredstava   spediter   kreditira
nalogodavca i stice pravo na posebnu proviziju odnosno propisane kamate.

2. ustupanje prava na koristenje deviznih sredstava ili prodaju deviznih sredstava

svojim   nalogodavcima   spediterske   organizacije   posebno   one   koje   se   bave
organiziranjem tranzita robe ili obavljanjem drugih spediterskih poslova za racun
inozemnih   nalogodavaca   ostvaruju   znatna   devizna   sredstva   iznad   vlastitih
potreba, cesto za visak tih sredstava ustupaju pravo na koristenje ili prodaju tih
deviznih   sredstava   svojim   domacim   nalogodavcima   najcesce   direktno
proizvodjacima   robe   za   izvoz.   Na   taj   nacin   medjunarodni   spediteri   bitno
ucvrscuju medjuekonomsku zavisnost s proizvodjacima koji proizvode robu za
izvoz   i   kao   takvi   predstavljaju   vazan   element   vanjsko-trgovinskog   sistema.
Ustupanjem   prava   na   koristenje   deviznih   sredstava   medjunarodni   spditeri
kreditiraju   svoje   nalogodavce.   Isto   tako   prodajom   vlastitih   deviznih   sredstava
spediteri protuvrijednoscu tih sredstava kreditiraju svoje nalogodavce.

U oba slucaja spediteri sticu prava na propisane provizije.

3. ulaganje finansiskih sredstava u razvojne programe spediterskih poslovnih

partnera. Velike spediterske organizacije nerijetko ulazu vlastita finansiska
sredstva u razvojne programe svojih poslovnih partnera.

Kreditiranje nalogodavca od strane medjunarodnog speditera zavisi od  akumulativnosti,
odnosno visini obrtnih (novcanih)sredstava kojima raspolaze spediterska organizacija i
o   tome   da   li   je   speditera   nalogodavac   najcesce   proizvodjac   koji   trazi   kreditiranje
orijentiran na izvoz ili uvoz vecih kolicina roba i na duze vremensko razdoblje.
Spediter i proizvodni subjekt na taj nacin ucvrscuju poslovnu saradnju obezbjedjujuci
sigurne   i   znacajne   poslove,   a   izvrsenjem   tih   poslova   ostvaruju   siguran   i   znacajan
dobitak koji omogucuje prosirena reprodukcija.

Propagandna funkcija

;

se sastoji u propagiranju spediterske dijelatnosti opcenito i

dijelatnosti vlastite spediterske organizacije ali i u programiranju vanjsko-trgovinske i