KARL MARX I POLITIČKA EKONOMIJA MODERNE
DAG STRPIĆ
UMJESTO UVODA
- povratak istraživanju (!) klasičnih modernih političkih znanosti
- koncepcija vlasništva u političko-pravnom i privrednom sustavu (SFRJ) – ustavni koncept prava društvenog
vlasništva kao
res nullius
(ničije stvari) ne odgovara ni realitetu ni eksplanatorno uvjerljivoj političko-
pravnoj teoriji
- svako ozbiljno istraživanje Marxa,
kao i istraživanje arhitekture i dinamičnosti kretanja suvremenog
društva te njegove politike i države,
vodi do – modernih teoretičata
Hobbesa, Pettyja, Lockea, Mandevilla,
Humea, Smitha, Ricarda, Saya, Milla, Hegela
- Moderna
je KLJUČ za razumijevanje naše suvremenosti
KLASIČNI TEORIJSKI TEMELJI MODERNE
- današnje stanje s teorijama – u
ekonomskoj, društvenoj i političkoj konjunkturi
sve se prihvaća!
u doba
blagostanja
može BILO KAKVA TEORIJA, a i ne treba nikakva
u
krizi
:
1. traži se izlaz bez objašnjenja
2. ako izlaza nema, hitno treba neko teorijsko objašnjenje krize, kako bi je se legitimiralo
3. nastaju nove teorije – teoretičari krizu tumače kao nešto novo (jer je njima sve novo!!)
4. traže se novi kutovi već postojećih teorija – novi kut donio bi novo objašnjenje
temelja
dominantnog poretka
u krizi te disfunkcija i disfunkcionalnih promjena tog poretka
5. nastaju nove fundamentalne teorije
- BIDET – nastoji reutemeljiti Marxov „Kapital“, odnosno opće teorije Moderne
-
generalna (opća) teorija –
po svojoj fundamentalnoj teorijskoj zainteresiranosti više je općenita
nego opća teorija;
traži teorijski temelj moderne društvenosti koji bi, načelno, bilo moguće poopćiti
tako da vrijedi i za njezine posebne „sfere“
→ zainteresirana za
mogućnost realizacije dijalektičkog projekta
inspiriranog Marxom
- podsjeća na mogućnost promjene teorijske paradigme razumijevanja modernoga
- Bidetova poanta je da rekonstruktivna kritika Marxova projekta kritike političke ekonomije nije
moguća bez prethodno utemeljene i razvijene opće teorije Moderne:
- opća teorija Moderne neophodna za rekonstruktivnu kritiku Marxova projekta
kritike političke
ekonomije
1. rekonstrukcija projekta Marxove kritike
2. na osnovi te kritike stvaranje teorije Moderne
3. kritika Marxova projekta
- tržište je neodvojivo od kapitala – jedno ne može propasti, a da ne povuče i drugo!!!; tj. drugo od
propadanja spašava prvo
- rušenje režimskih marksizama
- teorijski marksizam – reforma; preživljava samo ono najbolje
- HOBBES – razmjena svaki put znači i ugovor!
- razmjenski shvaćen svijet – preokret od antičkog i medievalnog shvaćanja zajednice
-
RICARDO
–
reutemeljenje trgovinskog društva u RADNOJ VRIJEDNOSTI
-
radna teorije vrijednosti –
jezgra „opće teorije“ modernog društva
- u slučaju bilo kakve ograničenosti počinje vrijediti
teorije rijetkosti kao osnove vrijednosti
- zamjenjuje Smithovo „sirovo stanje društva“, kao stanje u kojem se formira radno temeljena
razmjenska vrijednost, (s) nekom vrstom IDEALTIPSKOG TEMELJNOG TRŽIŠNOG STANJA
GRAĐANSKOG DRUŠTVA
- neorikardijanizam je bitan zbog:
1. kao pripadnici „proleterske političke ekonomije“ prekrajaju,
ekonomski i politički motivirano
,
Ricarda
2.
rikardijanska ekonomska tumačenja
Marxa djelomice su ili čak potpuno
mimoišla temelje
cjeline Marxove kritike političke ekonomije
kao znanstvenog projekta, kao i izravna dostignuća
(realizirana) i izričite Marxove naputke u dijelu tog projekta → na temelju tog mimoilaženja
formiraju osnovu tumačenja koje se smatra realno uporabivim
3. dvostruka misinterpretacija, nehotično krivotvorenje i Marxovih i Ricardovih metodičkih i
metodoloških istraživačkih naputaka
- ključni previdi napravljeni u svim tumačenjima Ricarda:
a) zaobilaženje Ricarda u utemeljenju klasa i klasne borbe u njegovim „Načelima političke
ekonomije“ – manje je bitno!
b) zaobilaženje Ricarda u ograničavanju važenja
radne teorije vrijednosti
ovisno o :
(1) neograničenosti/ograničenosti konkurencije
(2) neograničenosti/ograničenosti raspoloživosti nužnih resursa na svakom tržištu
→ kasniji klasni pristup pretvorio se u svojevrsni politički rikardijanizam koji se oslanja na
„proletersku
političku ekonomiju“
i rikardijence-socijaliste više nego na samog Ricarda ili Marxa → ovaj smjer razvoja
interpretacija odigrava svojevrsnu komplementarnu ulogu „VULGARNOJ“ buržoaskoj ekonomiji (Marx)
→
suvremeni politički rikardijanizam proleterski nameće klasni rakurs svakom tržišnom odnosu kao
eksploatacijskom
-
Kritika političke ekonomije
– dovedena do razine konkurencije mnogih kapitala, odnosno teorije
tržišta i cijena – treba se proširiti do analize svjetskog tržišta i njegovog djelovanja na nacionalna
tržišta (moguće jedino razvojem teorije države!!)
!!! -
kritička u revolucionarnoj situaciji, dok se suprotstavlja staroj teoriji i okovima koje ona pruža –
Hobbes i Smith su „razbijači“ prethodnoga – kad se nova situacija postavi, postane normalna,
politička ekonomija gubi smisao jer je najbolje stanje dostignuto, te joj jedino preostaje afirmacija
već postojećeg – zbog toga Marx želi da se u političko-ekonomsku teoriju ugrade elementi koji bi
mogli uhvatiti promjene i na njih reagirati
- Marx preko tadašnje političko-ekonomske teorije želio doći do uspješne teorije društva i politike
polazeći od najbolje klasične osnove
-
u svom stvarnom kretanju kapitali se sučeljavaju u takvim konkretnim oblicima za koje se obličje
kapitala u neposrednom procesu proizvodnje, kao i njegovo obličje u prometnom procesu, javljaju
samo kao posebni momenti –
u svom stvarnom kretanju kapitali se sučeljavaju u različitim
konkretnim oblicima, ovisno o fazi proizvodnje, npr. obličje kapitala u neposrednom procesu
proizvodnje ili obličje kapitala u prometnom procesu – na površinu društva izlaze u obliku
tržišnih cijena!!
- (eventualno) povijesno slabljenje robnog oblika uzrokovano je:
1. robni oblik je građanski disfunkcionalan (kako su pokazali povijesni primjeri, propast je uvijek
nastajala iz disfunkcija postojeće formacije u nekim lokalnim uvjetima)
2. robni oblik je funkcionalan u smjeru neke nove „upotrebne“ (a ne robne) formacije društva
- u društvenim i humanističkim znanostima „drugog“ 20. st. od Marxa je preuzeto:
1. materijalizam
2. isticanje važnosti ekonomije za cjelinu društvene i političke strukture zajednice
3. povezivanje povijesne i razvojne analize
4. politički revolucionarno usmjerenje
5. dijalektika
- od Marxa nije preuzeto: KRITIKA POLITIČKE EKONOMIJE, ambicija prevrata u ondašnjim političkim
znanostima, temeljene na kritici političke ekonomije – kritičko povezivanje fundamentalne analize
konstitucije modernih političkih zajednica i njihova svijeta s analizom njihova funkcioniranja → opis
političkog svijeta s opisom načina na koji funkcionira!!!! – potrebno zato što se s funkcionalnim mijenja i
konstitutivni moment zajednice
